Paučina i promaja

Cijepte se, cijepte, četnici!

Jednom, kada prođe ova histerija i paranoja oko pandemije, i kada se eventualno otkrije cjepivo protiv njega, bilo bi lijepo da Ravnogorci promijene himnu…
Kolumna / Kolumne | 17. 03. 2020. u 10:07 Josip MLAKIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednjih godina svijet se iz temelja izmijenio. Arhitektura Europske unije, koja je nama na ovim prostorima najvažnija i predstavlja jedinu alternativu političkom herostratizmu koji živimo, iz dana u dan se urušava. Čarobna mrkva koja je godinama nutkana našim političarima u vidu pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji izgubila je na važnosti.

Treba se samo prisjetiti kako je Hrvatska svojevremeno spremno ispunjavala svaki mig europskih birokrata, uključujući i uhićenje generala Ante Gotovine. Europska unija u tom periodu naprosto nije imala nikakve alternative, bez obzira na cijenu. Probajte zamisliti kako bi to izgledalo danas. Pretpostavljam slično današnjoj situaciji u Bosni i Hercegovini, gdje naš politički polusvijet drži moralne prodike predstavnicima Europske unije, jer im članstvo u toj organizaciji naprosto ne odgovara.

Grudva snijega koja je sve pokrenula bila je migrantska kriza koja je za tren oslabljenu i izmrcvarenu Europu bez granica, pogođenu prije toga globalnom ekonomskom recesijom, pretvorila u zajednicu rogova u vreći koja više nije primamljiva nikome, odnosno pojavile su se nove "alternative", u našem slučaju konkretno Turska i Rusija, dok se širom Europe proširio i ojačao pokret takozvanih suverenista, uvezen iz Amerike, koji se pokušava nametnuti kao alternativa okoštalom bipolarnom svijetu ljevice i desnice između kojih su se već poodavno izgubile jasne granice. Suverenisti u principu zagovaraju zatvaranje unutar granica nacionalnih država, neku vrstu strogo kontrolirane nacionalne karantene.    

Ipak, ništa nije toliko ogolilo tu lažnu arhitekturu Europske unije kao epidemija koronavirusa koja se iz Kine za kratko vrijeme prenijela u Europu, pretvarajući je u krizno žarište globalne pandemije. Tako ovih dana neprestano slušamo o broju oboljelih u svim europskim državama, mediji nam u realnom vremenu pribrajaju novooboljele. Svijet u jednom trenutku kao da je nakratko stao. Bilo je za očekivati da će u takvom odnosu snaga suverenisti dodatno ojačati, međutim dogodilo se suprotno.

Paradoksalno je da nikada u svojoj kratkoj povijesti Europska unija nije bila čvršće ispresijecana granicama, nešto o čemu suverenisti mogu samo sanjati, da je mitski prostor Schengena izgubio svaki smisao i svrhu, a da to nije dodatno ojačalo takozvane suvereniste. Što se dogodilo? Kao da se odjednom probudila "duboka država" donoseći u kratkom vremenu niz dalekosežnih odluka. Odjednom su s televizijskih ekrana nestali zagovaratelji teorija zavjere, poput Ivana Pernara u Hrvatskoj, jer je takav način djelovanja postao kontradiktoran.

Ta probuđena "država" donijela je cijeli niz mjera. U Italiji su tako, donesene neke odluke koje su možda povijesni presedan, odluka da se zamrznu na određeni period rate kredita. Kada bi bili zlobni, onda bi mogli reći da je od urođenog ljudskog instinkta kakav je pohlepa, jači jedino strah, pogotovo masovna histerija koja je stvorena oko pandemije koronavirusa.

Tužno je vidjeti ovih dana slike s europskih nogometnih stadiona na kojima su se igrale utakmice osmine finala Lige prvaka. Nogomet bez publike naprosto nema smisla. U međuvremenu je većina europskih nogometnih liga suspendirana na neodređeno vrijeme. Po tome, po važnosti nogometa u današnjem svijetu, vidimo koliko je današnji svijet podložan paranoji, pa samim tim krhak i ranjiv. U Bosni i Hercegovini se također "probudila" država, doduše dvoglava, ali mjere koje donose ove dvije nasmrt zavađene glave su identične: zatvaranje škola, vrtića i fakulteta, suspendiranje svih masovnih okupljanja, kulturnih događanja...  

