Ford Fiesta 1.5 TDCi 85: Zaboravljena lakoća postojanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svuda oko nas auti se podižu na velike kotače, glume terence i vrište dvobojnim karoserijama i šminkerskim dodacima. Gotovo da je heretik onaj koji posegne za običnim novim automobilom, ma koliko mu razum kazivao da manje cola i manje isforsirane šminke u osnovi znači i manje novca i glavobolje.

Nije šminkerica, al' je utegnuta i sređena

Pogotovo je u gradskoj klasi kupac u nedoumici. Toliko modno osvještenih crossovera se u zadnje vrijeme pojavilo na tržištu, da nekada normalni auto B segmenta većini izgleda kao siromašni bratić. Na prvu, takva je i testirana Fiesta. Iako obučena u nekada izuzetno atraktivnu i traženu kombinaciju crne boje lima i aluminijskih naplataka srebrne boje (fuj, samo 15 cola, rekli bi ljubitelji šminke), nekako je oko tražilo još dizajnerskog aktivizma, da ne kažemo još kiča.

Makar idejni nastavak Fordovog New Edge dizajna i dalje puca u pravcu koji Fordove modele dizajnira kao da su u pitanju plebejski Aston Martini, s velikim ustima na masci i bademastim svjetlima u kutovima prednjeg dijela, čitav auto u paketu doima se za današnje standarde gradske šminke pomalo neugledno.

Možda i zato jer je ostala tendencija da Fiesta ipak više izgleda kao mali monovolumen, a ne neki kvazi SUV. No, to je samo na prvi pogled, jer dizajnu Fieste malo toga se ima zamjeriti, prije svega jer je Ford uspio ostati prepoznatljiv, makar je svjesno „ubio“ nekadašnja vertikalno postavljena stražnja svjetla na račun dosta umirenih horizontalnih.  No, zato je bočna linija zadržala „uspinjanje“ koje Fiesti daje malo veću dozu agresivnosti nego ranije.

Ovaj dizel od sad zovemo Tihomir!

Zapravo, Fordovi su odavno poznati kao jako vozljivi auti, sa odličnim ležanjem i dobrim mjenjačem, a pogon je uglavnom solidno odmjeren. Nova Fiesta, doduše, malo više cilja na udobnost, pa smo se iznenadili da više ne leži baš poput daske, nego ima i malo geganja, ali samo da bi vam napomenulo da i u ovakvom autu komotno možete na duži put. Mjenjač je čvrst, dosta precizan i pametno spregnut sa 85 konja jakim dizelom, koji nas je općenito iznenadio niskom razinom buke. Čak bi mogli reći da smo tri puta gledali u papire da se uvjerimo da vozimo dizelaša, a ne nekog benzinca.

Nakon što smo se na testu nekoliko puta razočarali u nivo buke na nekoliko puta skupljim dizelašima, Fordov mali dizel nam je došao kao apsolutni hit godine! Možda bi na nižim temperaturama više brundao pri paljenju, ali na mostrskim proljetnim temperaturama čak i pri pokretanju bio je u najmanju ruku bučan poput trocilindarskog benzinca.

Sluga pokorni i štediša vjerni

Motor je taman smješten negdje između štednje i potrebe za življom vožnjom, pa nas je 85 „konja“ vjerno služilo u svakoj situaciji, a za više smo morali češće posezati za mjenjačem i zabijati  Fiestu u niže okretaje, pa smo još jednom morali provjeravati je li auto benzinac ili dizel… Iako auto raspolaže sa, za svoju klasu, velikih 205 Nm okretnog momenta, ipak smo se češće družili s mjenjačem nego što inače radimo kod dizelaša, a to je vrlo vjerojatno zbog toga što Fiesta kad je držite na volanu naprosto poziva da je malo „šarf“ vozite, makar je u ovoj, pomalo i ziheraškoj konfiguraciji. Baš taj upravljač, mada u ovoj opremi nije presvučen kožom, izuzetno ugodno leži u rukama i direktan je taman toliko da oni s malo mašte mogu zamisliti da su u, opet ćemo reći, Aston Martinu. To kažemo jer daje fine povratne informacije i brzo se sprijeteljite s njegovim sposobnostima da vozi auto baš kuda ste naumili.

