Krajnje nevjerojatna država

Propuh sa sjekirom

Krajnje nevjerojatna država, u kojoj ljudi koji pokradu 10 milijuna dobiju suspenziju, a tamo neka budaletina s kamerom, koja vjerojatno samo treba posjet liječniku zbog psihičkog pritiska tog lika privedu po kratkom postupku.
Kolumna / Kolumne | 20. 05. 2020. u 09:40 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Duh bosanskohercegovačkog otpora nacional-socijalizmu i fašizmu sadržan je u kodnom imenu Valter. Prilikom konačnog oslobađanja Sarajeva 6. travnja 1945., Valter je stradao od njemačke bombe u jednoj od rutinskih provjera u fabrici duhana. No, Vladimir Perić i prije nego je postao sinonim pokreta otpora u Bosni i Hercegovini bio je vrijedan građanin. Pristojnog obrazovanja iz ne toliko imućne obitelji, reklo bi se da je bio tipični pripadnik mase koja je činila prostor nekadašnje Jugoslavije, vrijedni, ali ne imućni ljudi koji su marljivo radili dok ne bi postali vrijedna radnička klasa. Valter je bio bankar do izbijanja Drugog svjetskog rata i ako je tada bankarski posao bio imalo sličan današnjem, naslušao se Perić tužnih ljudskih sudbina, nepokrivenih minusā, traženjā odgode, kreditā, pozivanje na moratorije kojekakve...

Ne čudi stoga da se Valter priključio najprije Komunističkoj partiji, a potom gerilskoj borbi protiv okupatora. No za razliku od dobrog dijela Europe, okupatori nisu bili Nijemci ili Talijani, na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupator je bio domaći čovjek, prije rata marginalac u političkom smislu (usporedivši s KPJ, koja je u trenutku prelaska u ilegalu imala podršku više od desetine stanovništva s pravom glasa). Nezavisna država Hrvatska organizirana je po nalogu njemačkog okupatora, takav marionetski ustroj odbio je Vladko Maček, zbog čega je bio u Čajniču u ustaškom zatvoru (nađi na karti Čajniče i bit će ti jasna sva ironija postojanja NDH). Iz toga je jasno da Nezavisna država Hrvatska i Banovina Hrvatska ili bilo koji oblik hrvatske državnosti prije ili poslije, nemaju nikakvu poveznicu, čak ni teritorijalnu. Glavni grad marionetske države bio je u Banjaluci, za što ne znam da je izvan Zagreba administrativni centar ijednog državotvornog ustroja bilo koje Hrvatske osim te, u svemu pogrešne. Slobodno me ispravite, ne bunim se naučiti nešto novo.

Teška je knjiga za kiselit kupus

Naučiti nešto novo ipak je problem ljudima koji danas (politički) predstavljaju građanstvo, srednji stalež... I pticama na grani je jasno da su priču o rehabilitaciji ustaštva u Sarajevu izmislili u Stranci demokratske akcije i njihovoj marioneti Demokratskoj fronti, stranci koja se ponosi nekakvim kao ljevičarstvom, a nosi ime po svojoj tetki SDA (ovi su akcija, oni su joj fronta). U toj marionetskoj stranci stvarni je problem raščlaniti žito od kukolja jer sjetimo se kako je Non Grata Brata svojedobno u uredu imao slike Josipa Broza i Blaža Kraljevića. Da se ikada potrudio pročitati kakvu knjigu, vjerojatno bi naučio koliko su dva lika nespojiva.

Istina je da su se oba zalagali za Bosnu i Hercegovinu do Drine, u istočnoj granici nije ništa ni sporno, sporno je kako su zapadnu granicu BiH vidjeli Tito i Kraljević, odnosno, kako je potonji nije vidio. Kraljević je ratovao pod crnim stijegom sa onom kontra šahovnicom (prvo bijelo, op.au.), u jednako crnoj uniformi. Braću muslimane je poštivao jer je na njih gledao kao na Hrvate muslimanske vjeroispovijesti. Ali nije u njima vidio Bošnjake, kao primjerice komunist Džemal Bijedić.

Zanimljivo, kad već spominjem Hrvate muslimanske vjeroispovijesti, treba se vratiti i rehabilitaciji ustaštva u Sarajevu. Hrvate muslimanske vjeroispovijesti vidjeli su i Alija Nametak i Mustafa Busuladžić. Oba imaju osnovne škole imenovane po njima u Sarajevu, nije ih proglasio kardinal Vinko Puljić, proglasili su ih dužnosnici SDA. Šta je sporno u njima?! Oba ova intelektualca, oba obrazovana čovjeka kao što je bio i Vladimir Perić Valter, bili su agitatori fašizma. Jedan u svome kulturnom djelovanju, kao voditelj Hrvatskog narodnog pozorišta Sarajevo i bliski suradnik Mile Budaka, drugi kao novinar i praktično promotor antisemitizma.

Malo kada pročitaš dalje od Wikipedije, pronađeš Busuladžićev citat iz 1944. godine: „U čaršiji (je) ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova”.

