Klizna situacija

Advokatura zla: Duplo dno Bakira Izetbegovića

Ko o Erdoganovoj agresiji misli isto što i friški nobelovac o Miloševićevoj, taj o Handkeu može samo šutiti
Kolumna / Kolumne | 18. 10. 2019. u 08:54 Emir IMAMOVIĆ PIRKE
Kopirati

„Rat za mir“ nije bio službeni, ali jeste uvriježeni naziv za napad bivše JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik, za sukob u kojem se na desetine hiljada Miloševićevih i tadašnjih Đukanovićevih vojnika krenulo boriti protiv – kako je rekao jedan od svjedoka na suđenja bivšem srbijanskom lideru - "30.000 naoružanih ustaša i 7.000 terorista, uključujući i kurdske plaćenike“.

Razaranje jednog od najljepših gradova Mediterana predstavljalo je tek najavu onoga što će se događati u Vukovaru, Šibeniku, Škabrnji, te od proljeća 1992., još krvavije, u Bosni i Hercegovini. Te je godine započeo progon ondašnjih Muslimana i Hrvata sa teritorija koje je zauzimala Miloševićeva vojska pod komandom Ratka Mladića, čiji će pripadnici počiniti monstruozne zločine, od etničkog čišćenja, preko masovnih silovanja, pa do završne genocidne operacije u Srebrenici.

Prije više od frtalj stoljeća Bošnjaci su doživjeli i jedva preživjeli pokušaj istrebljenja i, činilo se, razvili trajnu empatiju za sve žrtve agresija i ratnih zločina. Također, od prvih dana stradanja, pa do evo ove minute, najbrojniji bosanskohercegovački narod je osjetljiv na umanjivanje, potcjenjivanje ili negiranje njegove žrtve, a sve je to, u knjigama i novinskim esejima, u intervjuima i na javnim nastupima, radio friški dobitnik Nobelove nagrade za književnost, austrijski pisac porijeklom iz Slovenije, Peter Handke.

Najveća sramota 

Tekst članka se nastavlja ispod banera

„Odluka Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka o dodjeli Nobelove nagrade Peteru Handkeu predstavlja nevjerovatan izraz beščašća i grubu uvredu upućenu žrtvama genocida.Više od stotinu hiljada mrtvih, hiljade mučenih i silovanih u koncentracionim logorima, te milioni raseljenih i unesrećih ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu rezultat su sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata presuđenog od strane međunarodnih sudova. Sve je to dobro znao Handke, ali je uporno nastavljao da podržava i opravdava zločince. Savjest tog advokata zla nečista je pred žrtvama genocida u Bosni i Hercegovini, ali i pred žrtavama nedavnih terorističkih napada širom svijeta, od Norveške do Novog Zelanda, koji su bili inspirisani upravo ideologijom Karadžića i Mladića. Nagrađivati Handkea nakon genocida u BiH, ravno je po monstruoznosti nagrađivanju antisemitskih i pronacističkih pisaca nakon Holokausta, te nikakvo pozivanje na navodne 'književne vrijednosti' ne može relativizirati svjesni cinizam i nehumanost koja stoji iza takve odluke Nobelovog komiteta. Članovi žirija koji su ovu prestižnu nagradu dodijelili Handkeu, ostat će zapamćeni kao krivci za jednu od najvećih sramota u njenoj historiji, jer su iznevjerili svoju i profesionalnu i ljudsku odgovornost, te nanijeli nepopravljivu štetu ranijim skandalima potkopanom ugledu ove nagrade“, saopćili su iz Stranke demokratske akcije.

„Turska je bila prisiljena na ovu akciju, činjenice i brojke to potvrđuju. Teroristička organizacija PKK je u proteklim decenijama ubila desetine hiljada turskih vojnika, policajaca i civila. A, zatim je proteklih par godina protjerala iz pogranične zone u kojoj se sada odvija operacija 'Izvor mira' stotine hiljada sirijskih Arapa.Turska ima pravo da brani svoju sigurnost, teritorijalni integritet, da rješava pitanje izbjeglica, a Sirijci imaju pravo da se vrate svojim domovima“, kazao je predsjednik Stranke demokratske akcije, Bakir Izetbegović, opravdavajući tursku agresiju na sirijska područja naseljena Kurdima.

Vojska Recepa Tayyipa Erdogana, ne samo što je svoju akciju nazvala skoro kao srpska i crnogorska svoju – „Izvor mira“ - već se, ako ne navlas isto, onda užasavajuće slično ponaša: nakon medijske pripreme pune konstrukcija o teroristima i plaćenicima među kojima, istina, nema ustaša, već su sve redom Kurdi, krenulo je granatiranje civilnih ciljeva, ubijanje zarobljenika, protjerivanje stanovništva... Taj, nazovima ga, rat za izvor mira već je odnio veliki broj žrtava među Kurdima izloženimnapadima brojnije i opremljenije vojske iza koje stoji politika Recepa Tayipa Erdogana kojeg Bakir Izetbegović doživljava kao Allahovog visokog predstavnika za sve muslimane od Damaska do Bihaća, ako ne i šire.

Do podne jedno, od podne drugo

Znamenita je, često i krivo interpretirana, izjava prvog predsjednika SDA, Alije Izetbegovića, da do podne misli jedno, a od podne drugo.Njegov sin i aktuelni čelnik te partije ne samo što jedno misli do dvanaest, a drugo od dvanaest, nego tako djeluje i govori.

Do podne je, dakle, Bakir Izetbegović s pravom zgrožen odlukom „Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka o dodjeli Nobelove nagradeadvokatu zla“, dok je od podne upravo to – odvjetnik agresora koji „ima pravo da brani svoju sigurnost, teritorijalni integritet, da rješava pitanje izbjeglica“ na teritoriju druge države, baš onako kako su se Beograd, Podgorica, Užice ili Novi Sad „branili“ u Dalmaciji, Slavoniji, Bosanskoj Posavini, Podrinju i na uzvisinama oko Sarajeva.

„Realnost zla je prokletohiperrealistička proza svakidašnjice. Handke to može u svojemlaboratoriju irealnosti poricati koliko hoće. Ali braniti Miloševića, nijekatiSrebrenicu i mrziti Zapad istim sredstvima kojima prezire sve male države-nacije na postjugoslavenskim prostorima nije drugo negoliparadigmatski slučaj intelektualne bijede prvoga reda. Thomas Mann nijese libio sve moralno degenerirane branitelje nacizma, svoje dojučerašnjespisateljske kolege, nazvati žargonom ulice – bagrom. Teško da bi setomu i danas moglo nešto dodati, neovisno o tomu je li riječ o Handkeu ilibilo kojem drugom piscu bez trunke etičke odgovornosti spram zbiljskihžrtava suvremen povijesti“, napisao je dr. Žarko Paić u eseju „Sanjarevo obožavanje zla“, objavljenom još 2002. godine. U tom tekstu hrvatski filozof za Handkea kratko i jasno da jasnije ne može biti, kaže da je „politički 'šupak' prve vrste“.

Bakir Izetbegović se, kada je o Handkeu riječ, sasvim sigurno slaže s Paićem, ali je spreman po sudu ganjati svakoga ko za njega, zbog stava o „Izvoru mira“, kaže da je upravo to – „politički šupak prve vrste“.

Ko o turskoj agresiji na dijelove Sirije misli isto što i Handke o onoj Miloševićevoj na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, taj o odluci Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka može samo glasno šutiti. A ne bi bilo loše da to upražnjava i inače.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati