Plastenička proizvodnja Selvedina Dervišića iz Donjeg Vakufa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Već treću godinu Selvedin Dervišić iz Donjeg Vakufa u plastenicima nadomak obiteljske kuće uspješno proizvodi razno povrće.

Za poljoprivredu se počeo zanimati, kaže, nakon bezuspješnog traganja da se zaposli kao automehaničar, za što se školovao u Bugojnu.

"Nabavio sam motokultivator, kosio i uređivao tuđe parcele. Onda sam odlučio da apliciram za program jedne organizacije od koje sam dobio dva plastenika od po sto kvadrata, s kompletnom opremom", kazao je ovaj Donjovakufljanin.

Dodaje da se opredijelio za plasteničku proizvodnju nekoliko sorti paradajza i paprike, i da je već u prvoj sezoni uspio prodati sav dobiveni urod.

To ga je ponukalo, kaže, da nešto kasnije vlastitim sredstvima kupi i instalira još jedan, treći plastenik.

"Sedamdeset posto mojih proizvoda prodam susjedima i prijateljima, a ostatak odnesem u dvije prodavnice i na pijacu", naglasio je.

Selvedinu u poslu pomaže supruga, nezaposlena medicinska sestra, 13-godišnji sin, kao i majka te punica koje priskoče u pomoć uvijek kada to zatreba.

Ako je suditi po trenutnom stanju u plastenicima, Dervišići bi i ove godine mogli biti zadovoljni količinom i kvalitetom svojih proizvoda.

"S površine od oko dvjesta kvadrata očekujemo 3,5 tona paradajza, a što se tiče paprika trebali bismo imati za prodaju oko 900 kilograma", kazao je.

Poručio je svima koji nemaju stalno zaposlenje da se, ako su to u mogućnosti, počnu baviti plasteničkom proizvodnjom.

"Četveročlana obitelj može fino živjeti sa 600-700 kvadrata plastenika. Površina na kojoj mi uzgajamo povrće je znatno manja, zbog čega se bavimo i drugim poslovima", zaključio je.