Sine, slobodno pedalaj!

450 gradskih metara za mostarske bicikliste

Biciklisti u Mostaru su i dalje zadnja rupa na svirali Gradske uprave, koja čak i kada pompozno najavi nešto što bi se zvalo biciklističkom stazom, teaatralno opuca u prazno.
Gospodarstvo / Ulaganja | 10. 04. 2018. u 17:30 Bljesak.info
Kopirati

Bicikl bi mogao postati, da je pameti i svijesti, prometno sredstvo broj jedan u Mostaru. Ogroman broj sunčanih dana, kvadratura samog grada, činjenica da većini Mostaraca automobil normalnim danima samo čini trošak i još štošta, bicikl čine razumnim izborom. Zdravlje da ne spominjemo. No, biciklisti u Mostaru su i dalje zadnja rupa na svirali Gradske uprave, koja čak i kada pompozno najavi nešto što bi se zvalo biciklističkom stazom, teatralno opuca u prazno.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najnoviji poraz razuma je biciklistička staza, hajdemo je tako nazvati, kroz ulicu Kralja Tvrtka, pa s nastavkom na Radićevu. Lijepo je označeno, što jes', jest',  da pločnik dijele pješaci i biciklisti, svatko duži svoj dio, ali ono što je dobro za pješake ne mora biti nužno dobro i za bicikliste. I obratno.

Negdje su se mostarski biciklisti i Gradska uprava očito slabo razumjeli i izgubili u prijevodu, slučajno ili namjerno, u to ne ulazimo, ali sigurni smo da ovo nije to što biciklisti traže. Jer pod sudjelovanjem bicikla u prometu u uređenom gradu smatra se da biciklisti svoje staze imaju na asfaltu, uz promet automobila, kao što je to svuda po svijetu – ili, ako se već mora pločnikom, da to bude jedna šira vizija, i svakako duža staza.

Foto: Bljesak.info / 

Ne treba izmišljati toplu vodu, ne treba ići niti u Amsterdam, na primjer. Dovoljno je otići na Google i pogledati slike i uvjeriti se kako to izgleda. Široko, lijepo, dostupno – i uvezano. Ovo kod nas je tek znakom i, nagađamo, drukčijom nijansom opeke, nešto što bi trebala biti biciklistička staza. Oprostit ćemo samo ako je ovo jedan simboličan početak većeg plana. Iako u to s razlogom sumnjamo. Iz nekoliko razloga, zapravo.

Prvi je da je i sama podloga na nekim mjestima, kako za pješake, tako i za bicikliste, urađena toliko amaterski – i kao takva uredno prošla kod nadležnih – da nas je pomalo stid provesti goste tuda. Sve se plašimo da nam se ne nasmiju, onako iz sažaljenja. Drugi, toliko je toga u gradu započeto, a da nije završeno, i tko zna kad će i hoće li ikako. Tako da od Grada koji ne poštuje ni sve svoje građane, a pogotovo pješake, pa onda i bicikliste, apsolutno ništa ne smiješ očekivati. Naša je želja, za sada pusta, da nas ponekad iznenade. Prijatno, dakako.

Kopirati