Zločin o kojem se šuti: U petak obljetnica zločina nad hrvatskim civilima u Grabovici

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U mjestu Grabovica između Jablanice i Mostara sutra će biti obilježena 23. obljetnica od zločina nad hrvatskim civilima koje su u noći sa 8. na 9. rujna 1993. godine ubili pripadnici Armije RBiH.

Najmlađa žrtva imala 4 godine

Te noći ubijena su 33 civila. Najmlađa Mladenka Zadro imala je samo 4 godine, a najstariji Marko Marić 87 godina, kazao je Feni jablanički župnik don Ivan Zovko, dodajući kako su pripadnici ARBiH nastojali prikriti zločin tako što su neka tijela pobacali u Neretvu.

''Neka tijela su pronađena zakopana u blizini kuća, no za posmrtnim ostatcima 16 osoba još uvijek se traga'', naglasio je.

Ustvrdio je kako u Grabovici više nitko ne živi te da su neki obnovili svoje kuće i to selo posjećuju samo privremeno.

Sutrašnja obljetnica započet će polaganjem vijenaca kod spomen obilježja, nakon čega će uslijediti pobožnost križnog puta te služenje mise u mjesnoj kapelici, koja će započeti u 11 sati, a koju će predvodit kotorski biskup mons. Ilija Janjic.

Tijela bačena u vodu

Prema izjavama upućenih, u noći 8. na 9. rujna 1993. iz Grabovice se cijelu noć čula pucnjava, a idućega dana ujutro pročulo se kako je nad civilima Hrvatima napravljen pokolj. Prema pretpostavkama upletenih, jedan je dio žrtava bačen u akumulacijsko jezero HE Salakovac.

Kao i svake godine do sada preživjeli stanovnici i potomci ubijenih postavljaju pitanje hoće li i kada pravda sustići okrutne počinitelje i još okrutnije nalogodavce ovog strašnog zločina te hoće li konačno Grabovica dobiti zasluženu pozornost državnih organa.

Istina o zločinu predugo se krila, a ono što posebno zabrinjava je, pisao je ranije Dnevni list i parcijalni odnos sudstva prema ovom slučaju pri čemu se nikada nije provela sveobuhvatna istraga, već su se uglavnom procesuirala pojedinačna ubojstva i to za dvije obitelji.

Okrutnost zločina

Obdukcijski nalaz splitskog KBC-a "Firule" i svjedočenja pokazali su okrutnost smaknuća. Jedna žrtva je bila razapeta na križ, nakon čega joj je otkinuta glava i nabijena na kolac. Druga žrtva je bila dugo mučena i naposljetku zapaljena živa. Treća žrtva je zaklana. Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je zatim silovana, a nakon dugog zatočeništva, razmijenjena. Ona je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo, što je bilo posljedicom pretrpljenih stresova.

Od nalogodavatelja za ovaj okrutni zločin do dana današnjega nitko nije procesuiran.