Priča o 1069 Charlija u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zvao me nekidan u pet popodne Želja da ispriča anegdotu. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba popodne, dok po kućnom redu narod još spava, ako ugleda nešto zanimljivo u Mostaru. Veli, prolazi pored "japanske" škole i vidi djevojčicu, maksimalno četvrti razred kako vrišti i ne osvrćući se bježi iz škole.

Stane on pa upita šta je bilo s malom, a netko mu kaže da je jadno isprestravljeno dijete došlo u razred nakon raspusta i pronašlo dvije babe ispod stola kako još razmišljaju nad glasačkim listićem, jel trebaju ono zaokružiti Ivu ili Kolindu.

"Stani, stani!", odgovaram mu ja na mobitel, "Nije ti ovo ta šaljiva kolumna. Ali na dobrom si tragu. No satira nam treba, ne imitacija."

Od Imitacije do Satire

Htio sam da pišem o tragediji heroja karikaturista iz satiričnog lista Charlie Hebdo, ali već danima mi ljudi oko mene pametuju da to što su oni radili nije u redu, da su se oni izrugivali tradicionalnim vrijednostima i religijama, jesam li ja vidio šta su oni crtali, znam li ja o čemu pričam ili se samo pravim lud?!?! Naravno da znam.

Kada je prvi čovjek, zapravo hominid, da budemo znanstveno točniji, s drveta pogledao nepreglednu savanu koja se pružala oko njih, zaključivši da je sve teže ostati sit na drveću kojeg je sve manje i manje. Okrenuo se svojoj braći, sestrama, rodbini i prijateljima iz plemena ili kako god da se to tada zvalo i rekao:
"Slušajte, ja odoh sići na zemlju, to što vi vjerujete da morate živjeti na drvetu nije moj problem i zapravo, vi ste svi obični majmuni!"

Potom je skočio dolje, praćen vjerojatno salvom grana i trulih plodova drveća koje su na njega bacali fundamentalisti čovjekoliki majmuni. Oni ga nisu razumjeli, ali nekoliko ih je sa smislom za humor vjerojatno pošlo za tim prvim satiričarem, koji se oštro našalio, vjerojatno i narugao, ali za njihovo dobro, ukazujući im na preočiti propust u prehrambenim i stambenim navikama. A vidiš, nema danas tih što žive po drveću.

Svojevremeno se tako isto i sveti Ilija prorok, Gromovnik, a dobio je taj naziv jer je bio britak na jeziku, odlučio našaliti i narugati Baalovim svećenicima. Kad su se ovi sjatili oko svojeg žrtvenika, on se zafrkavao s njima sa strane. U prvoj Knjizi o kraljevima piše ovako:
U podne im se Ilija naruga i reče: ''Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!'' (1Kr 18, 27)

Ilija je, dakle, bio Charlie Hebdo. Rugao se pripadnicima neke religije. Dragi Jevreji, kršćani, muslimani, slobodno ga se onda odrecite, ako vam satira smeta! Ali to nije moj problem.

Od Satire do Ironije

No ne brinem ja zbog događaja u Francuskoj, oni će to s uspjehom riješiti. Francuska je nerijetko radikalno razmišljala i kritički gledala na događaje. Dok smo mi ovdje na Balkanu robovali Turcima i Austrijancima, Francuzi su vojevali za građanska prava. Naravno, neće biti lako, radikali će udarati i udarati, ali se nadam da se svijet neće promijeniti kao poslije napada na Blizance prije trinaest godina.

Nas je meni u ovoj prigodi žao. Nepunih 18.000 nas odlučilo je i ove godine sudjelovati u izboru prekograničnog predsjednika Hrvata. Razumijem ja to, imamo pravo, hrvatski smo građani, ali ne vidim svrhu. Nismo se nikad potrudili učiniti nešto ozbiljno da uredimo sebi život. Bome smo neki ozbiljni tragikomičari. Nemojte misliti da mi je žao baš ovih 18 tisuća ljudi, ne, svaka im čast! Glasovati za predsjednika susjedne države koji nikakvu ulogu nema u našim životima je baš šaljivo. Smrzavati se tri sata u redu na biralištu, nakon što je objavljeno da je Kolinda dobila izbore, također je nezamislivo smiješno. Da je riječ o onih par zastupnika dijaspore u hrvatskom Saboru, to bi i bilo opravdano, ali biranje razvlaštenog predsjednika Hrvatske koji samo verbalno može davati podršku jednakopravnosti u BiH je samo smiješno.

No ni približno smiješno koliko je smiješno saznanje da u BiH imamo 1069 Charlija Hebdoa. Toliko je, naime, hrvatskih građana u Bosni i Hercegovini svoj glas dalo Ivi Josipoviću. Ti su se ljudi odlučili zavaditi s komšilukom i cijelom župom, samo radi malo zdravog smijeha... Nadam se da je to bio razlog, jer to je onda dobra satira. U protivnom je samo ironija.

Ironija našeg malog čovjeka koji još sjedi u svojoj krošnji i konta kako će preživjeti sutra, pokušava dobaciti tamo u savanu svoj glasački listić sa zaokruženim kandidatom za predsjednika države koja je u Europskoj uniji. I ne vidi da je u krošnji sve manje hrane i da je krajnje vrijeme da se nasmije sam sebi u brk, naruga se sebi zbog ispraznog vjerovanja i siđe na otvorenu savanu, slobodan da misli što želi.

Nitko te ne tjera da ideš u crkvu, nitko te ne tjera da ideš u džamiju, nitko te ne tjera da gledaš bilo Dnevnik BHT-a, bilo Dnevnik HRT-a. Nitko te ne tjera da kupiš bilo koji broj Charlie Hebdo. Opusti se i siđi s drveta.