Ipak, jedan bizaran događaj u Republici Srpskoj zaslužuje pozornost: otkazan je skup četničkog Ravnogorskog pokreta najavljen za 13. ožujak u Višegradu. Radi se o "tradicionalnom" okupljanju notornih četnikoida u gradu u čijoj se okolici nakon Drugog svjetskog rata skrivao Draža Mihailović. Koronavirus je, tako, uradio više u borbi protiv fašizma od svih vlasti u Republici Srpskoj zajedno.

Antifašizam je u Republici Srpskoj spao, izgleda, tek na koronavirus. Jednom, kada prođe ova histerija i paranoja oko pandemije, i kada se eventualno otkrije cjepivo protiv njega, bilo bi lijepo da Ravnogorci promijene himnu: umjesto onog "Spremte se, spremte, četniciiii!", bilo bi dobro, iz preventivnih razloga, zamijeniti to stihovima "Cijepte se, cijepte, četniciiii-iiiii!". Ako ništa, jedino na taj način mogu dohakati koronavirusu, koji je, čini se, tek još jedna u nizu ustaško-vatikanskih zavjera protiv Srba.

Dakle, u Višegradu, u gradu u kojemu su u Drugom svjetskom ratu i ovom posljednjem počinjeni strašni masovni zločini prema bošnjačkom stanovništvu, tek je koronavirus uspio "obuzdati" jednu civilizacijsku perverziju, grotesku u kojoj ubojice nesmetano orgijaju na stratištu svojih žrtava. A ovih dana još jedna vijest "uveseljava" javnost: ISIL je svojim pripadnicima preporučio da izbjegavaju europske zemlje u kojima je epidemija koronavirusa uzela maha. "O tempora, o mores!" zavapio je svojevremeno Ciceron. (Čudnih li vremena, čudnih li običaja!) Teroristi koji se boje koronavirusa!

Koronavirus na današnje društvo ima otprilike sličan učinak kakav je u ranijim periodima ljudske povijesti imala kuga. Ako današnji političari misle kako mogu parirati virusu karantenama, preporučio bi im jednu sjajnu priču, koja nije nešto naročito duga. To je genijalna priča Edgara Allan Poa "Krabulja Crvene smrti".

Svaki i površan poznavatelj književnosti poznaje ovu priču, ali za one kojima je književnost zadnja rupa na svirali, kratki sadržaj: Bogati knez se sa svojim osobljem zatvori u hermetički zatvoreni dvorac, jer u zemlji hara kuga. Međutim, kuga se na kraju ušulja među njih i pobije ih. Dakle, strah kao obrana od virusa nema smisla. Iako se nama čini da se nešto slično aktualnoj pandemiji događa prvi puta u povijesti, nije tako.

Književnost je i u ovome jedan dobar podsjetnik. U tom žanru bih preporučio dvije knjige, koje po mojemu mišljenju najbolje opisuju novonastalo situaciju kao nešto već viđeno: roman "Kuga" Alberta Camusa i roman "Besnilo" srpskog pisca Borislava Pekića. Pekić je napisao sjajan triler o mutiranom virusu bjesnoće koji se pojavio na londonskom aerodromu Heathrow, koji je pretvoren u karantenu, dok Camus opisuje zatvoreni grad u kojem hara kuga.

Kao zaključak koliko je slična borba uzaludna mogu poslužiti posljednje rečenice "Kuge": "On je znao ono što ova vesela rulja nije znala, a što se u knjigama može naći: da bacil kuge nikad ne umire i nikad ne nestaje, da može desetljećima spavati u pokućstvu i rublju, strpljivo čekati u sobama, podrumima, sanducima, rupčićima i starim papirima i da će, možda, doći dan kada će na nesreću ljudi i njima za pouku kuga probuditi svoje štakore i poslati ih da uginu u nekom sretnom gradu." Za one koji ne znaju: bacil kuge, koja je u Srednjem vijeku samo u jednom "pohodu" pomorila tri četvrtine stanovništva Europe, prenose štakori.

A taj "sretni grad" može biti svaka naša čaršija, ili Oran, kao kod Camusa, ili Wuhan.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close