Unutrašnjost je urađena, moglo bi se reći, tipično Fordovski. Traži navikavanje, jer je dosta funkcija za one koji su navikli na red kod nekih drugih automobilskih konglomerata „razbacano“ po prednjem panelu. No, već nakon par sati se naviknete na sve i zaključite da Fiesta ima i nekih ergonomski zanimljivih i korisnih detalja. Sjedala su jako lijepo i za svoju klasu raskošno skrojena. Općenito, nema razloga da se ne radujete svakom novom susretu sa Fiestom. Sve primarne funkcije uglavnom su lako dostupne,  a središnji ekran u testiranoj opremi samo nam je služio kao radio – i kao dosta solidan i precizan vodič za parkiranje po gradu.

Svaka majka bi je poželjela, a i otac također

U ovoj konfiguraciji motora i opreme, Ford Fiesta je prije svega zamišljena kao gradski automobil s kojim ćete eventualno krenuti na poznati i već toliko puta pređeni put do rodbine ili po krajevima koje inače poznajete. Stoga su navigacija i kamera uglavnom višak. Ali, danas su takva vremena da ih je svejedno lijepo imati. Po našem mišljenju, za ove pare koliko Ford traži, morali bi biti uključeni u cijenu. Tako da imamo zaključak da je središnji displej ostao neiskorišten.

Zato hvalimo odlične instrumente pred vozačem, koji su vrhunski zasjenjeni, a posebno nam se dopao putni komjutor između dva glavna instrumenta koji vam u isto vrijeme daje sve potrebne podatke u vožnji – potrošnju, pređene kilometre, projektirani doseg s trenutnom količinom goriva… ono za što još uvijek kod mnogih morate pojedinačno  tipkati po ručicama.

Udobnost Fieste je, rekli smo, bolja nego ranije. Donekle je to posljedica ukupnog povećanja automobila u masi i dužini. U odnosu na neke konkurente uspjela je Fiesta pritom zadržati sve one fine prednosti koje su Fordu priskrbile hvalospjeve ranijih godina (pogotovo pamtimo prvi Focus). Znači, ako želite živahno vijugati gradom ili sjeći krivine na nekoj zavojitoj cesti, uvijek je „user friendly“. Ono što smo zavoljeli kod Fieste je da nemate osjećaj težine automobila i nema neugodnih lupkanja preko ležećih policajaca i rupa. To je, makar je Fiesta sada prebacila četiri metra i teška je preko tonu i dvjesto, i dalje ono što je, srećom, svrstava u manje automobile koje je milina voziti.

Sve je veće – pa i cijena

Kad smo već kod veličine, sve je na Fiesti, rekosmo,  odnedavno veće, pa i unutrašnji prostor. Sprijeda se sjedi jako lijepo i prilično raskošno, straga još uvijek treba malo gimnastike, ali nema govora da je klaustrofobično i skučeno. Točno da dodatni par vrata nije tu samo radi šminke. Prtljažnik zaprema solidnih, ali ipak ne spektakularnih 303 litra (što je opet više nego ranije). Što se tiče performansi  i potrošnje – ni tu nema zamjerki – Fiesta se na našem testu zadovoljavala sa potrošnjom od jedva 5 litara „nafte“ na sto kilometara, a čak i kad bi je „stisli“ ili kad bi puzali po gradu u režimu „prva – druga i nazad“ potrošnja je ostajala u prosjeku na 5,5 litara.

Maksimalna brzina naše Fieste je bila 175 km/h, a ubrzanje je 12,5 sekundi do 100 km/h. No, glavne performanse su joj potrošnja, koja je ekstra – i živahnost po gradu, koja je više od taman. Jedino je cijena ipak malo predimenzionirana, baš kao da je Ford svjestan da su napravili veoma solidan auto. Testirani primjerak, u opremi Business High, košta čitavih 36.243,15 KM (sa PDV-om).