Vraćamo je, ne radi!

Mostarske babe i žabe

Mostarska matematika pljunula je pod prozor Arhimedu iz Siracuse, a mostarska demokracija popišala se u pivo i samom Aristotelu.
Kolumna / Kolumne | 24. 12. 2020. u 09:45 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ima ona anegdota s babom koja je pet puta vraćala tlakomjere u apoteku, jer nijedan od onih koje je uzela uopće ne valja. Nakon petog puta joj ljekarka veli – gospođo, mi smo testirali svaki od tlakomjera koje ste vratili i svi su bili u najboljem redu! A baba će na to – kako u redu kad nijednom nijedan nije pokazao 120/80!?
 
Baba iz ove (istinite) anegdote uopće nije slučajno ovdje. Mostarski izbori su prošli, a da još uvijek ne znamo rezultate, a sve mi se čini da se svaka strana zainteresirana za rezultat izbora ponaša kao baba iz vica – dok ne pokaže 120/80, ne priznajemo! A ako i ne pokazuje, mi ćemo to već nekako upakirati da bude idealnih 120/80!
 
Ne čudi stoga da je na izborima svak' živ pobijedio, baš kao u onim starim lutrijskim forama gdje "svaka dobiva!", baš kao što ne čudi da su petparački mediji odmah krenuli trubiti o tome koji narod je "osvojio" Mostar, titrajući tako mošnje svima onima koji još žive u nekim ratnim vremenima i koji i lokalne izbore smatraju općom borbom za lebensraum.
 
A prava istina mostarskih izbora zapravo je duplo golo! Ili, nogometnim rječnikom rečeno – bilo je napeto, bilo je gusto, bilo je par greda i vratnica, napad je bio najbolja obrana, ali je na kraju završilo najnepopularnijim rezultatom – 0:0!
 
Tom rezultatu čude se samo oni koji i inače žive u nekoj alternativnoj stvarnosti, a kakvih je u Bosni i Hercegovini i previše. Ljudi vječno zarobljeni u emisiji "Želje i pozdravi" i ovog jutra se vjerojatno pitaju – dobro, pa čiji je sad Mostar? Jesu li nas nadglasali? Ili smo mi njih?
 
A mostarskih 0:0 u dugoočekivanom derbiju zapravo govore, tko želi čuti, da je, šejkspirovski rečeno, ovdje bilo puno vike ni za što! Neki će reći – to znači kako nam zapravo niti trebali izbori! Čemu smo izlazili? Međutim, trebali su, baš kao što vam, unatoč zdravorazumskoj logici, treba ovjera za milijun nekakvih papira. A ovi izbori bili su zapravo službena ovjera mostarskog trenutka dugog osam, dvanaest, dvadeset pet, trideset godina. Trenutka koji je u toliko godina dao do znanja da nema birača ni blizu kao glasača!
 
Sada imamo i na papiru, uskoro će biti i službeno ovjereno – i potpuno je nebitno kakav će konačni rezultat u brojkama biti – Mostar ostaje prepolovljen mišlju, riječju i djelom. Mostar ostaje u klinču i dalje. A tko će koga na kraju zagrliti kao koalicijskog partnera u ovoj "pati karata" nije samo stvar Mostara, nego i ukupnih odnosa, u županiji, oliti kantonu, u Federaciji i u državi.
 
Mostarska matematika usput je pljunula pod prozor Arhimedu iz Siracuse, mostarska demokracija popišala se u pivo i samom Aristotelu, a ni najbolji lovac iz popularnog kviza Potjera ne bi mogao odgovoriti na ključna mostarska pitanja, koja ostaju otvorena i nakon toliko godina.
 
I ne samo to, usput smo otvorili i neka nova pitanja vezana uz ozbiljnost izbornog procesa, sposobnosti biračkih odbora, kvalificiranosti brojača i ogromnih mogućnosti da se na izborima krkanski brutalno krade!
 
Da, sjetih se, evo, da bilo je nekih koji su očekivali kako će, nakon toliko godina, Mostarci kazniti dvojac koji ih je držao zaključanima i otuđenima, ali oznojio sam se uvjeravati ih kako je to naprosto nemoguće.
 
Uzalud, ipak su na kraju platili danak potpunom nepoznavanju Mostara i Mostaraca. Naivno su smatrali da prosta matematika nalaže kako će dični Mostarci kazniti sve što nije valjalo, da bi im se Mostarci na izborima zapravo narugali direkt u facu. I red je upitati se nakon svega – Je li Mostarcima ipak, unatoč svemu, zapravo dobro? Odnosno, je li dobro barem dovoljnom broju njih? Rezultati izbora govore upravo tako. I ne znam u čemu je zapravo problem?
 
Stockholmskim sindromom na Neretvi, neki će baš tako nazvati taj fenomen u kojem je Mostar opet izglasao isto. Ali, ća je pusti Štokolm kontra Mostaru gradu? Mostar uspostavlja definicije koje ni najveće zapadne anomalije nisu do sad uspjele dosegnuti.
 
Puno će još vode proteći Neretvom prije nego ona baba iz vica konačno dobije željenih 120/80. A to uključuje zdravu prehranu, zdravo okruženje, fizičku aktivnost, mentalnu vježbu, pozitivan stav prema životu i precizne suplemente i medikamente. Sve do tada lakše će joj biti vraćati tlakomjer s pritužbom da je pokvaren.
 
Baš kao što i Mostar uredno vraća nazad demokraciju, koja u ovim uvjetima naprosto ne funkcionira.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close