Korona

Valjalo bi dicu izves'

Kažu stručnjaci, iduća dva tjedna su ključna. Istina, mada ne zbog korone, ukoliko se domaće vlasti ne uozbilje u narednih nekoliko dana, prošli je rat malo što će nas sve zadesiti. A tada će nam i korona biti najmanji problem.
Kolumna / Kolumne | 08. 04. 2020. u 10:00 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U noći punog mjeseca, 14. dana mjeseca nisana, slavi se blagdan Pasha ili Pesah. Riječ dolazi od aramejske riječi za proći pored nekoga, naime, o Pesahu Jahve prođe dolinom Nila i pomori prvorođene sinove egipatske. To je priča iz Petoknjižja Staroga zavjeta u kojoj će malo tko prepoznati virusnu epidemiju, ali već tada Izraelci su znali dobro jedno pravilo: #ostanikući

Nije bilo policijskoga sata, nije bilo zabrane kretanja za mlađe od 18 ili starije od 65, nije bilo socijalne distance, ali Izraelci su vjerovali Jahveu i ostali kući bez pogovora. Niti su igrali igrice, niti su gledali serije, niti su čitali knjige... Samo su ostali kući, šutke, makar je ulicama odzvanjao jauk egipatskih majki.

Mehanizam koordinacije

Otprilike u noći punog mjeseca u shebatu mjesecu pojavila se korona u Bosni i Hercegovini. Karantena, rješenjem propisana, a ne samoizolacija kako je vole zvati, policijski sat, zatvaranje trgovina, poduzeća, ukidanje putničkih linija, potpuna zabrana kretanja, ništa to nije uspjelo zadržati građane u domovima. Čak niti svakodnevno mahanje novčanim kaznama. A tko će to platit? Možda one rekordne neplatiše kazni za sudjelovanje u prometu?!

Zašto ništa od ovoga ne djeluje, dok u jednoj Njemačkoj ništa nije zabranjeno, a opet imaju malo više od jedan posto umrlih. Jednostavno je – Vladama Republike Srpske i Federacije BiH narod ne vjeruje. To je osnovna razlika između sadašnje Bosne i Hercegovine i napredne Njemačke i drvenog Izraela. Povjerenje.

Kako vjerovati nekome tko oko leta zrakoplovom napravi frku? Fino im kaže Fahrudin Radončić, to je jedna jedina rečenica u zakonu pa ili ćemo žurno to izmijeniti ili ćemo svaki put sazvati sjednicu oko repatrijacije bh. građana. Ova država sama svojim institucijama ne vjeruje pa imamo jedan totalitarni pristup suzbijanju korone u jednom entitetu i mehanizam masovne histerije u drugom entitetu.

Nije tako davno, dok se još pričalo o ustavnim sudovima, međunarodnim presudama... Mehanizam koordinacije bio glavna boljka pa se za svaku odluku tražilo da se oĆituju županije. Iz srca te iste stranke koja se buni zbog „jednostranačkog djelovanja” političkog Sarajeva nisu mogli čekati čak ni koordinirani unos korone u BiH pa su kuriri najmanje dva hercegovačka klastera koronavirusa.

Sada nam se nakaradni mehanizam koordinacije razbija o glavu – te ćemo umirovljenike zatvoriti, pa ćemo njih pustiti, a radnom stanovništvu zabraniti da se kreće, pa šef kad ne pita jel ti zabrana ili radno vrijeme, zateknem se ja pitajući nešto jednu postariju gospođu, a ona će meni, sve ću ti reći, samo se sinko odmakni. Pošteno i samosvjesno od, kako tek tada zaključih, gospođe u najboljim godinama.

Nepovjerenje je veliko

Naravno da je nepovjerenje veliko, niti sin ocu da vjeruje, ni baka unuci, a lanac nepovjerenja je očigledan u mjerama za spas gospodarstva. Posljednjih dana češće se govorilo o puštanju teksta korona-zakona u proceduru i njegovu vraćanju da nikakvo čudo nije da je u proteklih mjesec dana 15000 ljudi ostalo bez posla.

Poslodavci su na papir bacili eventualnu skromnu pomoć gospodarstvu, bacili na papir 42% doprinosa na plaće i uočili manjak u vlastitom džepu – lakše je dati otkaz pa ponovno primiti radnika nego čekati da mu se Fadil smiluje.

I ne čeka se ovdje samo Fadila na smilovanje, ovdje sad imaš razne propisivače mjera koje su nerijetko u suprotnosti jedna prema drugoj, od ministara sigurnosti, zdravstva, pa voditelje Civilne zaštite, kažu da se pita struka i onda glavom plati upravo epidemiolog Pašagić. Onda jedan doktor krene provjeravati institucije i utvrdi upravo to – da se osoba sa sumnjivim simptomima zatvori kući. Jer... U nas je bolest oduvijek bila obiteljska sramota, nikad problem društva u cjelini. A problem je društva.

Problem je društva bilo i 900 radnika Aluminija i vidimo kako su riješili to perspektivno poduzeće koje ne smiju prepustiti za male novce, za koje se jagme druga poduzeća, uvališe ga na kraju Abrahamu pa nek se Abraham pokušava snaći s domaćom sirotinjom. Jer Fadil sad ima prečih problema, treba prokljuvit kako napravit respirator, treba naučit kako masku stavit.

Pitanje je dana kada će javnost shvatiti da im nema pomoći od onih koje su izabrali, a tada neka nam je svima Jahve na pomoći.

Kažu stručnjaci, iduća dva tjedna su ključna. Istina, mada ne zbog korone, ukoliko se domaće vlasti ne uozbilje u narednih nekoliko dana, prošli je rat malo što će nas sve zadesiti. A tada će nam i korona biti najmanji problem.

Brine se čovjek, na kraju, valjalo bi malo dicu izves', malo da u Velikom tjednu obađu dida i baku, potucaju jaja, odradimo ručak, večeru i pomolimo se da ne bude posljednja.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close