Milosrdni otac

Koliko je bitna podrška obitelji u borbi protiv ovisnosti?

Lifestyle / Flash | 30. 05. 2016. u 12:52 Dr. Vlado Milaković

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prestankom uživanja u objektima ovisnosti (alkoholu, kocki, drogi itd.), htio to sam ovisnik ili ne, počinje sasvim novo razdoblje kako u životu samog ovisnika tako i u životu svih članova njegove obitelji.

''Način života ovisnika i njegove obitelji odvijao se u trajnom nastojanju da se negativne posljedice ovisnosti svedu na najmanju moguću mjeru, da se, koliko je to moguće, izbjegnu sukobi i incidentne situacije, da se živi i ide naprijed makar i sa sviješću da je to samo puko preživljavanje s brojnim problemima, dugovima, nesređenim i potpuno poremećenim međuobiteljskim odnosima, ponižavanjima, strahovima i osjećajima krivnje. Odlukom o prestanku uzimanja objekta ovisnosti nastaje sasvim nova situacija s kojom se obitelj i sam ovisnik, premda je ta situacija poželjna i u mnogome mnogo lakša, trebaju znati nositi jer u obiteljski život stupaju brojni novi elementi koji za vrijeme ovisničkog staža nisu bili u prvom planu ili ih nije bilo nikako'', rekao je dr. Vlado Milaković iz Zajednice Milosrdni otac.

Milaković kaže kako u velikom broju slučajeva nakon uspostave apstinencije ovisnici i članovi njihovih obitelji susreću se kao stranci, kao da se ne poznaju, ne znaju što bi jedni drugima rekli, kako započeti novi način života.

Kod ovisnika se javlja jako osjećaj stida, poniženja, nesnalaženja u novoj situaciji, smatra Milaković.

''Članovi obitelji su u situaciji da više nemaju razloga za predbacivanja, svađe, strepnje od kasnih dolazaka i izlijevanja bijesa. Za sve probleme koje je obitelj imala okrivljivala je ovisnost i njezine negativne posljedice. Sada toga više nema, a mnogi problemi su ostali. Njih treba rješavati, izgrađivati ono što je godinama upropaštavano: povjerenje, međusobno razumijevanje, poštovanje, ugled, dostojanstvo, ekonomsku sigurnost. Kod kocke gotovo redovito treba vraćati dugove i što je još teže, izgubljeno povjerenje kod rodbine, prijatelja i poznanika'', rekao je Milaković.

On kaže kako apstinencija sama po sebine dovodi nužno i odmah do sređivanja odnosa među članovima obitelji, jer i njima kao i samom ovisniku treba oporavak, koji se ne zbiva sam od sebe i koji se ne dešava pukim neuzimanjem objekta ovisnosti.

Samim tim što se prestane piti, kockati, uzimati drogu itd. rješava se jedan vrlo važan problem, ali nikako svi problemi koji su se godinama uzročno-posljedično gomilali.

Milaković kaže kako je notorna činjenica da su članovi ovisničke obitelji manje međusobno povezani, skloniji unutar obiteljskim sukobima i s vrlo niskom razinom sposobnosti za rješavanjem konfliktnih situacija.

''Svakodnevni suživot sa svim problemima koje donosi ovisnost bitno su odredile sve negativne silnice u međuobiteljskim odnosima. Kad ti loši obteljski odnosi postanu navika, ili bolje rečeno stil života, treba vremena i ozbiljnih nastojanja svih članova obitelji da se to ispravi i dovede u neke normalne okvire, i onda kada ovisnost nije više glavni uzrok sukoba i nesporazuma. Sve to može i iznenaditi i demotivirati obitelj u daljnjoj podršci ovisniku – apstinentu. Jer sve se promijenilo, a ništa se bitno nije promijenilo. Još veća poteškoća i nesnalaženje stoji u tome što nitko više ne može reći da je to zbog nečije ovisnosti'', rekao je Milaković.

