Blago stanju, blago, blago…

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neki dan objavilo da smo 91. na rang-listi indeksa blagostanja. Norveška je prva, a slijede je otprije poznati favoriti, uglavnom zemlje EU, pa Kanada, SAD, Australija, Japan.

Međutim, ono što nas treba zabrinuti je da su sve zemlje iz najbližeg okruženja, pa čak i "umalo pa pred bankrotom" Hrvatska i "ne zna se koji pije, a koji plaća" Srbija bolje rangirane od Bosne i Hercegovine. Hrvatska je 50., a Srbija 77. Čak i Crna Gora stoji bolje – eno je na 65. mjestu, a Makedonija je 67.! Dakle, da se k'o u školi pada zbog rezultata – vlasti u našoj zemlji dobile bi keca k'o kuća i pali bi na godinu.

Jedina dobra vijest je da se popravljamo. Čudo! Ali, zapravo nije. Prvo, prije pet godina nije nas ni bilo na listi. A onda smo se prije tri godine uvukli među Top 100. K'o Damir Džumhur na ATP listu. Pa smo 2012. Bili na 99. poziciji. Onda smo se prošle godine popeli za još dva mjesta, pa smo bili 97. Ove godine smo napredovali čak šest mjesta i evo nas već 91.! Ako ovako nastavimo, eto nas u Top 10 za pet-šest godina! Ah, malo sutra! Ovdje ćemo primijeniti Džumhurov poučak – u Top 100 se i može ući, ali da bi se napredovalo još više, nije potreban samo trenutni bljesak, nego konstantno sve bolji rezultati, upornost i prije svega naporan rad. Ionako je ovo 91. mjesto više rezultat toga što su neke druge zemlje malo oslabile, a ne što smo mi postali bolje mjesto za život.

Dakle, što ocjenjuje taj indeks blagostanja, od čega se sastoji? U obzir se uzimaju rezultati svake zemlje, pa tako i Bosne i Hercegovine, na nekoliko polja, koja se prate svake godine, pa idemo redom:

Gospodarstvo

Tu smo na 113. mjestu, što znači da smo gospodarski grozni. Horor. Očaj. Nula. Opet sreća da postoje Crna Gora i Srbija, koje su čak i gore plasirane od nas. Srbija je 130.! Ipak, nema mjesta radovanju, jer ispred nas su Niger, Mali, Angola, Tanzanija, sve one zemlje koje još uvijek u navici gledamo s visoka.

Naše gospodarstvo, odnosno ono što je od njega ostalo crkava pod čizmom neinventivne vlasti, koja tjera strane investitore glomaznim administracijskim aparatom, nedostatkom strateških razvojnih programa i lošom infrastrukturom. Armija nezaposlenih gubi nadu, posla je sve manje, javni sektor na kraju će sam u sebe implodirati.

Albanija nam je za petama, fali joj još par mjesta da nas preskoči, u ovom trenutku je zapravo bolja, ali nas drže bodovi na račun stare slave. Ono kad smo na grbu imali dimnjake iz kojih je kuljao dim. Danas imamo zvijezde, ali nijedna nije Sjevernjača koja bi nam pokazala put u bolju budućnost.

Poduzetništvo i prilika za uspjeh

Naši ljudi imaju gomilu ideja, stotinu puta ste pročitali da je neki odavde izumio nešto, pa ste se busali u prsa kako je naš čovjek pametan i kako smo svi mi posebni. Ali, to je uglavnom taj naš čovjek uradio negdje tamo daleko i odmah ga zaskočili neki investitori, da se taj izum iskoristi, da se razvije i da se proda.

Ovdje u nas, možeš dubiti na glavi, trubiti na uho mnogima, vikati da si izumio auto na vodu iz česme, sijalicu koja ne troši struju ili parfem protiv korupcije, nitko te neće čuti. Ne zanimaš nikoga. Ovdje se lova pravi tako što se uzme milijun maraka javnih para i podijeli pola sebi, a druga polovica zaslužnima. I tu uglavnom staje priča o našem poduzetništvu.

