Otisci prstiju nisu jedinstveni
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Otisci prstiju kao dokaz u kriminalnim radnjama u Velikoj Britaniji je neoboriv od kako je prvi forenzički laboratorij počeo s radom u Scotlandu Yardu 1901. godine, prenosi Tanjug.
Međutim, stručnjaci tvrde da je osnovna pretpostavka da svaki čovjek ima jedinstven otisak koji se brzo može provjeriti kroz računalne baze.
Forenzičar Mike Silverman koji je policiji predstavio prvi automatizirani sustav za prepoznavanje otisaka prstiju, tvrdi da su ljudske greške, djelomični printovi i lažni otisci dokaz da ova vrsta identifikacije nije pouzdana kao što se vjeruje.
On je objasnio da još nitko nije dokazao da su otisci prstiju jedinstveni jer članovi obitelji mogu imati isti obrazac, odnosno šare.
Također, problemi koji se javljaju jesu otisci kod starijih osoba koji se mogu razlikovati od onih iz mlađih dana, jer vremenom koža gubi elastičnost i u rijetkim slučajevima događa se da nekim ljudima jagodice na prstima postanu glatke.
"U suštini se ne može dokazati da ne postoje dva ista otiska prstiju. Kada se u obzir uzmu svi detalji, svaka brazda, može se zaključiti da ne postoje dva identična otiska, čak i kada bi ga napravili s istog prsta jedan za drugim", kaže Silverman.
On dodaje kako ovakva vrsta dokaza zahtjeva i stručno ispitivanje kako bi se utvrdilo je li otisak s mjesta zločina i otisak iz baze podataka uzet s istog prsta.
U svijetu postoje brojni slučajevi u kojima su nevini ljudi pogrešno osuđeni zbog dokaza otisaka prsta.
