Geneza problema
FTV: Zašto je mostarski Aluminij na koljenima?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Vlada Federacije nije većinski vlasnik Aluminija, ali je sa 44 posto dionica najveći pojedinačni vlasnik. Dvanaest posto ima Republika Hrvatska, a ostatak mali dioničari, među kojima i bivši direktori Mijo Brajković te Ivo Bradvica. Zašto je mostarski gigant na koljenima?
Vlasnički odnosi u mostarskom Aluminiju riješeni su tek 2013. godine, ali je i prije i poslije toga Kombinat bio pod apsolutnom kontrolom HDZ-a BiH - od njegovog ponovnog otvaranja 1997. do danas, piše Federalna.ba.
Pročitajte još
"Smatram da je do ovoga dovelo miješanje politike u Aluminij, da se to smatralo dugo ratnim plijenom samo jedne političke stranke - HDZ-a BiH te da ih je loše kadroviranje i loše upravljanje dovelo u situaciju kakvu imamo danas", kaže Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH.
Godinama je Aluminij, uz suglasnost Vlade Hrvatske, bio povlašteni kupac električne energije od Hrvatske elektroprivrede. Ogroman dug ima i prema Elektroprivredi HZHB. Od 2017. službeno imaju ugovor i s Elektroprivredom BiH. Sporna je uloga i firmi posrednika Debisa i Rudnapa. Konstantno je samo jedno - priča o jeftinijoj struji godinama se predstavlja kao jedini izlaz za Aluminij.
"Po ovoj cijeni ne može poslovati, mi to jasno i glasno kažemo", riječi su Mije Brajkovića iz veljače 2006., tadašnjeg direktora Aluminija.
Čak i kada je Elektroprivreda HZHB, pritisnuta gubitkom, tražila povećanje cijene struje u Aluminiju - nisu birali riječi.
"To samo mogu imbecilne osobe. Taj javašluk, nerad i nedisciplinu nećemo dopustiti da na nas prebacuju", poručio je kao direktor Aluminija u siječnju 2012. Ivo Bradvica.
Bivši direktor Elektroprivrede BiH Enver Kreso kaže da je izlaz za Aluminij bio u preorijentiranju proizvodnje: "Ne može se aluminijski trupac proizvoditi i na njemu zaraditi, treba proširiti proizvodnju, treba neke poluproizvode praviti pa iz tog akumuliranog profita platiti tu struju, čiju cijenu određuje države preko FERK-a, ali ako hoće Aluminij da dobiva povlaštenu struju i da nastavi autonomno poslovati, mislim da mu perspektiva nije baš svijetla".
Bivši premijer FBiH Edhem Bičakčić napominje da je struja, a ne glinica, osnovna sirovina za proizvodnju aluminija, ali da cijenom trebaju biti zadovoljne i elektroprivrede i Kombinat, koji je najveći potrošač električne energije: "On treba da ima jeftiniju energiju, ali po tržišnim uvjetima. Ne može nitko preskočiti tržišne uvjete, to je vrijeme prevaziđeno. Trebaju vlasnici da odluče hoće li da proizvode - manjinski je Vlada FBiH, ima i Vlada RH te privatni - oni moraju naći to rješenje. Neka plate dobar menadžment, on će riješiti to pitanje".
Zasad su sve oči uprte u samo jednog od vlasnika - Vladu FBiH. Poznavatelji prilika u elektroenergetskom sektoru kažu da se pravila tržišta ne mogu zaobići.
"Država treba radi poticaje da se gotovi proizvodi rade u BiH, od frižider do dijelova za automobile, a ne da se aluminijski ingoti, poput balvana iz šume, izvoze iz BiH", poručuje Jerlagić.
Kreso ističe da Vlada treba da štiti svoj dio kapitala: "Međutim, to je ta ista Vlada čiji predstavnici do prije nekoliko godina nisu mogli ući u Aluminij. Isto tako ja se ne sjećam revizorskih izvještaja, a razni postoje nivoi revizije".
U ovom trenutku ne postoji nijedan javni revizorski izvještaj o stanju u Aluminiju. Zna se da je tamo posla imala Financijska policija, a u medije su procurili podaci o rastrošnosti bivšeg direktora Mije Brajkovića - kupovini nakita Swarowski i parfema, poslovne prostore kupovali su skupo da bi ih prodali jeftinu. Skupo ih je koštao i bivši direktor Brajković - njegova otpremnina koštala je gotovo pola miljuona maraka, a za posebne zasluge primio je još gotovo 400.000.