Naježim se od ovakvih rečenica. U takvu školu djeca Sarajeva idu. Fuj!

Mama, tko je bio Cvitan Spužević?

Nemojte me gledati kao promotora Hrvatske demokratske zajednice. Nisam ja dao ime ulici po Mili Budaku, oni su. Žalosno je da kada osnovci u Mostaru krenu u Osnovnu školu Ilije Jakovljevića, koji je odslužio dane u logoru ovoga, kako kažu u HDZ-u, hrvatskoga pjesnika, određena djeca moraju proći ulicom u kojoj su Vodovod ili Elektroprivreda, a koja nosi ime po 'velikanu' Budaku. Sad samo zamislim kako dijete gleda na školu:

Mama, mama, tko je bio Ilija Jakovljević? On je, sine, bio borac za domovinu. Aha, a Mile Budak? On je čovjek što je zatvorio Iliju. Kakvu pouku dijete može izvući iz ovoga?!

Gotovo sam siguran da članovi Stranke demokratske akcije ili Hrvatske demokratske zajednice nisu revizionisti. Oni su, budimo iskreni, samo obični neškolovani glupani. Ali samo glupan i može osuditi misu za žrtve Bleiburga, a poslati dijete u školu nazvanu po promotoru NDH. Zašto?! Jednostavno je, misa je trenutak u kojem je središnja točka žrtvovanje (Onoga) dobroga za onoga koji je pogriješio, ne bi li u božanskom poretku ovaj kreten dobio drugu priliku. Meni je besmislena i pomisao da je zagovornik ustaštva zaslužio drugu priliku, ali i to se dogodi. I ljudi se pokaju, nauče gdje griješe. Nada ipak umire zadnja i postoji najmanje jedan vjernik koji smatra da se i ustaša može popraviti. To je vjerojatno jedan od razloga da ja s godinama sve manje vjerujem u Crkvu, ali mi nije ni strana ideja da se određeni broj ljudi želi pomoliti za klince koji su prošli Križni put Bleiburga, a nisu ubili, nisu silovali, nisu krali... Ima i takvih, doista.

Baba Prase na beha

No, na kraju vidimo travestiju, ironiju i sav taj podmukli smisao za humor velikoga YouTubea. Lik sa sjekirom, sušta suprotnost Duha sa sjekirom Zagora, pred oko 50 tisuća gledatelja, mašta o homoseksualnom iskustvu s Draganom Čovićem, Vinkom Puljićem, ako se ne varam, spomenuo je i Bakira Izetbegovića u toj maštariji, pa onda majke nekih od njih, pa je onda spominjao seksualni čin s truplima ustaša... Mahao lik sa sjekirom isto, valjda je i to neka seksualna aluzija bila. I najsmješnije je da su se bosanskohercegovačke vlasti potrudile u rekordnom roku privesti lika koji pravi verbalni porno uradak, kako mu je ono nick – nezaustavljivi majstor meljanja (The Unstopabble Grind Master).

Krajnje nevjerojatna država, u kojoj ljudi koji pokradu deset milijuna dobiju suspenziju, a tamo neka budaletina s kamerom, koja vjerojatno samo treba posjet liječniku zbog psihičkog pritiska koji mu derogira svjesno rasuđivanje, jer očito je lik načitan, ali isfrustriran preko mjere, tog lika privedu po kratkom postupku.

Ne vjerujem da je kardinal Vinko Puljić, ma kako ozbiljne prijetnje dobio preko YouTubea, u strahu da će ga YouTube klinac-mlinac fizički napasti. No iz toga je jasno vidjeti zašto djeca ne smiju ići u Osnovnu školu nazvanu po Mustafi Busuladžiću u jednom antifašističkom Sarajevu. Jer Mustafa je to isto radio, mlatio praznu slamu i pozivao na linč onih druge vjere.

Nego, ja sam za jednostavno reguliranje stvari, prije nego se čovjek kandidira na izbore, da mora popuniti jedan upitnik. Pitanja da budu kao i za studij novinarstva – opće obrazovanosti i opće kulture, čisto ako padnu na testu da im nije dopušteno obnašati zakonodavne ili izvršne funkcije. Pa da se ne sramotimo sutra držeći u uredu sliku Kraljevića i Broza, da se ne sramotimo pričom o rehabilitaciji ustaštva dok presijecamo vrpcu za OŠ Mustafe Busuladžića.

Mi svi znamo da su SDA i HDZ koalicija, da obje imaju i svoje jednako šašave marionete. Ali ako mene osobno pitate, ja nemam nikakvih seksualnih maštarija o njima, ne zanimaju me ni najmanje ni oni ni njihove kvazikampanje. Kad imam nedoumicu, ne pitam ih ni za mišljenje ni za savjet, ja uzmem knjigu ili odem na internetsku tražilicu (ne koristim Google, usput). Ali ono, pročitam, provjerim. Prije nego ispadnem glup. Prije nego povjerim malinaru da mi kupi respirator. Jer budimo krajnje iskreni, isti je tim stvarima zajednički nazivnik – glupost. Dok ti obraz od nje ne otpadne. Onda tek postane bezobrazluk.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close