Došao je i ostao u Livnu: Ovo je prekrasan kraj, od divljih konja, prirode, povijesti, ljudi ...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Kada su na selo došli prvi radni strojevi za obradu zemlje, prije nekih šezdeset godina, u planinu je puštena jedna manja skupina konja. Sada na Cincaru živi i slobodno luta već tisuću divljih konja'', priča nam Bruno, turistički vodič u Continental Adventure, dok se penjemo na cincarska prostranstva i visoravan Kruzi iznad Livna.

Truckamo se u terencu vozeći se makadamskim putem i uživamo u pogledu na panoramu Livna. Bruno nastavlja priču i kaže kako je proteklo ljeto bilo iznimno teško za livanjske konje.

''Osim što je bila suša, četiri-pet mjeseci kapi vode nisu imali. Još su motorima i quadovima pravili velike probleme konjima'', kaže naš vodič. Neodgovorni pojedinci, jureći i ne obazirući se na divlje životinje, plašili su krda konja tjerajući ih u galop po oštrom kamenju. Mnogi konji su bili ozlijeđeni. Kaže kako nimalo bolje nije bilo ni tijekom sušnog razdoblja.

''Skoro pa su umirali bez vode. Na kraju sam u kanisterima nosio po sto litara vode i pojio tri po tri konja. I tu još ostane 997 žednih'', priča Bruno.

U posjeti Livnu bili smo protekli tjedan zahvaljujući projektu Via Dinarice. Namjera je serijom izleta, predivne turističke lokacije poput Vjetrenice, Fortice, Livna pa do Mrkonjić Grada, popularizirati, ljudima približiti i potaknuti ih da posjete neke od ovih predivnih mjesta. Broj turističkim mjesta uključenih u ovaj projekt je daleko veći i zavrjeđuje da ga pogledate.

Dva dana, koliko smo bili u Livnu, nisu dovoljna da se vidi ni dio onoga što ovaj predivan gradić pruža svojim posjetiteljima. Naš vodič Bruno koji nas je u terencu provozao po visoravni Kruzi i pokazao dio ljepote, unatoč nadolazećoj zimi, svakom svojom riječju pokazivao je ljubav prema divljim konjima i prirodi livanjskog kraja. On nije Livnjak. U ovaj je grad došao, zavolio ga i ostao. Sada radi kao turistički vodič, uživa u svome poslu, druženju sa novim ljudima i brigom za livanjske konje.

''Ja sam svaki dan gore i to je tako predivno za vidjeti. Nema kakve nema, vrste, forme, oblika konja. Nakon šezdesetak godina, to su već tri – četiri generacije konja, koji su pareći se i razmnožavajući godinama na ovoj lokaciji izgradili svoju sortu konja koja je sposobna da opstane u ovim uvjetima'', kaže Bruno.

Priča nam o hladnoći livanjskih zima, jakoj buri koja tjera oblake po Cincaru, i ždrjebadi koji su se oždrijebili prije tjedan dana.

Pričao nam je o položaju Livna, poljima koja ga okružuju, planinama i skoro pa idealnom položaju koji mu omogućava veliki broj sunčanih dana. Pričao nam je o povijesti ovoga kraja, od Dalmata, preko rimskih cesta, govorio je i o kupreškom čovjeku, muzeju u Livnu …

I sve to dok smo tragali, nalazili i družili se sa stadima konja. Bruno zna većinu tih konja, gdje se nalaze, kuda se kreću držeći se zajedno u obiteljskim krdima i tragajući za boljom ispašom i vodom. S njima je razvio poseban odnos i zna kako treba s njima. I konji mu vjeruju, prilaze, njuškajući i grickajući mu ruku.

Foto safarijem smo okusili djelić livanjskog kraja i prirode u druženju s konjima i obilazeći ostatke prvih sirana i pastirskih nastambi ovoga podneblja. Ako se netko od vas odluči posjetiti visoravan Kruzi iznad Livna, neka potraži Brunu i svakako izabere toplije vrijeme i sunčanije dane.