Tako lako

Facebook revolucija

Lifestyle / Flash | 12. 12. 2013. u 09:45 D.J.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kako je danas lako biti revolucionar. Sve što ti treba je priključak na internet i Facebook račun. Lijepo sjedneš u udobnu fotelju, napraviš peticiju i širiš je među prijateljima na mreži. Ako dobiješ dosta lajkova onda se možeš osjećati kao pravi revolucionar, altruist i humanist, onaj koji mijenja svijet na bolje.

Pahuljice

Čitam tako jučer kako je bivši voditelj glazbene emisije Hit Depo, Hamed Bangoura, ljut na narod jer isti taj narod nije prepoznao njegovu plemenitu ideju o pahuljicama. Naime, Hamed je zamislio projekt u kojemu bi ljudi preko online peticije tražili da se zabrane sve stranke na političkoj sceni Hrvatske. I tako, Hamed je napravio jednu internetsku stranicu, postavio tamo obrazac i započeo revoluciju, barem u svojoj glavi. Ta je stranica skupila nekih 50.000 online potpisa, od planiranih 400.000 i sada je Hamedu svatko kriv. On se jadan bori za narod, ali ga ne razumiju.

Sama ideja o zabrani svih stranaka toliko je infantilna, da ne mogu vjerovati da odrastao čovjek može takvu budalaštinu smisliti. Izgleda da neki vjeruju da bi se zabranom postojećih stranaka nešto promijenilo, iako ne znam ni kako je uopće zamislio proces zabrane stranke i na osnovu čega. HDZ i SDP bi bili zabranjeni, ali nove stranke NHDZ i NSDP ne bi. Članovi tih novih stranka bili bi valjda isti ljudi. Hamed još ne razumije da stranke bira narod i taj ih isti narod i oblikuje, kao i društvo u cjelini. Nema mu druge nego mijenjati narod.


No, na trenutak možemo i zaboraviti na to da je sama ideja glupa i neizvediva. Veći problem je to što je čovjek mislio da će promijeniti nešto bez da izađe iz kuće, online. Što se dogodilo s revolucionarima na barikadama, s idealistima koji su “sišli među ljude”, razgovarali s njima, uvjeravali ih u ispravnost svoje ideje? Je li Hamed izašao vani, pričao s ljudima, išao od vrata do vrata, tražio volontere s kojima će mijenjati društvo na ulici među ljudima? Nije. Čovjek je postavio online anketu i razočarao se što nakom mjesec dana nije buknula revolucija. Takav ishod je mogao očekivati, a ne se sada ljutiti kao dijete kada mu se ne ispuni neka želja. Na kraju, ovakvi Facebook revolucionari sve one koji lajkaju “revoluciju” proglase blaženima, a ostale lopovima, fašistima, klerofašistima i kakve sve kovanice već ne smisle.

"Govorio sam o sušenju te močvare, a kako nisam uspio i kako vidim da je samo 90.000 osoba, ako računamo i lajkove, koje se očito nisu okoristile pljačkom svoje domovine, za razliku od nekih ministara, ja dajem jednu vrstu ostavke."

Revolucija na Facebooku

Lajk sa spas

Nema dana kada se na zidu ne pojavi nešto što trebamo spašavati klikom na dugmić, bilo da je to spašavanje životinja, šuma, poboljšanje sigurnosti građana i slične, zaista bitne, stvari. Hoće li  naše lajkanje i dijeljenje neke slike ili teksta promijeniti “Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja”? Hoće li se političari odgovorni za donošenje takvih i sličnih zakona uopće obazirati na inicijative online društvenih medija? Neće! Ako želimo bilo što moramo ili biti politički aktivni pa kroz rad u strankama mijenjati stvari ili raditi s ljudima na ulici, pridobijati ih na svoju stranu, uvjeravati ih, okupljati. Možda se pritiskom na onaj dugmić osjećamo bolje, ali to nikakvu stvarnu promjenu ne donosi.

Možda je najbolji primjer kako se može utjecati na društvo inicijativa “U ime obitelji” koja je skupljala potpise za posljednji referendum u Hrvatskoj. Ma što netko mislio o toj inicijativi činjenica ostaje da je ona bila uspješna. Uspjeli su se organizirati, zacrtati jednostavan cilj, te prikupiti volontere koji su najviše svojim entuzijazmom doprinijeli uspjehu projekta, unatoč jakoj propagandi vodećih medija i vladajućih stranaka.

Ako se postavi realan cilj i ako se ima dovoljno vjere i entuzijazma, ideja će vjerojatno i uspjeti. S druge strane grandiozne ideje poput ove Hamedove osuđene su na propast i prije nego što su počele.

Kopirati
Drag cursor here to close