Smaragdna rijeka govnave boje

Mostarske pomutnje

Nitko više nikome ne vjeruje – to je dijagnoza Grada na Neretvi!
Kolumna / Kolumne | 10. 09. 2020. u 09:30 Boris ČERKUČ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jučerašnje zamuljivanje Neretve, koja se još nekome omakne pod ljupkim nazivom „Smaragdna ljepotica“, munjevito se proširilo Facebookom, a onda i portalima, kao da se radi o katastrofi černobiljskih razmjera.

Reakcija na ovu neobičnu, ali ipak objašnjivu pojavu, bila je uglavnom negativna – osim što niste mogli otvoriti Facebook zid, a da vam pritom ne iskoči barem desetak fotografija „glinene Neretve“, rijetko da ste mogli naići na komentar koji nije kletva na prvu!

„Vidi dokle su nas doveli!“, „Opet govna plove niz Neretvu“, „Jesu li ovo pustili čitav talog iz kolektora?“, „Evo šta smo dočekali!“„Katastrofa!“, „Prvo Uborak, pa onda kolektori, sad i ovo!?“, ili standardni – „Moj grade, šta ti rade?!“

Osim što je prizor bio spektakularan, jer Neretva čak niti poslije jakih kiša nije tako intenzivno muljevita, slike jedne drugačije Neretve poslužile su manje ili više svakome da usput iskaže svoj stav o trenutnom stanju grada i njegovim vlastima. Čak i ako odavno nije fizički izišao na Neretvu i bio u kontaktu sa „smaragdnom ljepoticom“ u koju manje – više svi u ovom gradu seru i pišaju, ali vazda je kriv netko drugi.

No, ono što me je posebno dojmilo je činjenica kako je malo tko prihvatio službeno objašnjenje zašto je Neretva mutna! Radove na čišćenju mulja uzvodno od grada odmah su prekrižili s nulom kao mogući uzrok, a bilo kakvo objašnjenje kako je tek ogromna količina mulja krenula nizvodno – jednostavno su nazvali novom muljažom nadležnih!

„Lažu!“, „Čuj to?! Hahahahaha!!!“, „Jao im objašnjenja!“

Postoji, doduše, i druga varijanta, ona u kojoj se mulj prihvatio kao uzrok, ali je posljedica prišivena koordiniranoj akciji u kojoj se skupa s muljem, u Neretvu gurnulo još tone fekalija i otpada!

„Ma da, maskirali su opet svoj zločin prema našoj ljepotici!“, „Bezobrazluku kraja nema!“, „Eto vam, dokaz za koga ste vi vazda u redu za glasanje!“, „Neka, neka, neka pišaju ovako po vama, zaslužili ste!“.

Uglavnom, službeno priopćenje nije imalo puno šanse. Dijelom, jer mulj u Neretvi nije najavljen, nego je objašnjenje stiglo tek nakon što je rijeka promijenila boju, pa je zakašnjela informacija već stigla kao vatrogasci u već rasplamsali požar. Već pripremljen teren, sa već razvijenim teorijama zašto je Neretva smeđe – govnaste boje samo je prožvakao i ispljunuo tamo nekakve riječi gospođe iz Elektroprivrede. Kojoj je, naravno, jedini zadatak da skrije pravu istinu i stanovništvu samo zamaže oči!

Nitko više nikome ne vjeruje, pomislih čitajući reakcije svojih poznanika, ovaj grad je toliko poljuljao vjeru u institucije da niti razmjerno realan i prihvatljiv odgovor više nema nikakve šanse. Ti reci jedno, pogotovo ako to uradiš post festum, a prijevod će biti nešto sasvim drugo. I dok je to nekoć bio tek ljupki folklor i odraz našeg lokalnog mentaliteta, sad je to uobičajena pojava u Gradu na Neretvi.

Loše komuniciranje između institucija i Grada, šutnja i skrivanje pravih razloga i pravih tokova novca, projekti skriveni od suda javnosti i muljaže ispod stola, jednostavno su dovele do toga da malo tko više vjeruje službenim verzijama.

Dugogodišnja šutnja i realna nezainteresiranost građana za zbivanja u gradu kompenzirana je uglavnom paušalnim reakcijama tih istih građana, obično začinjenih sočnim psovkama na kraju. Miks jednog i drugog doveo je do čudne i realno ne baš obećavajuće situacije – u ovom gradu nitko nikome više ne vjeruje, čak i kad bi trebao vjerovati.

Neretva se već pred noć stabilizirala, a jutros je u potpunosti vratila svoju prijašnju boju. Facebook se na mostarskoj strani svijeta opet posvetio standardnim stvarima, zagušenje slikama govnave Neretve kao da je odjednom pušteno niz vodu, kroz kanalizaciju, pa onda neki lafo rukavac kolektora – drito u „Smaragdnu ljepoticu“!

Mulj se otišao rasplinuti dolje nizvodno, prema Čapljini i Metkoviću, a Mostarci su se vratili svojim uobičajenim aktivnostima – institucije šutnji i skrivanju, a građani nezainteresiranosti i ignoriranju. Do prve zgodne prilike da opet nitko nikome ne povjeruje!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close