Što je s tim?

Hoće li san o automobilima na vodu ikada postati stvarnost?

Vodonik, dobiven iz vode, kao pogonsko gorivo je tehnologija koja je poznata duže od 100 godina.
AutoMoto / Flash | 21. 04. 2020. u 08:18 Bljesak.info
Kopirati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogo puta smo čuli priče o tome kako ćemo u budućnosti sipati vodu u rezervoar naših automobila… Automobili će ići na vodu, a mi nikada više nećemo otići na benzinsku pumpu. Godinama kasnije i dalje smo tu, u redu za fosilno gorivo i u naše četvorotočkaše točimo naftne derivate.

Više pokušaja

Vodonik, dobiven iz vode, kao pogonsko gorivo je tehnologija koja je poznata duže od 100 godina. Vodonično gorivo je gorivo sa tzv. "nultim emisijama", kada sagorijeva sa kiseonikom. Može da se koristi kao gorivo u gorivim ćelijama, kao gorivo u SUS motorima (SUS - sa unutrašnjim sagorevanjem), pa čak i kao raketno gorivo.

U posljednjih par desetljeća bilo je više pokušaja implementacije vodonika u postojeće SUS agregate i vozila. Najbliži rješenju je početkom 21. vijeka bio BMW, koji je ponudio sustav koji bi bio prilagođen postojećim vozilima uz manje izmjene. Sam sustav je jako sličan pogonu na TNG (tečni naftni gas), koji nije rijetkost ni na našim ulicama. Kod ovog sustava, na SUS agregat se dodaje instalacija vodoničnog sustava, sa pratećim rezervoarom. Pritiskom na dugme se bira pogonsko gorivo i gotovo trenutno obavlja promjena.

Kada je vozilo prebačeno na vodonik, dizne visokog pritiska (i do 300 bara) ubrizgavaju vodonik direktno u kompresionu komoru. Samo sagorijevanje je kombinacija benzinskog i dizel ciklusa, zato što se pored kompresiranja samog gasa, kao kod dizel agregata, koristi svjećica radi veće efikasnosti. Ipak, čak i ovom metodom, najbolji vodonični sustavi ne dostižu više od 42 odsto efikasnosti suvremenih dizel agregata.

Razlog tome je energetska vrijednost vodonika, koja je oko 3,5 puta niža od benzinske (34,6 megadžula po litru za benzin i 10,1 megadžula po litru za vodonik), pa je stoga i sama potrošnja oko 3,5 puta veća. Ove vrijednosti važe za vodonik u tečnom gasovitom stanju, dok su te vrijednosti i do 75 posto niže kod vodonika kao kompresiranog gasa.

Zbog toga je neophodno da se vodonik skladišti u specijalnim višeslojnim rezervoarima, kako bi se mogla održati njegova gotovo kriogenu temperature od -253 °C. Rezervoari su pod vakumskim pritiskom od 700 bara, kako bi održali toplotnu razmjenu sa okolinom na samom minimumu. To je neophodno kako se vodonik ne bi grijao i samim tim započeo ekspanziju. Primjera radi, ako se vozilo ne bi koristilo u periodu od desetak dana, vodonik bi usljed ekspanzije zagrijavanjem počeo da isparava preko sigurnosnog ventila, dok u potpunosti ne "izađe " iz rezervoara.

Potrošnja 

S obzirom na to da je cijena vodonika još uvijek u rangu naftnih derivata, a imajući u vidu sam energetski potencijal, od ovih sustava se odustalo i pored očiglednih ekloških prednosti. Naglasak je prebačen na vodonične gorive ćelije (FCEV - Fuel Cell Electric Vehicle) i razvijanje te tehnologije.

Vodonik ipak može da se koristi u SUS vozilima i to sa benefitom, kako ekološkim tako i financijskim. Naime, radi se o sustavima koji se povezuju sa postojećim sustavom ubrizgavanja kod automobila sa SUS motorima i rade kao dopuna istih. Elektrolizom se iz rezervoara sa vodom proizvodi vodonik, koji se potom mješa sa naftnim derivatima i tako zajedno sagorijevaju u cilindrima.

Na taj način se potrošnja goriva može smanjiti i do 40 posto, dok se količina emitovanog ugljen-dioksida može sniziti i do 70 odsto. Ovakvi sustavi su već u upotrebi širom svijeta u teretnim vozilima, naročito u autobusima u gradskim sredinama u posljednjih 35 godina.

Zbog svih navedenih prednosti, pitanje zašto vodonična goriva nisu više zastupljenija se nameće samo! Za to, zapravo, postoji više faktora...

Prvi je da sama tehnologija nije ispratila napredak i primat koji su u međuvremenu preuzeli, prije svega, elektro automobili sa pogonom na baterije kao dominantna eko i "zelena" vozila. Potom su i sami SUS automobile postali daleko ekonomičniji i ekološki nastrojeniji. Potrebna infrastruktura vodoničnih stanica za punjenje daleko je skuplja od postojećih pumpi sa naftnim derivatima... Ipak, vodonik polako uzvraća udarac kroz gorivne ćelije, pa nema sumnje da je to pravi put ka potpuno "zelenim" vozilima, piše beogradski portal "Telegraf.rs".

Kopirati
Drag cursor here to close