O krpenjačama i detergentima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prijateljica koja se u politiku unosi tek toliko da razumije karikature i mimove na portalima pita me jučer otkad je to Zoki postao toliki neprijatelj Bosne i Hercegovine da ga desničari moraju braniti. I zaista Milanović u proteklo vrijeme čini sve ono što bi čovjek očekivao od Plenkovića, je li, kao predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, umjereno desne struje hrvatske politike, da uokolo bijesnima čini što Srbe što Bošnjake.

No, o ukusima se ne raspravlja, a meni su oba prva čovjeka Republike Hrvatske prilično bljutava, kao i prva trojica u BiH, s iznimkom Šefke, koji barem zadržava notu oficijelnog u diskursu, što mu je i lako, budući da mali sa ženskim imenom ionako obično sve zapiša prije njega pa nema kad šokirati javnost.

Mene, za razliku od značajnog dijela bosanskohercegovačke populacije, priča o sapunu i parfemu ne brine. Raniji ispad 'big shit' puno me više nervira jer, pobogu, ako znamo da se ne kaže 'jebo' nego 'jebao', onda se ne kaže ni 'big shit' nego 'veliko sranje'. Budimo kulturni u jeziku, tretirajmo svoje naslijeđe s poštovanjem.

Što se tiče političkih konotacija sapuna i parfema, nije da je čovjek nešto izmislio ili slagao, evo mu 110 tisuća demanta u proteklih dvije godine, mislim, ljudi koji su nepovratno napustili Bosnu i Hercegovinu u potrazi za boljim sutra. Posljednje analize govore da ćemo 2060. godine novogodišnju proslavu na otvorenom moći organizirati na jednom malo većem trgu, tako malo će nas ostati.

Što se ostalih ljigavih stvari tiče, medijska podjela javnosti na one za i one protiv je izmakla kontroli, glede sapuna i parfema. Nizali su se ljigavo niski potezi tko je za za, a tko za protiv, iz diplomatskih krugova su se oglašavali performeri prve, druge i treće klase, kulturni atašei (četvrta klasa) valjda nemaju toliko pratitelja na društvenim mrežama pa će oni naknadno.

No, tipično za ovu jadnicu od domovine nam Bosne i Hercegovine, da baš nikoga načitanog nemamo da zalijepi jednim štosom i Zokija i kvaziljevicu koju predvodi. Naime, sapuni i detergencije poznati su ljudima još od vremena drevnog Sumera i Babilona, znači, unatrag tisuće godina. Za razliku od Bliskog Istoka, mi smo ovamo u Europi imali sličan izum, potašu, koja se dobivala od maslinovog pepela i mirišljavih masti aka. parfema. Kada je islam uvezao Arape i Seldžuci ih proširili po svijetu, raširio se i novi, čvrsti derivat za pranje i čišćenje, mnogo jednostavniji za transport i korištenje, sapun. Safun ili sabun, kako iz kojeg jezika smo usvajali ime ovog proizvoda nalik voštanoj svijeći, samo topiv u vodi, ubrzo se našao u nebrojenim priručnicima i enciklopedijama mudrih Arapa te se zna da je prvi recept za sapun pridbilježio Muhamed Zakarija al Razi (znam da se ne piše ovako, ali izguglujte), a koliko je ovo dostignuće značajno, isti čovjek je u svojih nekoliko stotina priručnika objasnio i alkohol i terapiju liječenja ospica, a značajan je u fizici pa je prvi čovjek koji je znanstveno doveo u korelaciju oko i svjetlosne podražaje.

Znači, niti jedan naš političar ne skupi pameti u žličicu da kaže: Ne baljezgaj, Zoki, biraj riječi, da nije islama ne bi ni znao što je sapun, još bi se samo mirisao kao po većini europskih dvorova tijekom srednjeg i ranog novog vijeka. No to nije jedini primjer kada nam je nedostajalo ono malo.

Ne sam, Saf... Bisera!

Dolazi jučer ovaj ruski pjevač Lavrov, neki kažu da je političar, ali u Rusiji postoje samo dva političara, Putin i onaj Navaljni. Ostalo su sve estradni umjetnici. Pa tako i ovaj u turneji po nerazvijenom Zapadu Balkana.

