Rat

Tri godine rata u Siriji: Bez kraja, bez nade ...

Vijesti / Svijet | 26. 03. 2014. u 06:02 M.M.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon pune tri godine od izbijanja sukoba u Siriji kraj sukoba se ne nazire, pitanje pobjednika također, a sve češće se govori o podjeli kao jedinom mogućem ishodu, ocjenjuju svjetski mediji.

Diplomatski napori Rusije i Sjedinjenih Američkih Država su trenutno u zastoju jer su dvije sile podijeljenih stavova okrenute na rješavanje krize u Ukrajini koja je pažnju javnosti skrenula sa Sirije gdje se borbe i dalje vode kao prvog dana.

- Bez intervencije Zapada, rat bi mogao da potraje godinama a takva intervencija nije vjerojatna dok je predsjednik Barack Obama u Bijeloj kući - kaže Toma Pirej, specijalista za Siriju na Univerzitetu u Edinburgu za AFP.

Stječe se utisak da nijedna od zaraćenih strana nema sredstva kojima bi zabilježila konačnu pobjedu u konfliktu koji je odnio više od 140.000 života i raselio skoro polovicu sirijske populacije, pretvorivši mnoge od njih u izbjeglice.

Sirijski konflikt je izbio u ožujku 2011. godine, točnije 15. ožujka, kada su mirni antivladini prosvjedi naišli na brutalnu represiju vlasti. Opozicija je uzela oružje u ruke i pobuna je za godinu dana prerasla u sveopći rat.

Suočen s gubitkom kontrole nad teritorijem, režim je pokrenuo kontraofenzivu u proljeće 2013., uz podršku libanonske šiitske milicije Hezbolah i iračkih šiitskih boraca koje je obučavala Iranska revolucionarna garda.

Uspješno izbjegavanje vojne akcije Zapada nakon napada kemijskim oružjem u kolovozu 2013. godine osokolilo je režim čija strategija sada glasi "zaštititi dijelove Sirije od strateškog značaja": obale, veće gradove na sjeveru i jugu kao i ključne prometnice.

Dok pobunjenici trenutno kontroliraju veću teritoriju nego režim, Asad kontrolira gušće naseljene regije u zemlji.

Režimske snage napreduju na tri fronta, južno od prijestolnice Damaska, u strateški važnoj regiji Kalamun u blizini libanonske granice i oko grada Alepa na sjeveru zemlje.

Asadova vojska je u Kalamunu, nakon niza pobjeda prošle godine, opkolila Jabrud, posljednje uporište pobunjenika u regiji, i kreće u ofanzivu.

Jabrud je značajan prije svega zbog toga što se nalazi nedaleko od libanonske granice, na autocesti koja povezuje Damask preko Homsa s Tartusom i Latakijom na Sredozemlju, a ujedno je i ruta za krijumčarenje ljudi i oružja iz Libanona.

U Alepu pobunjenici još ustrajavaju, ali Asadovoj vojsci nedostaje još 19 kilometara da završi blokadu ove nekadašnje industrijske metropole.

U isto vrijeme, opozicija je podijeljenima nego ikad, bori se i protiv režima i protiv svojih bivših saveznika, džihadističke Islamističke države Iraka i Levanta (ISIL).

I umjereni i islamistički pobunjenici, pa i oni iz redova Al Nusra Fronta, sirijskog ogranka Al Kaide, sudjeluju u krvavim borbama protiv ISIL-a koje su počele u siječnju i ne pokazuju znake slabljenja.

Usprkos nedavnim uspjesima režimskih snaga, stručnjaci kažu da im nedostaje ljudstvo da povrate svu izgubljenu teritoriju.

Stručnjaci vjeruju da opozicija broji između 100.000 i 150.000 boraca, među kojima je između 10.000 i 20.000 stranaca, dok sirijska vojska ima oko 300.000 vojnika, od kojih su polovica novaci, a može da računa i na podršku više tisuća prorežimskih pripadnika milicije.

Ipak, režim je doživio velike gubitke: 50.000 njegovih boraca je poginulo za protekle tri godine, tvrdi Sirijska opservatorija za ljudska prava.

- Nijedna strana ne pobjeđuje - kaže za AFP Folker Pertes, direktor Njemačkog instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja i autor knjige "Sirija pod Bašarom".

- Asad bi vjerojatno mogao da povrati većinu teritorija i primjeni takozvanu politiku spaljene zemlje na oblasti koje ne kontrolira, ali nikad neće moći ponovo da uspostavi kontrolu nad čitavom zemljom - dodaje on.

- Dezintegracija zemlje "nije mogućnost već realnost, i ako bi se rat sutra završio, Siriji bi trebalo više od deset godina da se oporavi - navodi on.

I drugi stručnjaci navode da je podjela Sirije moguća opcija.

Geograf Fabris Balanš predviđa de facto podjelu na kurdsku regiju na sjeveroistoku, pobunjeničku sunitsku regiju na sjeveru i zonu u rukama režima u središtu zemlje od Damaska do Sredozemlja.

- U tom slučaju nijedna strana ne bi odnijela pobjedu - kaže on i dodaje da nijedan scenarij za Siriju neće biti dobar.

Da stvar bude kompliciranija, Iran kao vodeća šiitska sila i Saudijska Arabija, njegov sunitski rival smatraju Siriju poprištem svoje šiitsko-sunitske borbe za prevlast u arapskom svijetu, piše agencija Reuters.

Međunarodna zajednica sada shvaća da je nečinjenje bilo greška i da je povećalo broj potencijalnih terorista koji predstavljaju prijetnju regiji, ali i šire.

Možda je ovakva fragmentacija Sirije pojednostavljivanje stvari, ali realnost je takva da ni Asad ni pobunjenici nemaju prednost, navodi AFP.

U međuvremenu je sirijsko gospodarstvo doživjelo najgori mogući sunovrat, uz slab gospodarski rast, povećanje proračunskog deficita s tri posto BDP-a 2010. na 30 posto 2013. i vanjskog duga koji je sa 23 posto skočio prošle godine na 73 posto BDP-a, dok je stopa nezaposlenosti dostigla 50 posto, prenosi Tanjug.

 

Kopirati
Drag cursor here to close