A gdje je pečat?

Priznaje li EU i naše Covid potvrde?

Vic se nastavlja. Dok se Europom širi pošast obaveznih Covid potvrda, naše vlasti nisu ni prstom mrdnule da i mi dobijemo nešto slično, a pogotovo da nam ih EU prizna.
Kolumna / Kolumne | 18. 11. 2021. u 09:00 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neki dan čitam vijest s naslovom "Dobra vijest za građane BiH – Srbija postigla dogovor sa EU o priznavanju svojih Covid potvrda". Vjerujte, sve ostale vijesti tog dana, a nisu bile nimalo ugodne, nekako sam čitao lakše, čak i najveće prijetnje, ratove i osamostaljenja, tuče i razgraničenja, čak i najgnusnije komentare shvatio sam tek kao dobar vic.

Podsjetimo se, veliki broj građana Bosne i Hercegovine, onomad kad su krenula bockanja po Europi, ostavljen je na milost i nemilost našim vlastima, koje uglavnom računaju na staru foru sadake, pa su nervozni i zaštite željni građani rado prihvatili poziv iz susjedstva, učas zaboravili "sve akcije i sve derneke" devedesetih, i otišli po svoje doze u Beograd ili gdje već.

Dotle se njihova draga domovina, odnosno ono što se zove vlastima u njoj, bavila nekim drugim stvarima, drugim riječima, nitko se nije ozbiljno niti počešao zbog činjenice da tvoji građani idu u Srbiju ne bi li se spasili. Čak što više, jedan solidan dio establišmenta također se načas preselio u Srbiju, a neki su pravili i ekskurzije cijepljenja.

Slično se dogodilo i sa Hrvatskom, kojoj čim je preteklo cjepiva, nije bilo mrsko primiti i susjedstvo na ubod. A onda su konačno počele stizati donacije. Sjećamo se one prve, Vučićeve, i spektakla na sarajevskom aerodromu, gdje se članovi vrha države postrojiše kao u Nadrealistima, kada predsjednik stiže i donosi pet kesa svega. Svega! Nakon toga donirano nam je sve, po običaju, pa je narod koji nije mogao, ili nije htio u susjedstvo i komšiluk, konačno dobio priliku biti imuniziran.

Ova zemlja trebala je samo osigurati skladištenje, unutarnji prijevoz i raspodjelu – i, naravno, neku vrstu certifikata o cijepljenju. Ono što danas zovu Covid potvrdom i bez čega se ne može ući na javna mjesta u Europi.

Gdje su naši certifikati? Gdje su bosansko-hercegovački QR kodovi? Gdje je briga o tome da i naši građani, cijepljeni ovdje, pogotovo "rajfajsenom", sutra elegantno pokažu svoju Covid potvrdu, svoj QR kod i elegantno uđu u neki kafić, šoping centar ili na neki događaj u EU?

Jeste li slučajno ulovili ikakvu vijest o tome da se netko u ovoj državi zabrinuo što ćemo opet ostati siva zona, crna rupa, dio Europe bez signala? Je li se itko od vas našao u situaciji pročitati kako se čine ogromni napori da se uvede, makar i nejedinstveni, ali nekakav oblik Covid potvrde, kojim ćemo Europi moći dokazati da ipak nismo toliki neandertalci? Uz svaku čast neandertalcima, znate na što mislim.

Ne, vi ćete pročitati kako vam ni Hrvatska više neće priznavati potvrde odavde, nego ćete za EU Covid potvrdu morati raditi testiranje u certificiranoj ustanovi u Hrvatskoj. Vi ćete pročitati kako je dobra vijest što Europa priznaje Covid potvrde iz Srbije. A onda ćete imati vremena posvetiti se i standardnim lokalnim neandertalijama. Uvijek istim forama i fazonima ljudi kojima nije stalo do vas, koji vas ne jebu pet posto.

Jer da vas imalo poštuju i da im je imalo stalo do vas, iskoristili bi ovo krizno doba kao mogućnost da, negdje u nekoj rečenici, gurnu stranim pregovaračima bubu u uho i zamole da nam priznaju Covid potvrde izdane u našoj zemlji, da nam time malo relaksiraju napetost. Da nam daju malo zraka u pluća.

Ne sumnjam da bi se to brzo riješilo, ali se bojim scenarija u kojem bi ovi rekli – okej, ali gdje su vam te potvrde? Tko ih radi? Tko ih izdaje? Tko je nadležan za kontrolu? A onda bi tek nastupio show program. Onda bi tek nastalo čerupanje u kokošinjcu. Što će na potvrdama pisati, tko će ih izdavati, čije su nadležnosti, tko stoji iza svega, tko radi program….

Dotle, po starom dobrom običaju, ništa. Drž' se standardnih scenarija, a narod će se već nekako snaći. Kumit će i moliti na granicama, testirati se o svom trošku, nalaziti polulegalne kanale, tražiti vezu i biti sve manje građani BiH, a sve više i više bilo što drugo, samo daj da me gledaju kao normalnog i ravnopravnog.

I onda ja, nakon svega, da ne primam naoko ozbiljne vijesti, prijetnje i ucjene u BiH kao tek jedan veliki vic, zajebanciju epskih razmjera? Kao što odavno kao ružan san prihvaćam svaku rečenicu koja sadržava "dobrobit građana Bosne i Hercegovine". 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close