Čast izuzecima koji samo potvrđuju pravilo i kojima ovi spomenuti samo smetaju i podapinju. Jeb'o zemlju gdje po radno mjesto ideš moliti u centralu stranke. I gdje narednih 40 godina nikog nije briga radiš li ti posao kako treba ili ne radiš uopće. Dakle, zasluženo 94. mjesto, s tendencijom na još gore.

Upravljanje

E, tu smo očekivano jaki, jer imamo ministara, savjetnika, direktora, šefova, voditelja, tajnika, zamjenika, upravitelja, članova upravnih vijeća, pobočnika i projekt menadžera na svim razinama za izvoz. Teško da ćete naći zemlju na svijetu koja je gušće premrežena ljudima na raznim odgovornim funkcijama, počevši od općinske razine, županijske, entitetske, državne, pa sve do troglav..tročlanog Predsjedništva.

Doimamo se kao zemlja s više upravitelja nego onih kojima oni upravljaju. Ono, Englezi bi rekli "complete control", ali klinac! Više javašluka, neorganiziranosti, nenadležnosti, neodređenosti, nesporazuma i svega što počinje sa "ne" nećete naći nigdje na Svijetu. Pozicija 108. govori sama za sebe.

Obrazovanje

Imamo fakulteta "kaki hoš i đe hoš", samo platiš i klatiš. Na mjestu nekadašnjih skladišta iznikle visokoškolske ustanove. A i niskoškolske. Znanje se kupuje k'o na pijaci. U stvarnosti sve manje znamo, a sve više je onih koji nešto znaju bježe tamo gdje se znanje još uvijek cijeni. U nas su fakulteti k'o farme – izbacuju studente kao što farme proizvode jaja, ali ovdje možda tek svako deseto nije mućak.

U zemlji u kojoj vrijede izreke da "papir sve trpi" i "samo ga ti završi, pa ćemo srediti posao" i nije očekivati bogzna kako velik indeks obrazovanja. A pod obrazovanjem se podrazumijeva i ulaganje u istraživanja, svrsishodnost školovanja, djelovanje akademske zajednice na boljitak društva, demokraciju,  primjenu ideja i projekata nastalih na visokoškolskim institucijama. Uh, nema toga ili je rijetko. Ali, zato imamo nepismenost koja se širi kao kuga i sve manje vjere roditelja da škola vrijedi njihovoj djeci. Pozicija? 73. mjesto! Još smo dobro prošli ili ovi nisu ispitali baš sve aspekte.

Sigurnost

Normala, svi ovdje znamo za bar pet sigura svaki dan. Naravno, nije to ono što se ocjenjuje, iako bismo po sigurnosti u sigure na kladionici bili među prvoplasiranima. Što se indeksa stvarne sigurnosti tiče na odličnom smo 57. mjestu!!! Posumnjat ćete u rezultat, ali Bosna i Hercegovina nije zemlja u kojoj se događa puno pljački i razbojstava, da ne spominjemo ubojstva. Također, vlast ne bije, ne zatvara, ne šalje na Goli otok. Činjenica je da su pune crne kronike, ali to je dijelom jer ih, znajući da raja voli to čitati,  pune na silu i unutra je dosta crnih vijesti iz regije i svijeta.

Objektivno, mediji pretjeruju, provalnika je uvijek bilo i biti će, kradljivaca automobila također, ali u nas nema epidemije nasilja i kriminala. Zvuči pomalo smiješno da se indeks sigurnosti gleda i kroz to smije li žena noću sama hodati ulicom. Neke druge naizgled moćnije i organiziranije zemlje i organiziranija društva pate od slabe sigurnosti, pa tako ni muškarac ne smije ulicom pješke kad se smrkne.

Teško je reći da je to u nas zbog organiziranosti sustava, više da je do toga da usprkos našoj čestoj sirovosti i naizgled primitivizmu, mi uopće generalno uzevši nismo tako loši ljudi. Volimo lajati jedni na druge, ali opet ne ujedamo uživo.

Zdravstvo

Imamo izreke tipa „Važno je da se zdravo" i "Dobar prdež, pet maraka manje za doktora", kao i kletvu "Dabogda ti za lijeka trebalo" , a koje jasno sublimiraju naš odnos prema zdravstvenoj zaštiti, zdravlju kao takvom i cijeni lijekova kao takvoj. Usput, jedna smo od zemalja koja najviše puši, poprilično cuga i jede svakojako jeftino smeće, pa je analogno tome i da je zdravlje ovdje prilično ugroženo.

