Obitelj Čemer

Priča jednog dimnjačara: Od svog posla mogu pristojno živjeti

Ljudi bi se trebali o tome više informirati, s ciljem preveniranja mogućih posljedica uslijed zatvorenog, odnosno neprohodnog dimnjaka.
Gospodarstvo / Posao | 13. 01. 2019. u 10:19 Fena
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Fena / Muhamed Čemer

Da se radom i upornošću mogu ostvariti ideje o pokretanju posla od kojeg će se moći pristojno živjeti, svojim primjerom najbolje pokazuje obitelj Čemer iz Oboraca kod Donjeg Vakufa, koja se uspješno bavi čišćenjem dimnjaka.

''Obiteljsku firmu, koja se bavi tim poslom, osnovao je moj otac Dino prije četiri godine, nakon višegodišnjeg rada i školovanja u Sloveniji. Tamo je stekao znanje, koje nam je danas od velike koristi'', kazao je Feni Muhamed Čemer.

Dodaje da je on tada pohađao četvrti razred srednje škole, te da je u posao, uz još jednog radnika, uključen i njegov dvije godine mlađi brat Emir koji je, također, završio matematičko-informatičku gimnaziju, a kasnije i medicinsku školu u Travniku.

''Bez obzira na zanimanja koja smo stekli, posao koji smo pokrenuli prirastao nam je k srcu, i s ljubavlju ga radimo'', priča ovaj mladi Donjovakufljanin.

Ističe da čiste dimnjake u Bugojnu, Gornjem i Donjem Vakufu, te da u posljednje vrijeme dosta rade u Busovači, Travniku i Turbetu, zbog čega planiraju proširiti posao, jer ne stižu odgovoriti na sve pozive građana.

''Čistimo dimnjake, dimovodne kanale, peći i šporete. Vršimo pregled specijalnom kamerom, a ovlašteni smo, također, za davanje suglasnosti za ispravnost kotlovnica'', naglasio je.

Ne slaže se s onima koji smatraju da je čišćenje dimnjaka prljav i težak posao, i da ne bi trebao biti zanimljiv mladima.

''Kada imate sve što vam je potrebno, nije teško. Mi ne čistimo dimnjake s krova, već iz prizemlja, s mjesta gdje se nalaze vratašca za čišćenje čađi. Imamo velike usisivače koji sprječavaju širenje prašine, tako da vrlo često čišćenje dimnjaka počinjemo iz dnevne, ili neke druge sobe'', istaknuo je.

Dodaje da mašine i alat, koji koriste u radu, kupuju u inozemstvu, s obzirom da je u našoj zemlji, i kada se nađe u nekoj trgovini, lošeg izbora i kvaliteta.

''Za čišćenje koristimo sajle duge 30 metara, na koje montiramo četke, plastične, čelične i različite tvrdoće, ovisno od materijala i prečnika dimnjaka. Industrijski usisivači sadrže pet filtera, pa je mogućnost rasipanja čađi svedena na minimum'', kazao je.

U radu koriste, također, kameru za pregled dimnjaka, mašinu za mašinsko čišćenje dimnjaka, kao i za mjerenje brzine protoka zraka kroz dimnjak, te poseban alat za čišćenje centralnih peći.

''Posla imamo tijekom cijele godine, no najviše prije početka i nakon završetka grijne sezone. Ima građana koji dimnjake redovno održavaju, međutim puno je više onih koji to ne rade, ne znajući kakvoj su opasnosti, u tom slučaju, izloženi'', naglasio je.

Ljudi bi se, zaključuje, trebali o tome više informirati, s ciljem preveniranja mogućih posljedica uslijed zatvorenog, odnosno neprohodnog dimnjaka.

''Takvi dimnjaci sa sobom nose ogromnu opasnost od izbijanja požara, eksplozije ili gušenja. Prema europskim zakonima, dimnjaci na objektima koji koriste čvrsto gorivo, trebali bi se godišnje čistiti dva puta, a ako koriste plin ili neko ulje, jednom'', poručio je Muhamed Čemer koji, inače, studira protupožarnu zaštitu i zaštitu na radu.

Kopirati
Drag cursor here to close