Tomislavgrad: Nakon požara obitelj 'vozaju' od vrata do vrata, a pomoći nema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Očekivao sam da će Općina Tomislavgrad i Centar za socijalnu skrb izaći u susret i riješiti nam ovaj problem, ali načelnik (Ivan Vukadin, op.ur.) kaže da mi nismo njegov problem i šalje nas u Centar Iliji Krišti, a Ilija opet načelniku'', rekao je za portal Tomislavcity Džemal Šišić, čiju je kuću u Tomislavgradu prije skoro mjesec dana uništio požar.

Požar je prouzročio stari i neodržavani dimnjak, pa Vernisa i Džemal s troje malodobne djece sada traže normalan krov nad glavom.

Kuća je dotrajala, osobito njezina unutrašnjost, no ipak su u njoj Šišići prije četiri godine pronašli jedan skromni sobičak za život. No, nažalost, požar se dogodio baš u toj prostoriji.

''U ovu napuštenu kuću, za koju mislimo da pripada općini, ušli smo na svoju ruku. Ranije smo stanovali u boljim uvjetima, također u nekim duvanjskim kućama, a dvije godine smo bili i u kući Muradifa Brkića, muža Hanke Paldum. Ovdje smo došli, jer više nismo mogli plaćati najam'', rekao je Džemal koji povremeno nadniči, cijepa drva ili prikuplja sijeno kako bi prehranio obitelj. Njegova žena, podrijetlom iz Šipova, također nema posao.

''Kada je izbio požar, otišli smo na Latice kod mojih roditelja, braće i sestara. U tom stanu bilo nas je trinaestero i u njem smo ostali dvadesetak dana, a sad smo se opet vratili u ovu ruševnu kuću'', kaže Džemal.

Zgarište je teško opisati. Preko puta njega, nalazi se druga prostorija, s jednim krevetom, štednjakom na drva, prepuna je stvari, koje se nalaze posvuda uokolo. U njoj trenutno boravi peteročlana obitelj.

''Idem u Livno kod ombudsmana, Dite Maglice, da vidim šta dalje'', kaže Džemal, pokazujući na strop kojem prijeti urušavanje.

''Nemamo vodu ni struju, navečer upalimo svijeću. Nismo je kupili, uzeli smo je ispred spomenika kralja Tomislava'', rekao je Džemal.

Njegova sestra Amra kaže kao su nakon 15 ili 20 dana od kako je izbio požar, iz općinske Civilne zaštite donijeli pakete s hranom .

''Bilo mi je to žalosno, a ne pitaju se kako su živjeli do tada. I što oni mogu sa 100 KM socijalne pomoći!? Povela sam ih k sebi i kuhala za nas trinaestoro. Na raspolaganaju sam imala samo 200 KM socijalne pomoći, jer od nas nitko ne radi. Došla sam sada po djecu da ih odvedem u stan i okupam. Ovdje su uvjeti nehigijenski'', rekla je.

''Za hranu ćemo se snaći, ali nama treba krov nad glavom, da spasim djecu od ruševine'', dodaje Džemal i spominje na kojim lokacijama u Tomislavgradu ima prazan općinski stan u koji bi on mogao privremeno useliti.

''Jedan od takvih stanova je i u bivšem Hrvatskom domu, malo prokišnjava, ali to se da urediti. Taj stan je plombiran, ali ulazio sam tamo prije ovoga požara'', kaže Džemal.

Na pitanje bi li živio na selu gdje ima više napuštenih, praznih kuća, među kojima zasigurno ima uvjetnijih od ove u kojoj se trenutno njegova obitelj nalazi.

''Ma, išao bih na vrh Vrana samo da ne gledam kad ćemo poginuti, ali ne bi htio ići iz ovog kraja. U ratu nisam pobigao, neću ni sada. Tad sam bio još maloljetan, ali dva su brata bila u HVO-u. Ako Bog da, sutra ću otići u Livno, jer ovo je hitna situacija. Ditu sam čuo telefonom, a sad idem opet joj reći, da vidim mogu li nam šta pomoći'', rekao je.

Portal Tomislavcity navodi kako ''ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li baš sve činjenica što su u obitelji Šićić naveli''. No, poslije susreta s njima kontaktirali su Centar za socijalnu skrb u Tomislavgradu i ravnatelja Iliju Krištu.

''Mogu samo reći da Centar za socijalnu skrb u Tomislavgradu, nažalost, nema službene, socijalne stanove. U dogovoru s općinskim načelnikom Ivanom Vukadinom nastojimo iznaći rješenje za ovu duvanjsku obitelj'', rekao je kratko Krišto.