Rado se vraća u rodni grad

Mostarka liječnica u SAD-u: Moje kolege se u BiH bore s puno većim problemima

''Što se tiče jezika, moja djeca su zapravo trojezična, jer govore i španjolski jezik na istoj razini.''
Gospodarstvo / Posao | 06. 06. 2020. u 16:24 Bljesak.info
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Privatna arhiva  / dr Mahira Tanović

''U Americi se zaista svi trude da liječniku omoguće neophodne uvjete za rad, dok moje kolege koje rade u BiH, oni su pravi heroji, oni se moraju boriti sa puno većim problemima nego što se ja borim'', kazala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsjednica Bosanskohercegovačko-američke akademije znanosti i umjetnosti (BHAAAS), dr Mahira Tanović.

Tanović je inače kirurg-plastičar, vlasnica privatne ordinacije u New Yorku i profesorica na Medicinskom fakultetu.

Potječe iz Mostara te redovito dolazi u rodni grad.

''Bosni i Hercegovini ne nedostaje stručnjaka, ima ih izuzetnih u ovoj zemlji. Ja sam presretna kad dođem u Mostar gdje radim sa mladim kolegama i sa kolegama s kojima sam prije radila. Imamo jednu divnu suradnju, ona je zasnovana na razmjenjivanju znanja. Ne mogu da kažem da ja njih nešto učim, apsolutno ne. Ja učim od njih, oni uče od mene, razmjenjujemo iskustva i pomažemo pacijentima. Najveća je beneficija kad pacijenti dobiju ono što im je potrebno'', istaknula je.

Govoreći o zdravstvenom sustavu, naglasila je kako je bh. zdravstvo još uvijek povezano s politikom.

''Ja nemam namjeru kritizirati politiku niti želim biti dio tog klana koji kritizira, ja samo mislim da to treba biti totalno odvojeno. Mislim da se fondovi koji se daju za zdravstvo moraju odvojiti, mora se odvojiti primjerice, nabavka materijala od plaće liječnika. To nema nigdje na svijetu da su ti fondovi tako povezani. I konačno se mora početi nagrađivati kvaliteta. Jedan kirurg koji ide u operacijsku salu deset puta tjedno mora biti bolje nagrađen od kolege koji nikad ne ide u salu. Možemo govoriti što god hoćemo, ali dok se ne počne praviti ta vrsta razlike, liječnici će se osjećati poniženim.

U SAD-u živi već 26 godina. Njen sin se rodio u izbjeglištvu, u Hrvatskoj, došao je u Ameriku sa šest tjedana, a sada studira medicinu.

''Moja kćer, koja je sada u Mostaru, ima 24 godine, ona je magistar građevine i okoliša, radi na raznim projektima kao konzultant. Samim tim da je ona u Mostaru posljednje dvije godine, govori o njenoj vezi sa domovinom. Inače, ona se rodila u Americi, ali uvijek kaže da je iz Mostara'', navela je.

''Što se tiče jezika, moja djeca su zapravo trojezična, jer govore i španjolski jezik na istoj razini. Čitaju i ćirilicu i latinicu. Kad su u društvu, u Mostaru, nitko ne bi prepoznao da su odrasli negdje vani. Oni osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju, jednako kao i Sjedinjene Američke Države'', kazala je dr. Tanović.

Kopirati
Drag cursor here to close