Reda mora biti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sjećate se kako je Vlada Federacije BiH pukla na Elektroprivredi HZHB?! Naravno, više smo na to svi zaboravili jer, 'ajd majke ti, koga je to od vas briga tko će upravljati tim megalodonom. Sve što je običnog čovjeka briga jest da im plati prije nego mu isključe struju. Svaka usluga elektroprivreda ionako je preskupa, to je još davno davno rekao Tesla.

No hajdemo redom.

'Ta će on

Kad je Ivan Vukoja došao na čelo Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, javili su se brojni protivnici tog imenovnja: šta će on tu, neka se bavi svojim sociološkim istraživanjima, neka komentira dnevnu politiku donjeg toka, još jedan desničar i kvaziliberal, dašta, ionako, kakav je to teatar s nacionalnim predznakom, blabla... Mislim, ništa mnogo drukčije od onoga što svakodnevno čujem o sebi. Iz treće ruke, naravno. I da sam ustaša i da sam četnik i da sam komunista i da sam, pobogu, prokleti neoliberal (ovo posljednje mi još pomalo i imponira).

No, sve to jednom prođe i kad se stiša frka i panika, ostanu ljudi koji su se zamislili nad sobom. Zamislili su se tako i u HNK Mostar. Rasporedili ljudi onu mizeriju koju im daje županija, onu bruku kojom političari peru ruke prije smaknuća posljednje instance zdravog razuma u ovoj zemlji. To prelome koliko se da prelomiti, a ostalo odlučili zaraditi. I prihvatili se ljudi posla. Pa prvo jedna suradnja pa obnovljeni postav pa premijera pa druga premijera pa Ajmo na fuka.

Jel da, pojma vi nemate što je zapravo Komadinina Ajmo na fuka značila za bosanskohercegovačko društvo?! Naravno, svi smo mi tu priču već čuli, vidjeli, doživjeli, svi mi to proživljavamo i prepričavamo svakodnevno po birtijama, klađarama, uredima vladinih institucija. No nijednom do sada nisu te naše svakodnevne jadikovke uokvirene u tekst (i postavljene na daske) koji će ostati za vječnost, u trajnoj baštini ovog besmislenog vremena i društva. I pritom, što je još radikalnije, ljudi koji su izgubili mladost radi fabule te priče, oni na čijim se plećima lomila, oni su vam je izveli. Maestralno! Božanstvena komedija, sam se sebi nasmijati u brk.

Im'o je mali potencijala

Neću reći da je Vukoji zadatak da osovi na noge posrnuli teatar bio lak, ali baš to čovjeku prođe kroz glavu kada se prisjeti Kosače. Opet su bili isti komentari, Vidovića je tu politika posadila, šteta maloga, bio je potencijal, sjećaš se kad je ono odbrusio Čoviću, a vidi ga sad, dašta, prod'o se za Kosaču... Opet ti isti zloguki jezici. Pričali su o njemu, dok je još postojalo Gradsko vijeće, da broji krvna zrnca, ma nema kakve ogrde nije palo po njemu. Ali...

Čovjek je došao gdje je došao i ne planira sramotiti svoje vlastito ime. Došao uvesti reda. Hrabro, odvažno. Slomio mu Balkan nos, boljelo ga je jedno vrijeme, ali samo hrabro, teško je uvesti reda bez žrtava. Ali već se osjete prvi znaci napretka u Kosači. Užurbano se radi, preuređuje, mogu se kladiti, do kraja iduće godine nitko se neće sjećati starog, olinjalog Kosače kakvog poznajemo od rata naovamo. I skidam kapu. Tako treba! Da bogdo svi dignete dupe sa šuplje priče i zabadanja nosa u tuđa posla.

Zapravo, kroz koju godinu, kada vam se stranci sliju u Kosačine prostorije da vide ono najbolje što nude Mostar i Hercegovina, bez nacionalnih i vjerskih i inih prdoklačenja, onako bezbojno svjetski, brzo ćete zaboraviti sve što se pričalo i što ste možda pričali o tim ljudima i koje ste im ogrde prišivali.

Đe su pare?!

I onda ove godine krenu iste priče oko javnih poduzeća. Ne valja ovaj što će u Elektroprivredu zasjest', ne valja ovaj što će u Eronet zasjest', ne valja ovaj što će u Aluminij zasjest'.

Stvarno, šta su to napravili ovi koji su tu dosad sjedili?! Elektroprivredi već nekoliko godina u prilog idu jedino Božja davanja i globalnim klimatskim promjenama izazvani ovi novopridošli euromonsuni koji sapiru sve, pa i manjak poslovnog štiha. Eronetova stara uprava nije se znala izboriti s jednim najobičnijim kablovskim operaterom! Hej, kablovski operater, kablovska televizija u svijetu izumire baš kao što su izumrli VHS i MiniDisc! Pa sad ovih cca. 800 ljudi viška neka na Gibraltaru traže posla. Ili Aluminij, pa ta firma je doživjela toliko političkih silovanja da više ne znaš ni tko je pokrao jer su se mijenjale uprave k'o čarape.

I stvarno, tko si ti ili tko sam ja da kaže: "Šta će on, prod'o se za funkciju, bio je dobar nekad!"
Pa naravno, bili su svi dobri dok su bili dolje s nama fukara, ali čim su počeli plivati prema površini, mi smo ih počeli gledati kao da nam trebaju nešto dati, a neće.

Jer za uspješno poslovanje nije bitno iz koje si crne stranke, koje si vjere, koje si nacije... treba imat' muda k'o samohrana majka. A to ne stoji u rodnom listu, za to moraš vidjeti kako čovjek radi pa da skontaš. Zato prestanimo misliti koga je gdje imenovalo, nego počnimo pratiti što će ti ljudi napraviti KAD ih imenuju. To je mnogo bitnije.