Epitaf

Naša krava krepala, a komšijina još neće

Možda umjesto da razmišljate o ALON-u, gospodo, de vi sutra opet za HDZ glasujte. I vi što im se rugate, de prije nego zaokružite SDA ili SDP, de pravo recite čiji je bio Bičakčić ili Nikšić, je li HDZ-ov.
Kolumna / Kolumne | 10. 07. 2019. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Papir je izumljen otprilike u prvom ili drugom stoljeću naše ere. Kinezi su ga smatrali recikliranim tkanjem, uglavnom, nekom vrstom korisnog otpada. Motali su u njega lako lomljive predmete poput zrcala ili posuđa, koristili bi ga kao izolacijski materijal, motali su u njega sušene biljke, čajeve i slično, a zlu ne trebalo, dalo se tu i tamo ponešto škrabnuti na njega. Primjerice upute za putovanja, kakve mape koje bi se preslikale s mnogo kvalitetnijih rola od bambusa, koje su koristili za pisanje baš kao što su na Bliskom Istoku ili u Europi koristili papirus ili kožu. Slično kao i s barutom, Kinezi i nisu imali jasnu ideju što s ovim otpadom napraviti. Ali bio je zato jeftin.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Negdje u osmom stoljeću, provalom Abasida (rana dinastija kasnije znana kao Osmanlije) u Kinu, u današnji turkmenski svijet, Turci su naučili ovaj proces pravljenja papira od otpadnih vlakana. Iako postoji legenda da su zarobili proizvođače papira i natjerali ih da im otkriju tajnu, vjerojatno su tehniku pokupili nevažni majstori koji su bili pješadija, baš kao što su i papir u Kini pravili obični radnici. Da se ne baci.

Uglavnom, ideja se vrlo brzo proširila islamskim svijetom, a budući je islam tih ranih stoljeća forsirao razvoj umjetnosti i znanosti, donošenje jeftinog papira rezultiralo je navalom poeta, statističara, kroničara. Za razliku od papirusa, koji se pravio isključivo na jednom mjestu u svijetu, papir iz Kine se proizvodio doslovno u svakom selu, a piljevine je bilo svugdje gdje i drvosječa.

S vremenom, papir je došao u Europu, gdje su već koristili kožu za pisanje. Europljani su papir smatrali prljavom rabotom i sramotnim materijalom koji nije namijenjen za visoku mudrost, čuj od otpada da prave materijal. Cijena papiru je dodatno opala, a zemlja u kojoj je prvo prihvaćen dalekoistočni izum bila je Italija. I zanimljivo, ovaj materijal rezultirao je renesansom. Primjerice, već je Petrarca naveliko obožavao papir. Mnogi su njegovi originalni radovi svjedoci zašto je papir postavio duhovnu revoluciju, odnosno renesansu. Petrarca bi pisao prvo što mu padne na um, ali nije se morao brinuti da smisli savršenu rečenicu, papira je bilo na bacanje, pa je tako nerijetko precrtavao dijelove teksta i dopisivao ljepše, značajnije.

Uglavnom, da završim priču o papiru, tek je izum tiskarske prese donio revoluciju misli i vjerovanja i djelovanja. Gutenbergov izum zapravio nije Gutenberg osmislio, čak su i Kinezi znali “printati”, međutim Kinezima je ovaj sport bio izuzetno skup, budući da za kinesku znanstvenu misao trebate posjedovati oko 50000 različitih znakova, napravljenih od gline, olova ili drveta. Nimalo jeftino za napraviti, baš kao što je vrlo teško tiskati kaligrafsku umjetnost pisanja u osmanlijskom svijetu. Tada prilično prosti Europljani imali su pak jednostavne jezike s tek 30-ak znakova, plus mala plus velika slova, to je 60 znakova (tada “prljavi” arapski brojevi tek su naknadno ušli u masovnu upotrebu). Tako je Martin Luther 1517. godine iskoristio svu moć novih izuma, papira i prese, te je razuvjerio rimokatoličku Europu da preispita istine vjere... dalje povijest valjda znate. 

