Alu(minij) ili 'Alo, Alo'?

Ponaša li se federalni ministar energije, rudarstva i industrije poput Nerona?

Ministar Nermin Džindić bio je uvijek najveći zagovornik zaustavljanja rada Aluminija, a ukupan slijed okolnosti (nedomaćinsko poslovanje, loš menadžment, nebriga onih kojima je to bila - briga), učinio je da mu se velika želja prošloga ljeta ispuni.
Gospodarstvo / Ulaganja | 11. 06. 2020. u 16:22 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Fena / Nermin Džindić

U vrijeme vrhunca pandemije koronavirusa u novinarskim se kuloarima moglo čuti kako su bošnjački političari dali suglasnost za potpis ugovora s Abraham grupacijom samo iz jednog razloga - kako bi 'postavili novu nagaznu minu' prvom političaru u Hrvata, Draganu Čoviću.

Prema toj tezi ili 'teoriji zavjere', navedeni je politički lider mamac zgrabio 'punim', iz voleja...

U tom se kontekstu nije teško sjetiti kako istinski angažman resornog ministra za spas Aluminija nikad nije bio stvaran; uostalom Nermin Džindić nikad nije ni posjetio to mostarsko poduzeće kojemu je Vlada FBiH suvlasnik u visini od 44 posto.

Ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Nermin Džindić bio je uvijek najveći zagovornik zaustavljanja rada Aluminija, a ukupan slijed okolnosti (nedomaćinsko poslovanje, loš menadžment, nebriga onih kojima je to bila - briga), učinio je da mu se velika želja sredinom prošloga ljeta ispuni.

Dakle, kad se u jednadžbu uvrste 'nagazna mina' i mina koja je eksplodirala 10. srpnja 2019., reklo bi se da teorija ima solidnog potencijala.

Foto: Bljesak.info / Prosvjed radnika Aluminija ispred zgrade HDZ-a BiH

Kasni li Aluminij Industrys?

Ne ulazeći u sve moguće detalje u smislu koliko je ministar bio u pravu, a koliko u krivu, zagovarajući gašenje Aluminija, njegova najnovija izjava: "Niti jedan radnik Aluminija Mostar ne radi u firmi Aluminij Industrys. Prošlo je 60 dana od davanja suglasnosti, niti jedno plaćanje od strane Aluminij Industrys nije izvršeno prema ugovornom odnosu. Jedan od ta tri razloga su dovoljna da se ugovor prekine, što znači da ugovor od 8.6. ne važi", neodoljivo podsjeća na filmsku scenu u kojoj netko dva mjeseca gleda na sat i čeka da istekne rok nakon čega će slavodobitno uzviknuti 'Gasi motore, skupljaj kablove!'.

Pogledali smo i u ugovoru doista stoji kako se Aluminj Industrys obvezuje ispuniti prvi uvjet iz ugovora u roku od 60 dana. Međutim, zar to nije bilo vrijeme pandemije u kojem je većini bio onemogućen normalan rad i kretanje?

Primjerice, kako okupiti (najmanje) 80 bivših uposlenika Aluminija, kako stoji u članku 4, točka a), u vrijeme kad nitko nije sa sigurnošću mogao objasniti kako funkcioniraju propusnice za kretanje, tko ih izdaje i kako će ih policija tumačiti? A, svi smo svjedoci da je to u tom periodu tako i bilo - riječju, vladao je kaos.

Osim toga, rok od 60 dana se prema slovu ugovora produžava za narednih 60, ukoliko se ne "(..) zaključe sporazumi / memorandumi o zajedničkoj suradnji s nadležnim tijelima (relevantnim Institucijama BiH, F BiH, Hercegovačko-Neretvanske Županije), iz kojih sporazuma proizlazi spremnost istih institucija da će pružati punu podršku, sukladno zakonskim propisima, u smislu poticanja i podrške pri zapošljavanju radnika Aluminija, kao i svih beneficija koje je imao i Aluminij za vrijeme rada proizvodnih pogona Aluminija (npr. oslobađanje od plaćanja carina na nelegirani aluminij, i sl.)".

Dakle, više je nego teško povjerovati da su u vrijeme pandemije spomenute institucije bile toliko ažurne i Aluminij Industrysu stavili na raspolaganje sve sporazume i memorandume "u smislu poticanja i podrške pri zapošljavanju radnika Aluminija".

Vlada FBiH i resorni ministar ovim i ovakvim izjavama kao da namjerno stvaraju sliku partnera koji to zapravo nije, a ministar Džindić vjerojatno često čuje  vapaje 'odozdo' - Molimo Vas, nemojte nas više braniti!

Foto: Bljesak.info / Vijenac Aluminija u Sarajevu

Što je cilj - revitalizacija ili likvidacija?

Ostavi li se na trenutak (a, najbolje bi bilo zauvijek) po strani politikantstvo, treba još jednom istaknuti kako je Abraham grupacija jedina šansa koja je ostala industriji aluminija u našoj zemlji.

Što će po(do)kazati nalazi financijske policije u vezi s prošlošću Aluminija d.d. ne bi trebalo utjecati na ugovor o poslovnoj suradnji između Aluminija d.d. i tvrtke Aluminij Industries d.o.o., iz prostog razloga jer još samo ovaj ugovor može vratiti ljude na posao.

Prema saznanjima portala Bljesak.info, zadnjih se dana ubrzano radi u prostoru mostarske tvornice, priprema se teren za stvarni novi početak. U tom se smislu pripremaju i liste budućih uposlenika, prema odredbama ugovora, a menadžment Aluminij Industriesa d.o.o. intenzivirao je kontakte s odgovornim osobama Aluminija d.d.

Ukoliko se realiziraju neki novi planovi za koje neslužbeno saznajemo da se ozbiljno pripremaju, u krugu tvornice mogla bi nastati i nova Elektroliza, jer se staru gotovo ne isplati obnavljati.

Vječna je istina da ne treba sjeći ražanj dok je zec u šumi, ali stav resornog ministra naspram poslovnog partnera kojemu je, prema potpisanom ugovoru o poslovnoj suradnji, iznajmio poslovne pogone, ne ukazuje na dobru volju da se nastavi u smjeru revitalizacije, nego nasuprot - u smjeru likvidacije tvornice Aluminija.

Dodatnih 60 dana nisu samo zajamčeni ugovorom, nego je i to realan  džentlmenski 'bonus' kojeg bi poslovnom partneru svakako trebalo pružiti.

No, kako je kod nas sve politika i/li interesi manjih skupina, ničemu se u budućnosti ne trebamo čuditi. Kao što nismo ni dosad.

Najbolji scenarij bio bi kad bi se u Aluminiju 10. srpnja ove godine - na godišnjicu 'uključenja mraka' - održala tiskovna konferencija Aluminij Industrysa na kojoj će službeno biti objavljeno da se mostarska tvornica vraća u život. Dakako, po mogućnosti uz prisutnost resornog ministra.

Foto: Bljesak.info / Ulomak iz Ugovora o poslovnoj suradnji

 

 

 

Kopirati
Drag cursor here to close