Nobilo:Herceg-Bosna je djelovala u ime i za račun hrvatskih interesa u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Poznati hrvatski odvjetnk i jedan od najpoznatijih pravnika s prostora Balkana uopće Anto Nobilo smatra da će presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojno-političkog vrha takozvane Herceg-Bosne, a koja bi, prema najavama iz Haškog tribunala, trebala biti donesena uskoro, biti "suštinski neugodna za Hrvatsku".

Ne želeći uoči izricanja presude komentirati kakva bi eventualno mogla biti individualna kaznena odgovornost Prlića i ostalih, odvjetnik bivšeg zapovjednika Operativne zone središnja Bosna Tihomira Blaškića u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) komentira moguće implikacije presude na državu Hrvatsku. Pogotovo što presuda dolazi uoči ulaska Hrvatske u Evropsku uniju (EU) 1. jula iduće godine.

"Prema onome što sam ja pratio i u ranijim suđenjima, a to je sve kontinuitet događaja, zasigurno će ispasti da je Hrvatska intervenirala u Bosni i Hercegovini i da se faktički tamo dogodio međunarodni oružani sukob u kojem je jedna od zaraćenih strana bila i Hrvatska.

To je neobično neugodno za Hrvatsku. Ja znam da će se sve to izignorirati, ali takva definicija se može i drugačije i grublje reći, a to je da je Hrvatska bila agresor u BiH", kazao je Nobilo za Agenciju Anadolija.

Tu, kako ističe, čak nije ni najvažnije da li su hrvatske trupe bile u BiH ili nisu, odnosno da li su bile temeljem Sporazuma Izetbegović-Tuđman, dakle, uz suglasnost sa Sarajevom, već je bitno kakvu je ulogu imala takozvana Herceg-Bosna.

"Oni su u svojim analizama došli do toga da je cijela tvorevina Herceg-Bosna bila stvorena i financirana od strane Hrvatske, te da je postojala apsolutna operativna kontrola hrvatskih vlasti nad vlastima te paradržave Herceg-Bosne.

Herceg-Bosna je djelovala u ime i za račun hrvatskih interesa u BiH, dakle, kao agent Hrvatske. Iz toga oni izvlače zaključak da je Hrvatska bila u međunarodnom oružanom sukobu sa vladom u Sarajevu", pojašnjava Nobilo.

Nadalje, tvrdi da bi posljedica po samu Republiku Hrvatsku moralo biti.

"Kada u jednoj pristojnoj državi stavite na stol presudu koja će biti argumentirana, a ja sam još daleko ranije vidio te argumente i dokaze o umiješanosti Hrvatske, to bi moralo izazvati neku reakciju. Moralo bi izazvati i politički potres.

Povijest ne možemo vratiti, ali morali bismo imati jedan jasan stav sadašnje hrvatske države, njene vlasti pa i javnosti u širem smislu prema događajima iz ranih 90-tih. Bojim se da će to izostati, a to nije civilizacijski. To je ono što se ne bi smjelo dogoditi kada se ta presuda donese.

Dakle, ne bi smjelo izostati jasno političko pozicioniranje Hrvatske prema tim događajima. A onda i prema Tuđmanu. Jer, kako vrijeme ide, ovdje je Tuđman sve popularniji. Zaboravljaju se grijesi, a ostaje da je bio na čelu stvaranja Hrvatske", smatra Nobilo.

Međutim, naglašava da današnja Hrvatska nije ondašnja Tuđmanova Hrvatska.

"U bilateralnim odnosima neće doći do bitnog narušavanja odnosa BiH i Hrvatske zbog presude. Jer, život ide dalje, mi smo vezani ekonomski, granicom, ljudi putuju preko BiH i Hrvatske. Ti povijesni događaji neće poremetiti odnose država.

Ali bi za zdravlje, prije svega hrvatske nacije i društva, bilo važna politička osuda i izjava željenja zbog događaja iz prošlosti, više zbog nas nego zbog ljudi u BiH", zaključio je Nobilo.

Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Valentina Čorića, Berislava Pušića, Milivoja Petkovića i Brunu Stojića, šestoricu političkih i vojnih lidera takozvane Herceg-Bosne, optužnica tereti za sudjelovanje u "udruženom zločinačkom poduhvatu" kojemu je cilj bio da se "politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste" Bošnjaci i drugi ne-Hrvati s područja takozvane Herceg-Bosne, odnosno s prostora Hercegovine i srednje Bosne.

Napad Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojnih snaga Herceg-Bosne, na jedinice Armije Republike BiH započeo je oružanom akcijom u Prozoru, u listopadu 1992. godine.

Nastavljen je napadima na Gornji Vakuf u siječnju 1993. godine i Mostar u noći na 8. na 9. svibanj iste godine, te se proširio na cijeli prostor srednje Bosne i Hercegovine.

Kao povod za napad u Gornjem Vakufu uzet je nikad prihvaćeni Vance-Owenov mirovni plan prema kojem su ti teritoriji s većinskim bošnjačkim stanovništvom trebali pripasti Herceg-Bosni, te je od Armije RBiH zatražena predaja. Budući je predaja odbijena, došlo je do sukoba.

Jedinice HVO-a i regularne Hrvatske vojske (HV) su izvršili brojne zločine diljem srednje Bosne i Hercegovine, a najpoznatiji su u Ahmićima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka gdje je ukupno stradalo 154 osobe, među kojima i mnogo djece. Pod opsadom su mjesecima držani istočni Mostar i Gornji Vakuf.

Organizirano je više koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci sistematski mučeni i ubijani. Poznati su logori "Heliodrom", "Gabela", "Vojno", "Dretelj", logor u Ljubuškom...

Istovremeno, istočni dio Mostara je bio žrtva neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. studenog 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most izgrađen između 1557 - 1566 godine,u vrijeme osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog ili Kanunija.

Glavni cilj, a što je potvrđeno i u stenogramima bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, bila je uspostava Hrvatske s granicama na Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine. To znači da bi Hrvatskoj pripao veliki dio teritorija Bosne i Hercegovine.