Papir trpi sve, a aluminijum je mehk

Dolaskom Austro-Ugarske počinje iskapanje boksita na području današnje Bosne i Hercegovine. Boksit je ruda koja sadrži visoku koncentraciju raznih metala, među kojima najviše aluminija i željeza. U iskapanju boksita osobito se iskazala Nezavisna država Hrvatska (u koju se mnogi, na žalost, i dalje kunu) – sav iskopani boksit slao se na zajam Trećem Reichu, te reparacije nikad nisu isplaćene, a za razliku od Austro-Ugarske, koja je uzimala od podanika u svojim granicama, NDH je svoju rudu slala drugoj državi, bez naknade, a kofol se smjela zvati nezavisnom. Ali taj lopovluk nije ni ravan onomu koji će kasnije doći, po ovome sad ratu.

Odmah po završetku Drugog svjetskog rata (tko li je ono pobijedio?!), komunisti kreću s kopanjem ono malo boksita što je ostalo nakon Švaba. Istražuju pritom i mogućnost prerade i već 1970-ih kreće se s ozbiljnom preradom, a prva suvremena elektroliza glinice otvorena je 1981. godine. Bilo je pred Jolom Musom i planova razvoja poluproizvoda ili čega još ozbiljnijeg, ali eto, mi narodi Jugoslavije imali smo pametnijeg posla nego praviti limenke i šasije za tada već moćnog Audija Quattro. Jebote, sloboda! Kako to gordo zvuči. Kakve, kažeš, limenke?!

Danas svi vole upirati prstom tko je krao, tko je imao koliku otpremninu, ali to je besmisleno sada i govoriti. Epitaf Aluminiju treba ukazivati samo na osnovno: zemlja seljaka, hamala i rudara nije dorasla gotovom proizvodu. Nismo znali. Nismo znali stvoriti humanu Jugoslaviju, a mogla je biti EU prije Unije. Nismo znali sačuvati nevjerojatno povjerenje koje smo stekli kao zemlja hibrid komunizma i kapitalizma, na pola puta između vizije i svakodnevnice. Baš kao ni Kinezi, nismo znali što bismo s Aluminijem.

Na kraju... Vjerujem kako većinu vas nikada nije zanimao serijal Zvjezdane staze (Star Trek, ne Star Wars). Ako ikada promijenite mišljenje, u sjajnom filmu iz 1986. godine Zvjezdane staze: Put kući (The Voyage Home), znanstveni tim pravi kavez za transport grbavog kita u Svemir. Grbavi kit, je li, najveća živuća životinja, postat će prilično uznemiren ako ne bude imao svjetlo i pojam gdje se nalazi pa mu prave bazen od vrlo čvrstog, prozirnog aluminija. Kada sam kao klinac gledao ovaj film, bilo mi je to i pomalo smiješno, metal, pa proziran. Uglavnom, ALON, aluminijev oksinitrid, prozirna je legura, u biti keramika koja je nekoliko puta tvrđa od stakla, mnogo žilavija od safira (koji je tvrd, ali neotporan na savijanje) i predstavlja vjerojatno budućnost masovne pučke zabave, ekrana, naočala, zaštitnih ograda, automobila...

Zašto ovo spominjem na kraju? Kao još jedan dokaz da jednostavno nismo znali. Nakon sve ove višemjesečne drame, posljednje što sam očekivao jest da vidim izljeve nacionalne mržnje po društvenim mrežama. Možda umjesto da razmišljate o ALON-u, gospodo, de vi sutra opet za HDZ glasujte. I vi što im se rugate, de prije nego zaokružite SDA ili SDP, de pravo recite čiji je bio Bičakčić ili Nikšić, je li HDZ-ov. E dobro, tko je ono kriv za bivše radnike Aluminija (sad su ionako svi bivši)?

Nego vi hajte lijepo svi iselite u svijet, tamo gdje znaju čemu služi papir i čemu služi Aluminij. Tamo budite roblje pametnim narodima. Tamo se lupajte u prsa, da ste ponosni Bošnjaci, Srbi, Hrvati. Ma idite u ... kufer!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati