Zbog financijske krize i u Hercegovini više razvoda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Do prije nekoliko godina, može se reći do rata, u konzervativnoj katoličkoj Hercegovini razvodi braka mogli su se na prste izbrojati, a sada je toga sve više.

Dok je to prije bila velika sramota i grijeh, a bračna neslaganja i nepodnošljivost partnera se unatoč svoj težini kako-tako podnosili, danas su zapuhali neki novi vjetrovi i brakovi sve više pucaju.

Prema podacima Centra za socijalni rad u Ljubuškom, prošle godine se u toj općini “poljuljalo” 12 brakova. Toliko je bilo zahtjeva za razvodom, međutim, od tog broja osam bračnih parova se razvelo, a četiri para su se pomirila i odustala od razvoda. U mirenju su sudjelovali i pomogli djelatnici Centra za socijalni rad kojima je to jedna od zadaća.

I u ovoj godini nastavljen je trend bračnog razilaženja. Do sada, tj. za tri mjeseca, Centru za socijalni rad dostavljena su tri zahtjeva za razvodom, dva su završena, a jedan je u tijeku.

''Posljednjih godina broj zahtjeva za razvodom braka uglavnom se kreće oko ovog broja. O tome nas obavijesti jedna od strana u braku, žena ili muškarac, vrlo rijetko netko od rodbine. Nakon toga se mi uključujemo kao ovlašteni posrednici za brakorazvod i tražimo neko rješenje prije sudskog postupka.

Nastojimo da brak opstane ako je to moguće, i ako se u tome uspije, predmet ne ide na Sud. Prema našim saznanjima, gospodarska i financijska kriza je uzrok svih drugih kriza pa i bračnih.

Ne mora biti da je to uvijek tako, ali više od 80 posto slučajeva to je glavni uzrok. To je naše generalno mišljenje i mišljenje svih profila stručnjaka koji rade s tim obiteljima'', kaže Jozo Barišić, ravnatelj ljubuškog Centra za socijalni rad.

Uzrok je nedostatak posla, parovi se međusobno optužuju - “zašto ne radi on, zašto ne radi ona” i tako počinju trzavice pa i nasilja u obitelji - ističe Barišić. U nekim slučajevima u pomoć da se brak sačuva uključuju se i uži članovi obitelji.

''Mi savjetujemo da se ne dižu tenzije i ne stvaraju konfliktne situacije, da se nastale teškoće nadiđu i prevladaju uz pomoć stručnjaka, da se potraže savjeti.

Često se u konkretnim slučajevima uključuju i mjesni župnici, nekad to traže strane u braku koji su vjernici: “Dajte nam još priliku da probamo razgovarati s nekim od svećenika”. U svakom slučaju nastoji se ako je ikako moguće naći rješenje da brak opstane, posebice ako su u pitanju maloljetna djeca'', objašnjava Barišić.

Ako se ne uspije u mirenju i na kraju dođe do razvoda, važno pitanje je što s djecom. Ako se bivši supružnici o tome ne dogovore, tj. komu će pripasti djeca, onda djelatnici Centra za socijalni rad s njima traže odgovarajuća rješenja i predlažu Sudu tko je najprihvatljiviji da prihvati djecu i o njima se brine.

Drugi roditelj kojem nisu djeca dodijeljena, dužan je plaćati mjesečnu alimentaciju u skladu sa zakonom i njegovim primanjima. Isto tako ima pravo viđati djecu i druga prava predviđena zakonom.

Ponekad supružnici uzimaju odvjetnika, prije svega u slučajevima kad imaju imovinu, kako u podjeli ne bi bili oštećeni i prevareni.

''Naša ocjena je da se broj razvoda ne povećava i ne radi se o masovnoj pojavi kao što je to slučaj u nekim većim gradovima. Što se tiče starosne dobi supružnika koji se razvode, nema nekog pravila. Zadnji brakorazvod koji smo imali, radi se o osobama koje imaju 45 godina'', zaključuje Barišić.