'Normalna' vremena

Valjalo bi biti 5G (članica)

U Bosni i Hercegovini ravnoj kao ravnozemlje najveći je strah da nas ne zadesi sudbina Rahmana što uvodi petge pa neću ni pokušavati razjasniti pojaseve elektromagnetskog spektra.
Kolumna / Kolumne | 22. 04. 2020. u 10:00 Igor BOŽOVIĆ
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ne znam koliko ste upućeni u suvremenu povijest paranormalnoga, ali neidentificirani leteći objekti prvi put su se pojavili pred sami kraj Drugog svjetskog rata. Prije nekoliko večeri na nebu su se također ukazali neidentificirani leteći objekti, no ako prelistate vijesti dalje od novel korona virusa, mogli ste uočiti da se radi o satelitima Elona Muska. Ne onima Mutinim. Mutini Sateliti će ostati neidentificirani i nenadmašni.

Uglavnom, sve do 1947. godine nisu te leteće objekte smatrali neidentificiranim, nego se pričalo o duhovima, gremlinima i sličnome, a onda se dogodio Roswell pa Projekt plava knjiga pa je tek profesor Allen Hynek, želeći istragu dovesti na znanstveno prihvatljive termine, iskovao termin neidentificirani leteći objekt.

Termin je punio vojne, ali i civilne anale redovito sve do danas, ali nakon terorističkog napada na Svjetski trgovački centar gotovo su nestala izvješća o paranormalnim pojavama i teorije zavjere povezane s vanzemaljcima. Malo će tko primijetiti da su baš pred kraj Drugog svjetskog rata nacisti razvili 'fau' letjelice razorne moći, koje danas poznajemo kao rakete srednjeg dometa.

Malo će tko primijetiti da se tek s novim stoljećem dogodio masovni prodor Interneta, a samim time je ogromna baza podataka, tisućljećima ranije skrivena od očiju običnog puka, postala tek klik daleko. S našim generacijskim znanjem i praktično jedinstvenom globalnom baštinom, netragom su nestali vanzemaljci. Kako?

Vrlo jednostavno, danas odete na bilo koju internetsku tražilicu i kratko i jasno nađete odgovor zašto nismo upoznali vanzemaljce – unatoč našoj svijesti i znanju, između nas su vjerojatno stotine tisuća svjetlosnih godina tako da niti znamo gdje tražiti niti kada. Jednak problem za međuzvjezdanu komunikaciju je i nama i tim potencijalnim zvjezdanim susjedima – niti oni ne mogu znati kuda ni kada da okrenu antene. A tek potom dolaze jezične i filozofske barijere.

Čujte i počujte

U vremenu kakvo je COVID-19 kriza jasno je kako nam informacijā nedostaje, pritom ne mislim da nam nedostaje informacijā u smislu šuma, nego nam nedostaje taj nedvojbeni odgovor na internetskoj tražilici kako se zaštititi i što pomaže u borbi protiv virusa. Ovo je novo područje u kakvom se ekumena dosad nije pronašla, budući da prvi put u ljudskoj povijesti imamo način kako prenijeti znanje, ali nemamo odgovor – stoljećima unatrag bilo je upravo suprotno, kada bi izbio požar ili poplava ili bolest, čak i da smo znali upozoriti susjede, nismo imali dovoljno vremena da prenesemo to znanje.

Danas već možemo praviti globalne planove, u kratkom vremenu zna se s koliko respiratora raspolaže Njemačka, Sjedinjene američke države, zna se i da Bosna i Hercegovina ima više ministara nego respiratora, ali se isto tako zna da Sudan ima više potpredsjednika nego respiratora. Danas čitavo čovječanstvo može sudjelovati u cloud computingu – nemojte me čak niti nagovarati da prevedem ovaj pojam, radije idite u tražilicu upisati folding at home pa se pridružite naporima čovječanstva da što prije dešifrira lijek za korona virus.

