Lidija i Dunja: Djevojke neobičnih zanimanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za obavljanje bilo kojeg posla preduvjeti su osobne sposobnosti i vještine, iskustvo i motivacija. Rod i pol se ne nalaze među njima, iako ih patrijarhalno nastrojeno društvo uporno pokušava nametnuti kao osobine od kojih zavisi kvaliteta izvršavanja određenih zadataka.

Ne želeći da se povinuju podjeli poslova na muške i ženske, već da se vode isključivo svojim interesiranjima i kvalifikacijama, žene u BiH izlaze iz rodnih okvira.

Napokon jedna žena

Lidija Drakulić (27) iz Banja Luke bavi se produkcijom zvuka na svim vrstama događaja, bez obzira na to događaju li se oni u zatvorenom prostoru ili pod vedrim nebom. Njen posao podrazumijeva mnogo fizičkog rada, poput istovaranja opreme i njenog postavljanja na bini i oko nje, te brige o samoj kvaliteti zvuka.

Za toliko širok raspon poslova ne postoji zbirno zanimanje pa je Lidija u isto vrijeme tonska tehničarka, binska tehničarka, roudi, monitoring ton majstorica, a sve češće i standardna ton majstorica. Zajedničko za sve to jeste live produkcija zvuka.

Kako ističe, zvuk je zanimao još od djetinjstva, pa se bavila glazbom kroz sviranje klavira i pjevanje u horu. Zatim se u Društveno-kulturnom centru Incel u Banja Luci susrela sa produkcijom zvuka tijekom glazbenih nastupa. Tu otkriva da je zvuk više zanima iz perspektive ton majstorice nego glazbenice.

"U DKC Incel bio je moj prvi susret sa miksetom, manjom binom, razglasom... To su bili moji amaterski počeci. Početkom prošle godine je moj sadašnji, a i tadašnji, mentor Ninoslav Tiki Dobrijević objavio oglas za obuku za tonske tehničare, koja je bila besplatna za ljude koji žele da rade u rental kompaniji", prisjeća se Lidija svog puta do rada na velikim binama.

Kako ističe, nakon obuke počela je raditi u kompaniji koja iznajmljuje audio i binsku opremu, tako da je stekla široko radno iskustvo u produkciji zvuka. Angažirana je na većim i manjim koncertima, glazbenim festivalima, festivalima koji kombiniraju film, ples i predstave, predizbornim skupovima... Objašnjava da je za ovakvu vrsta posla potrebna ljubav jer je fizički i mentalno naporan.

"Radni sati su jako dugi, kada radite neki veliki open air festival na nogama ste po 20 sati u komadu. Pošto ga ja strašno volim i baš me zanima, te neke negativne strane posla mi ne smetaju", govori ona.

Pored live produkcije zanima je i zvuk za film, dok svoju specijalizaciju vidi u smjeru ton majstorice. Kao jedan od najvećih dosadašnjih uspjeha izdvaja to što je tri dana radila kao monitoring ton majstorica na Main stageu OK festa.

Ističe da do sada nije srela ženu u BiH koja se bavi istim poslom, ali ni diskriminaciju na terenu. Čak su joj i neki poznatiji izvođači s kojima je radila dali komentar da im je drago da konačno vide ženu na bini.

"Ono što je najvažnije u live produkciji jeste možeš li raditi i možeš li realizirati događaj. I to je ljudima najvažnije. Bilo ljudima za koje radiš ili klijentima koji uzimaju rental. Ono što nekog zanima znaš li i možš li raditi. U većini slučajeva ih zaista ne zanima jeste li muškarac ili žena, što je super jer tako bi trebalo da bude u svakom poslu."

Žene u ribolovu

Pored toga što je još uvijek neobično vidjeti ženu da radi zahtjevnije fizičke poslove, slična situacija je u pojedinim sportovima. Dunja Popović (26) iz Banja Luke se sportskim ribolovom bavi punih 20 godina. Kako ističe, žena u ovom sportu je sve manje, a one se ne shvaćaju dovoljno ozbiljno, čak ni kada su na sudskim pozicijama. Ona je nakon natjecateljske karijere i osvajanja više od 40 medalja, pehara i priznanja, položila ispit za saveznu sutkinju.

"Na neki način ne shvaćaju me ozbiljno, ne shvaćaju da i ja mogu pecati, da se i mi žene možemo posvetiti i to zavoljeti. U početku je bilo nekoliko situacija kada me nisu dovoljno ozbiljno prihvaćali kao suca. Međutim, kada su vidjeli da sam se prije bavila natjecanjem, da imam dosta iskustva, ozbiljnije su me shvaćali. Na razini Republike Srpske ima samo nekoliko žena koje su suci. Uglavnom su kao i ja, natjecateljke koje su kasnije položile ispit za suca'', govori Dunja, koja se bavi lovom ribe udicom na plovak, i dodaje da je natjecateljica u ovom sportu sve manje.

Peca sve vrste ribe na stajaćim i tekućim vodama. Za nju je ribolov izgovor za odlazak u prirodu, a znatno je uticao i za izbor ekologije kao njene profesije.

"Ja sam još odmalena pecajući pratila odnose između biljaka i životinja, točnije interakcije koje su me tada zanimale. To je sve rezultiralo mojim izborom profesije kasnije. Trenutno privodim kraju master i moja tema će baš biti vezana za ribe. Prije svega, nadam se da će tema pomoći radu Sportsko ribolovnog društva Banja Luka", ističe.

Zbog izuzetnog doprinosa u razvoju ribolovnog sporta dobila je plaketu od Sportsko ribolovnog društva Banja Luka, a također je i članica komisije za ekologiju i unaprjeđenje ribljeg fonda u okviru Sportsko ribolovnog Saveza Republike Srpske, piše diskriminacija.ba.