30100/18

Mostarski čvor

Vjerujte, posljednja presuda u slučaju Baralija protiv BiH odrazit će se na bosanskohercegovačko društvo – ma koliko se vi sada nasmijali ovom zaključku.
Kolumna / Kolumne | 30. 10. 2019. u 10:15 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Zemlja sa oko 90 presuda Ustavnoga suda koje nisu provedene. Zemlja sa nizom presuda međunarodnih sudova koje nisu provedene. Zemlja sa najviše neprocesuiranih ratnih zločina u Europi. Trebao bi to biti promotivni logo turističke zajednice.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

E od ovog tjedna i Irma Baralija je dobila fudbalski meč protiv Bosne i Hercegovine. Od samog dana podnošenja presude nije bilo sporno kako će ona dobiti glatko taj meč. Mostar je posljednje lokalne izbore imao 2008. godine. Tada je imao mnogo više komunalnih poduzeća, ali isto kolektora koliko ih ima sada. Tada je imao mnogo više kazališta, ali isto titula europske prijestolnice kulture koliko ih ima i sada. Mostar je 2008. godine imao i mnogo više elektrolitičkih peći, ali zato jednak broj gradskih sportskih dvorana.

Jasno je da Mostar nije mnogo napredovao od posljednjih lokalnih izbora 2008. godine, a ponajviše zato što je retrogradna politika devedesetih tada bila na svojem vrhuncu. Prisjetimo se malo što je u državi prethodilo tom katastrofalnom sazivu Gradskog vijeća Grada Mostara koje će ostati u analima kao još uvijek posljednje. Bilo je to rušenje aprilskoga paketa, najdublje ustavne intervencije i umalo koraku naprijed za Bosnu i Hercegovinu. Bio je to umalo krah imenom ne jedinog, ali danas de facto ne samo jedinog HDZ-a Bosne i Hercegovine, nego i ozbiljne političke stranke Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bio je to duboki ponor SDA pred ozbiljnim obećanjima koja su u desetljeću koje je uslijedilo isparila, ili se čak ugradila u istu.

Strah od poraza unutar vlastitih redova doveo je dva izrazita lidera nacionalnih blokova u Bosni i Hercegovini na razinu drske desničarske ideologije i rezultirao pucanjem po šavovima tada definitivno jedine istinski višenacionalne sredine u Bosni i Hercegovini. Danas je stanje drukčije, ali Mostaru su tada skresana krila razvoja i poleta i učvršćeni su položaji nacionalnih torova. Iz tog poraza danas se teško izvući.

Next Gen

Nije Irma Baralija jedina mlada politička energija s novim, svježim pogledima na budućnost. Ima čak i u redovima najvećih, poimence SDA i HDZ-a BiH, novih, mladih, inteligentnih lica, ali su ta imena daleko od mjesta na kojima se odlučuje, na kojima se kreira politika, na kojima se definiraju strategije.

Zašto je to tako? Jednostavno, sva nagomilana (ne)djela iz proteklih desetljeća treba kriti od javnosti. Treba kriti ratne zapovijedi, ratna kretanja, treba kriti potpisivanje dozvola u poraću, otpisane kredite, minćenske bojne i koješta naopakoga. Stasava generacija koja je na mreži svih mreža naučila postavljati najvažnije pitanje: gdje su pare? Iako vam se čini kako je riječ o pomodnom hipsteraju koji više brine kako će se obući i koji će kulinarski i podrumaški hedonizam iskušati, nego li u kakvoj će rupi živjeti ili kakvu krntiju voziti, odgovaram vam da je upravo to osnovna značajka te generacije.

Oni o povijesti znaju koliko ti o Tinderu i Snapchatu, njih zanima gdje je tko bio 1991. koliko tebe činjenica da börek znači savijača (op.au.pita) te da je znanstveno utemeljeno postojanje bureka sa sirom. Na kraju krajeva, oni vide kako se živi u Europi i žele također biti dijelom tehnološki i sociološki razvijenog Zapada. Kako se tu uklapa najnovija presuda Europskog suda za ljudska prava?

Koja, da prostiš, BiH?

Ovo je prva presuda koja jasno daje rok Parlamentarnoj skupštini od pola godine za postavljanje nedvosmislenih izbornih pravila u skladu s ljudskim pravima. Ukoliko se to ne dogodi, nalaže Ustavnom sudu da proglasi izborna pravila za Mostar te omogući sljedeće lokalne izbore kada i ostatku države.

I sad, jasno nam je svima, a navodim to kao turistički slogan, da Bosna i Hercegovina ima dugu povijest nepoštivanja presuda. Sasvim logično, u zemlji koja potroši gotovo 100 milijuna maraka na reformu pravosuđa i sve što nauče jest kako organizirati vrhunski seminar u Tesliću, u Neumu, na Jahorini... No, tu je i kvaka 22.

Ukoliko mi propustimo ovaj rok, Bosna i Hercegovina će sebi zapečatiti međunarodnu sudbinu. Nitko ne želi surađivati sa zemljom koja ne poštuje osnovna ljudska prava na društveno-politički angažman. Lagano će nas izgurati iz međunarodnih projekata, a znate dobro što to znači – para yok!

Također, mi koji polažemo ogromne nade u naše naslijeđe i iskustvo u obradi i preradi metala, u našu elektrolizu, u naš TAS, moći ćemo samo sanjati o tim projektima. Jer, pored jedne Rumunjske koja je postala suvremeno čudo industrije jeftinih šarenih Dacija ili jedne Hrvatske koja je svijetu već ponudila inteligenciju iza inovacija u informatici, medicini ili autoindustriji, tko će to ulagati u zaostalu feudalnu kneževinu, begluk na brdovitom Balkanu?

Mladost koja ima nove ideje također neće željeti živjeti u toj sredini. Ne žele ni sada, ali definitivno neće dobiti motiv za opstanak. A budite sigurni, nakon godinu dana bez državne ili entitetske vlasti, zar mislite da će nakon eventualnog još jednog poraza mostarske demokracije biti moguće napraviti iskorak, kompromis?! Vjerujte, posljednja presuda u slučaju Baralija protiv BiH odrazit će se na bosanskohercegovačko društvo – ma koliko se vi sada nasmijali ovom zaključku.

Kopirati