Zamišljam sad čovjeka koji dolazi ovdje nakon Srbije i razmišlja: Koje su budale ovi ljudi u Srbiji i BiH! Evo što je na diplomatskim sastancima red okačiti dvije zastave, domaćinske i u ovom slučaju ruske, a ovi su to očito zanemarili, nego su i u Srbiji i BiH ovi moroni okačili dvije ruske zastave, i to po jednu naopačke okrenuli. Možda Lavrova osobno i zanima pitanje Nagorno Karabaha (Gorskih Vrtova), pitanja gdje tko koga na Balkanu su komplicirana i samim Balkancima, on došao jer mu je Putin rekao: pripravi put Gospodinu, ako se na ljeto ne bude moglo na more, da možemo bar na Balkan se probućkati.

Sasvim stoji odbijanje susretanja s Lavrovom bez bosanskohercegovačke zastave, ali da su frajeri, rekli bi mu to u lice jer čisto sumnjam da lik čita bh. portale. Ovako su mlitavo kao zarežali, isto kao i Milanoviću za sapun, ali konačno alkari Šefko i Željka u ništa.

Naime, nakon njih dvojice, Bisera Turković se sastane s Lavrovom, još nepoznat ostaje razlog soliranja i sve normala, burazeru, i zastave su tu, istina, nije bilo šeširića, ali svejedno, mlitavo s njezine i strane SDA. Koliko je nakon toga potez odbijanja sastanka kod one dvo'ice zabolio Lavrova, kazao je i on sam u izjavi da to 'neće narušiti njihov pogled na BiH'.

Jel znate kako se diplomatski reži? Prvo pošalješ u Srbiju Tarzana, a drugo, otjeraš im Božovića i onda oni mole da se izmire. Tako se reži, burazeru, kao Crnogorci. Ali nama, jel, opet nedostaje onog nečega.

Vratite zastavu, ali onu pravu našu

Konačno, i kad smo kod zastave, pa onda i himne i državnih praznika, nama uvijek nedostaje ono nešto. Kralj Tvrtko imao je prepoznatljiv grb svoje prkosne kraljevine, vlastelinsko plave podloge, s mačem i ljiljanom, dabome. Ali manje je poznato da su i Tvrtko i svi koji su ga naslijedili imali i prelijep barjak uz taj grb, crveno-žuti (mada je teško bilo sačuvati žutu boju pa je barjak nerijetko bio crveno-bijeli). Ali s dovoljno simbolike, spremni braniti krvlju svoju kraljevinu/slobodu.

Kada je kasnije nastala Hercegovina, kao počasna grofovija ili vojvodina kraljevine Bosne, za svoje obilježje koristila je isti taj barjak, samo obrnutog poretka, što bi zlatno žuto-krvavo crveno, značilo otprilike: spremni smo našeg kralja/slobodu i krvlju braniti. Toliko su živo osjećali tu brigu za kraljevinom Bosnom, da se i grb Kosače tvorio od istih polja, crvenog i zlatnog/bijelog. Jasno i jednostavno.

Zanimljivo, u geografskom smislu taj isti barjak je ostao kao geografska oznaka Bosanskog pašaluka i tijekom osmanske petstoljetne okupacije. Potom dolazi Austro-ugarska monarhija, izmislili su putem neke pojmove poput Bošnjana, ali su Tvrtkov barjak poštivali u punom značenju kraljevskoga naslijeđa: crveno i žuto.

Možda nećete odmah nazrijeti nastavak priče, ali komunistička Jugoslavija, koja je vjerovala da je Bosna i Hercegovina povijesni fetus te države i njezino fizičko srce, zadržala je iste boje. U suvremenoj radničkoj zastavi bila je mala Jugoslavija, ali također i te dvije ključne boje, crvena podloga i zlatni obrub, nerijetko predstavljen ukrasnim zlatnim resama. Dakle, ni oni nisu negirali naslijeđe.

Kraj priče znate, umjetni mir u Daytonu, umjetna intermezzo himna bez riječi, umjetni državotvorni okvir polurepublike, polukonfederacije, varta zastava koju je netko natakario kao lošu kopiju barjaka Unije, a onda ponovio i u slučaju Kosova, ipak, mnogo uspjelije, jer barem Kosovari znaju kako im se okreće barjak na svečanostima, u nas je i to upitno.

I onda, uz tradicionalni nedostatak kompromisa i pameti, da ponovno izaberemo stoljećima svoju bordocrvenu-zlatnožutu uz prikladnu himnu koja će poštivati naše slavensko i europsko naslijeđe... je li, mi opet mlohavo i mlitavo, kao za sapun, kao za Lavrova, kao za sve u životu. Ili što bi Sidran rekao: A vidi mahnita momka! Obrnuto, hajvanu jedan, koja ti je lijeva, znaš li?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.