Dodamo li ovome neprestan stres i uvijek neizvjesnu budućnost, čudo je pa nas nema više u bolnici nego izvan nje. S druge strane, u našoj javnosti su ljekari na glasu kao lopuže koje uzimaju mito i slabo liječe, sve dok ne dođete kod njih privatno, a i tad vam uzimaju novac, bolnice su na glasu kao mjesta u kojima nedostaje ne samo lijekova, nego i klozet papira, kao i ljubaznosti osoblja. Međutim, smjestilo nas je na 54. mjesto, što nam je i najbolji rezultat od svih kategorija. Sad se pitate otkud?

Vrlo je moguće da ni drugdje ne cvjetaju ruže po ovom pitanju, da postoje mnoge zemlje gdje je liječenje skuplje, a lošije od našeg, da postoje zemlje gdje bilo kakvo liječenje košta grdne novce ili da postoje zemlje gdje za ove naše novce ne dobiješ ama baš ništa! U nas je još uvijek, vjerovali ili ne, zdravstvena zaštita, kakva je da je, po mjeri čovjeka, a nisu ni svi ljekari tako loši i većina ih poštuje Hipokratovu zakletvu.

Tu i tamo nađe se gnjida, ali gnjide postoje i u građevinarstvu, bankarstvu, knjigovodstvu, poreznoj. Uzima se novac? Istina je da mnogi ljudi novac doktoru daju unaprijed i bez da im se on traži. Jer, imamo i izreku da "Zdravlje nije skupo", a onoga tko te treba spasiti valja unaprijed pripaziti.

Osobne slobode

Znamo da je za mnoge u nas pojam osobne slobode ono da hitneš kesu punu smeća preko balkona, da stalno hodaš preko trave, pišaš gdje ti se prohtije i gdje te stisne ili da prođeš kroz crveno na semaforu. Strancima je to sloboda da misliš drugačije, izgledaš drugačije, vjeruješ u Boga kojeg hoćeš ili da ne vjeruješ ni u jednog, javno kažeš da si određene seksualne orijentacije i slično. Tu smo, nažalost, tek na 122. poziciji. Zašto, pobogu? Zato što smo netolerantni i pustimo jezičinu čim skužimo da je netko drukčiji ili malo odudara od uvriježene okoline.

Trebalo nam je 30 godina da kolektivno svarimo kako muško može nositi dugu kosu ili žensko kratku i traperice, pa je za očekivati da ćemo pokazati punu toleranciju za vjerske, socijalne i seksualne slobode za nekih, hm…pa 200 godina. U zemlji u kojoj je "važno da smo naši" oni drukčiji od nas nemaju previše šanse, zar ne?

Kapital društva

Malo teže je prevesti engleski izraz "social capital", ali to otprilike uključuje sve one veze koje jedno društvo čine zdravim. Od obiteljskih veza, međusobnog povjerenja pojedinaca, udruženja građana koja podižu kvalitetu življenja i institucija koje planiraju, uređuju i koordiniraju, pa sve do spremnosti na pomaganje i dobrotvoran rad. Pogađate, ni tu nismo u Top 100, a razloga je mnogo. Postajemo sve sebičniji, okrenuti samo sebi, brat brata ne prepoznaje, a s prijateljima se sve manje viđamo. Tu i tamo se dignemo kad je neka katastrofa poput snijega i poplave, što nam je donijelo ove godine napredak s poraznog 117. na nešto bolje 103. mjesto, ali i tu je u pitanju manjina savjesnih, dok su većina pozeri ili oni koje tuđa muka uopće na tangira.

Od drugih tražimo pomoć i samilost, a sami je drugome ne bi dali. Nismo nekoć bili ovakvi, ali smo se pokvarili. I nema izgleda da ćemo se u skorije vrijeme popraviti. Sve trulo i loše u našem društvu zapravo je rezultat mutiranog pojedinca. Drugim riječima – šupka od čovjeka!