Milaković navodi sljedeće činjenice koje su bitne u procesu ozdravljenja i samog ovisnika i svih članova njegove obitelji:

1. Ovisnost je kronična bolest, a takva bolest treba dugo liječenje da bi se ponovno zadobilo zdravlje. Što je bolest teža potrebno je duže vremena i najkvalitetniji lijekovi i liječenj u terapjskim zajednicama koje su osposobljene za isto. Ovisnost je teška bolest i potrebna joj je dugotrajna skrb i liječenje.

2. Ovisnost nije bolest samo onoga pojedinca kojega je ona okovala svojim verigama, nego je to bolest koja razara cijelu obitelj, pa je potrebno saniranje svih aspekata obiteljskog života: kućnih obaveza, brige oko podizanja i odgoja djece, ekonomskog napretka, međusobnog normalnog komuniciranja, uspostavljanja emotivne i bračne ravnoteže i sreće u braku, odgovornost u radnim obavezama, suosjećajnoj podršci u životnim poteškoćama itd.

3. Svi članovi obitelji bi trebali aktivno sudjelovat u podršci u apstinenciji svome članu. To znači i sami biti apstinenti i tako stvarno i djelotvorno pomagati članu obitelji – ovisniku-apstinentu.

4. U tom proceu ozdravljenja pojedinaca i članova obitelji treba imati mnogo strpljivosti (ništa se ne može učiniti na prečac), istinskog razumijevanja, pa i u slučajevima recidiva, poštivanja i onda kad ovisnik-apstinent to ne zaslužuje, jer što više poštujemo njegovu osobui njegovo ljudsko dostojanstvo to će u njemu samom rasti motivacija i samopouzdanje da održi sigurnu i stabilnu apstinenciju, a samim tim i volja da s ostalim članovima obitelji rješava i sve druge probleme.Mi u zajednici kažemo da nije sramota pasti nego je sramota ponovo ne uzdići se i pobjediti ovisnost.

5. Većinu bolesti se ne može nikada izliječiti već samo zaliječiti i držati pod kontrolom. Tako je i s ovisnošću. Stabilnom apstinencijom drži se pod kontrolom. Stoga je potrebno imati na umu i kad je ostvarena stabilna apstinencija, sve upute, postulate i odredbe stručnih osoba koje su bili primjenjivani u samom procesu odvikavanja i njih se držati kroz cijeli život, kako sam ovisnik-apstinent tako i članovi obitelji.

Milaković kaže kako je to put koji jamči sigurnost u procesu odvikavanja i koji pokazuje cijeloj obitelji bezbolni povrat u jedan normalni način življenja.

''Na taj način ovisnost neće biti vječni krivac za sve nevolje koje obitelj eventulano može imati, jer će uspjeh u održanju apstinencije, a samim tim normalnog načina života u obitelji, biti zajednički. To uvjerenje je pouzdan čimbenik da trud nije bio uzaludan'', rekao je Milaković .

Zajednica „Milosrdni otac“iz Međugorja pored toga što se bavi liječenjem i prevencijom bolesti ovisnosti ima Udrugu roditelja ovisnika koji su na rehabilitaciji u Zajednic i naš stručni tim radi s njima.

''Smatramo da je rad s roditeljima od krucijalnog značaja za rehabilitaciju ovisnika te da je dobra edukacija i priprema roditelja za izlazak ovisnika iz programa Zajednice jednko bitna kao i rehabilitacija ovisnika, jer pravi život tek tada počinje,a bez obitelji je nemoguć.Važno je naglasiti da sama apstinencija ne donosi rezultate ako se čovjek ne promjeni iznutra a ,to znači cjelokupnu preobrazbu po pitanjima shvaćanja novog načina života,svijeta oko sebe i svoje obitelji. U tome nam jako pomaže vjera jer nas uči kako živjeti i temeljni je stup na koji se uvjek možemo osloniti i potražiti pomoć u svakom trenutku'', rekao je Milaković.

Kopirati
Drag cursor here to close