Danas također vidimo brojne primjere buntovništva izazvanog neznanjem, pa tako vidimo prosvjede antivaxxera ili borbu s 5G vjetrenjačama, ali i sami znate kako je riječ o medijskom naglašavanju problema, ne i njegovom stvarnom utjecaju u društvu. Mediji su poput lupe, nerijetko svojim sugovornicima objašnjavam da izdvajam najefektnijih 30 sekundi u svojim reportažama, a ostalo nastojim prepričati. Baš to je jednostavan opis današnjeg novinarstva, fokus se stavlja na emociju, dok je informacija šturo prepričana. No pametni ste, i sami ćete to prokljuviti.

Ipak, mi imamo blagoslov ili nesreću da živimo u jedinoj zemlji na svijetu koja prkosi svim poznatim društveno-političkim teorijama. I u nas ove svakodnevne prakse iz drugih zemalja ne vrijede.

Zašto su federalni političari ginekolozi?

Davno je sada već umirovljeni profesor Mile Lasić skovao termin demokrature i mada mi ovo daje temu za razmišljanje nije li mirovina od 480 konvertibilnih poniženje za dugogodišnje pregalaštvo jednog takvog uma, ipak ću ostati pri ovotjednom promišljanju.

Demokratura je savršen opis ovog političkog frankenštajna kakav je Bosna i Hercegovina – u nazivno demokratskoj parlamentarnoj zemlji voždovi se iz dobro zabarikadiranih medijskih tvrđava obraćaju naciji s 'poštovani građani', pritom detaljno secirajući koje su informacije dobre po njihovo biračko tijelo, dok se javni diskurs iz socijalnog dijaloga, političkog i parlamentarnog pluralizma te medijskog preuveličavanja, ali i preispitivanja, pretvorio u puko glasnogovorništvo i reklamu njegove svetosti Šeranića, prvosvećenice Sebije ili ovih protojereja kojima je teško odrediti svećenički red, jesu li epidemiolozi ili infektolozi.

Kada se struka samopozove da upravlja državom i propisuje nerijetko kontradiktorne mjere ograničenja kretanja, onda se prisjetite onih brojnih afera o zapošljavanju u upravu civilne zaštite i vječitim obukama koje bi u najmanju ruku dosad izgradile od uposlenika FUCZ jedinicu dostojnu Black OPS. A nama još uvijek fali pilot za air tractor.

Informacija, velim, to je osnovna razlika između razvijenog svijeta i nas. Nitko u Velikoj Britaniji (eto da ne spominjem Italiju ili Španjolsku) nije rekao da je stanje sjajno, čak se i 94-ogodišnja kraljica obratila Commonwealthu pa rekla da nije ništa bolje nego u dvama Velikim ratovima. Boris je iz bolesničke postelje slao tvitove ohrabrenja nacije.

U Bosni i Hercegovini ravnoj kao ravnozemlje najveći je strah da nas ne zadesi sudbina Rahmana što uvodi petge pa neću ni pokušavati razjasniti pojaseve elektromagnetskog spektra. Ipak, u ovakvom trenutku bilo bi poželjno da barem naši vlastodršci koji se druže i međusobno komuniciraju, ne drže svaki posebno po konferenciju za medije i da u svakom trenutku možeš provjeriti neku središnju zdravstvenu instituciju koliko je zaraženih ili mrtvih. Ili zdravih.

No mi smo umjesto globalnoga sela postali golemo selo pa niti naši prvaci voždovi ne vide dalje od prvog brda na obzoru, tako se podatci u Sarajevu nerijetko razlikuju od podataka u Mostaru, tako se problemi nesavjesnog pacijenta iz Banjaluke još jednom opetovano ponove i u Mostaru pa u Sarajevu pa Zenici pa Tuzli pa Trebinju.... i svaki put nam #sazad uniđe.

Razmišljam da svatko o sebi brine i ja rukavice i masku nosim da me ti ne zaraziš, ali ne bi li bilo dobro da nakon ovoga svi iziđemo pametniji pa nedaobog za jedne izbore zaokružimo po savjesti, a ne svoga pa i u gori vuka. Jer, znamo da nije bajno, ali su nam oni dužni izbrojiti informacije koje imaju. A ako su nam tek ovako presudne informacije netremice spremni zatajiti, što li sve kriju iz onih „normalnih” vremena?!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close