Gladni i glasni

Tuđi alat za Lijanovićeve gloginje

Vijesti / Flash | 19. 12. 2014. u 10:00 Berislav JURIČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Puna su nam usta neprijatelja i tipkovnice prosute pameti nad onima koji su protiv nas, a takvih je u paranoičnom trokutu kakav je Bosna i Hercegovina puno. Zbog produženih izbornih ciklusa i predizbornih i koalicijskih cirkusa, puno je i razdoblja za prosipanje gnjeva protiv onih drugih.

Mogli smo barem, umjesto slova, glas dobaciti do Visoke glavice ako su nam već usta puna i prsti slijepljeni od izdajnika i prevaranata kakvim zovemo glave s Glavice.

A oni drugi su lopovi, prevaranti, koalicijski partneri protivnika i izdajnika a u našim punim ustima i ljepljivima pametima nad tipkovnicama sve su same istine. Znamo tko je lopov, znamo tko je prevarant, znamo tko je zločinac, znamo tko je koga, kada i gdje zaposlio i preko koje veze, štele i preko kojeg kreveta. Sve znamo i najbolji smo u mlaćenju istine, te neizmlaćene gloginje, tuđom alatkom.

Da se iščitati iz ljepljivih komentara kako je Lijanović, bez obzira koje ime pred njega stavili, ovakav, onakav i gori. Da se zaključiti da vjerni komentatori i galamdžije znaju kako je krenuo put od anonimca i skupljača stoke druge nacionalnosti do čovjeka koji sada siguran u zabrani kretanja poručuje kako je on obespravljen i na strani obespravljenih.

A na strani obespravljenih, čini se, ustvari nije nitko. Pa ni obespravljeni. Osim možda ljepljivih komentatora s tuđim alatom za gloginje. Jer, nije se nitko udostojao reagirati na šatore koji se ovih dana podižu u Širokom Brijegu po uzoru na neku tamo Bosnu i neke tamo obespravljene robove.

Hrvatski narodni sabor, koji se kiti titulom dušobrižnika svakog Hrvata u BiH, kojem još samo fali odbor za svemir i pododbor za naseljavanje Marsa, šuti na prosvjede u hrvatskoj županiji protiv hrvatskog izdajnika. Tako su i o jednom i drugom govorili. I Službeno i neslužbeno. Županija i nanovograd šute iako su znali prozivati mesare za unazađenje, krađe i izdaje. Nekadašnji pokret mladih za spas donedavno općine, šuti. I stranka koja je galamila za krađe na izborima šuti pred krađama na koje upozoravaju radnici. I druge stranke šute jer ne smije se zaboraviti da je taj Lijanović, neprijatelj, protivnik i izdajnik, kako ga kite ljepljivi komentari i puna usta, donedavno bio saveznik i povratnik u vlast i da i sad ima šanse da za ruku dobije milovanje najvećih, nazovi neprijatelja.

Ako su već svi oni isti, zašto smo isti i mi? Ako već dopuštamo da šuti politika, kojoj je posao šutjeti i pričati o izdajnicima pa koalirati s njima, kako to mi nijemo gledamo predstavu i šatorsko naselje kao na nešto što se događa tamo daleko? Jer puna su nam usta obespravljenosti. Slušamo kako radnici tu pored nas i ispred nas rade kao robovi, u uvjetima kao u tamo nekoj Bosni. Slušamo kako smo nezaposleni, prevareni i izdani, a nijemi smo pred ljudima koji bi eto da im se plati što su odradili i zaradili. Tek u anonimnim komentarima prosipamo vrući mozak i sve znamo i spremni smo na akcije i reakcije, ali s tuđim alatom za gloginje.

Ako su nam već jadi u Bosni, jer moramo priznati da su u Hercegovini prosvjedi rijetkost, daleko i tuđi i ako ćemo se dijeliti po toj liniji, a nećemo se lagati da nam je ta podjela najdraža, ovi jadi su blizu i ''naši''. Mogli smo barem, umjesto slova, glas dobaciti do Visoke glavice ako su nam već usta puna i prsti slijepljeni od izdajnika i prevaranata kakvim zovemo glave s Glavice.

Mogli smo stati i svoj jad zalijepiti na stub jada o kojem pišemo anonimno i galamimo sebi u bradu. Ali nismo. I nećemo. Jer bitno je uputiti pismo podrške prosvjednicima preko granice, kilometarsko priopćenje o izborima u Hrvatskoj koji će nam donijeti dobra kao i svaki do sada i dočekati kandidate susjedne države koji pojma nemaju o stvarnosti u našoj poludržavi.

A mi pišemo kako imamo pojma. Znamo tko je s kim kada i zašto i za koliko novca. Znamo da nam ne valja onaj s mandatom i onaj što je zamalo dobio mandat kao i onaj koji ništa nije dobio. Znamo tko vlada kojom tvrtkom i tko u šaci drži radnike, doprinose i kod kojih je poslodavaca bolje raditi na crno jer drugačije nema posjete ljudima u bijelom.

Jer naši prosvjedi trebaju biti plaćeni i na njima treba biti na silu stotinjak studenata sa strane dok mi iz automobila zatrubimo za majorizaciju. A ako je tako, a da je tako netko će napisati ispod, onda nam ne trebaju puna usta i prosute pameti. I dobro nam je. Sve što se događa, događa se nekome drugom. Tuđi alat za gloginje ionako imamo.

Kopirati
Drag cursor here to close