BK Mostar

Četvrti tradicionalni biciklistički uspon na Biokovo

Sport / Ostali sportovi | 05. 06. 2012. u 07:40 Pisao Toni Zorić, slike Toni Odak i Goran Prskalo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Članovi i prijatelji Biciklističkog kluba Mostar protekli su vikend po četvrti put otišli u ekspediciju na Biokovo, točnije na vrh Sv.Jure (1762m).

Taj prelijepi planinski masiv, div i biser južne Dalmacije, izranjajući iz mora, svaki nas put iznova oduševi i jednostavno, vožnje na Biokovo ne mogu dosaditi. Ljepota netaknute prirode, miris mora i borovine, probudi svakoga iz zimskog sna, odagna misli od tmurnih kišnih dana i kaže nam: "Momci ljeto je tu, budite se, život počinje, vožnje, druženja, more,... Dalmacija"!

Kontrast je osobito snažan u rano proljeće, dok se na obali već pomalo odvijaju ljetne aktivnosti. U malo mjesta na svijetu tako visoki vrhovi na tolikoj dužini su se tako približili moru, a planinske litice igdje tako strmo i vrletno dižu kao ovdje.

Iako je postojala rasprava hoće li se taj planinski biser posjeti baš ovaj vikend, donesena je ispravna odluka. Vrijeme je bilo savršeno, sunčan prelijep dan, s daškom vjetra, koji nas je pratio cijelim putem i pirkao taman dovoljno da nas rashladi od sunčevih zraka. Ali da krenemo od početka...

Nedjelja jutro, benzinska postaja OIL-AC, iako je dogovoreno...polazak u 07.00h, ni minute dulje, to se kao i obično oteglo dodatnih pola sata. Ekipa još uspavana polako se okuplja, i po starom dobrom običaju, kao pravi ovisnici o kofeinu ispijaju se šalice kave, buđenje. Dogovoreno je da se naprave tri skupine, jer je svaka skupina izjavila želju da se popne sa Biokovo sa različitog mjesta: Makarska (oni kondicijski spremniji sa 0 mnv), s ulaza u Park prirode Biokovo i iz Gornjih Igrana. Biokovo je okružen i napadnut sa svih strana, baš kao u prijeratnim partizanskim filmovima, samo što su glavni junaci ovaj put jahali na biciklima umjesto na konjima, uz napad i povik "Hura drugovi!". Ali da se vratimo u zbilju i sadašnjost.

Tijekom putovanja prema primorju, ono što nas je odmah asociralo na ljeto i sezonu kupanja bile su gužve na granici koje su nas iznenadile, počeli su dnevni izleti na dalmatinske plaže. Lijepo vrijeme ponukalo je mnoge izletnike da se odvaže na kupanje u ne baš toplom moru. Bez većih problema prelazimo preko granice, te uskoro stižemo na odredište, ulaz u Park prirode Biokovo. Vozila se parkiraju, jedna grupa polazi sa tog mjesta, a nas 15-tak hrabrijih koji polaze s makarske rive, odlučili smo da se sa biciklima spustimo do Makarske, da tako zagrijemo mišiće prije uspona.

Napokon, sjedamo na bicikla, spust i počinje onaj osjećaj koji se ne može opisati,koji se ne može platiti, osjećaj koji imaju samo pravi zaljubljenici u ovaj sport. U tim trenucima se osjećaš kao najsretnije dijete na svijetu i dođe ti da samo vrištiš od sreće. Još kad tome dodaš spust uz prelijep pogled na Jadransko more, miris soli i borovine...definitivno nešto neopisivo!

Okupljanje i polazak na Biokovo pred hotelom "Osejava", hotel prijatelj kluba BK Mostar, prijatelj svih biciklista, Bike&Bed hotel, kojem se ovim putem zahvaljujemo na gostoprimstvu, jako ljubaznom osoblju, te ih sve pozdravljamo. Oni koji su željeli da doslovno obilježe polazak sa nule su potopili kotače svojih ljubimaca u more, tako da otklone sve sumnje da je to bio polazak sa 0mnv.

Sjedamo na bicikla, izlazimo iz Makarske i tada počinje sva draž brdskog biciklizma... uspon, krv, znoj i suze! ;-) Šalim se naravno, nijedan uspon nije lagan, ali ovo su usponi koji se sa radošću voze.

Rekreativna, lagana vožnja uz smijeh i zadirkivanja. Tih 8 km do ulaza u Park prirode Biokovo su jednostavno proletjeli, pravo zagrijavanje pred preostalih 23 km koliko nam preostaje do vrha. Biokovska cesta prava je atrakcija Biokova. Uska, asfaltirana cesta penje se po brojnim serpentinama i zavojima od ulaza u Park prirode Biokovo do sv. Jure. Ulaz u Park prirode, umjesto 40 kn, imamo 50% popusta, 20 kn za sve bicikliste. Grupnog popusta nemamo, jer se nismo dan ranije najavili, nema veze, propustili su nam gratis klupsko vozilo koje nas je pratilo.

Vozač Tiho, taj dan nije imao nimalo lagan zadatak. Morao je sjediti za volanom i gledati svoje prijatelje kako uživaju u vožnji. Zbog ozlijede na skijanju, još je na oporavku, ali nije mogao da izdrži da ne krene s nama. Hvala mu, što nam je tog dana bio logistika, prevozio nam opremu i vodu, te nam tim olakšao uspon.

Plaćamo karte i krećemo kroz gustu borovu šumu. I taman kad smo se ufurali da smo brzi, da smo zagrijani, prestiže nas 64-godišnjak na cestovnom trkaćem biciklu. Saznajemo da je iz Omiša, redovno vozi i trenira, u mlađim danima se profesionalno bavio biciklizmom. Čovjek koji ima jako životopisan rezime, pozdravlja se sa nama riječima "Pedalat ću dok ne crknem!".

Izlazimo iz šume, počinje se pružati prelijep pogled na obalu, plažu, otoke. Uspon koji vas ostavlja bez daha, ali ne zbog napora, već ljepote i što se više penjete, taj pogled je sve ljepši i ljepši, kao da vas mami da ne zaostajete, ne zastajete, već znatiželjno vozite prema vrhu. Dodatnu čar daju stara sela, kamene kuće, a prisutni su i brojni tragovi koji ukazuju na nekadašnji suživot čovjeka s planinom. Oni danas govore o životu minulih vremena, o običajima i načinima prilagodbe stanovništva teškim uvjetima života na ovoj lijepoj i surovoj planini. Čitav niz vrletnih, ali vješto provedenih staza, vjekovima korištenih, danas služe planinarima i ambicioznijim turistima.

Nailazimo na konje, te plemenite životinje, koje bezbrižno pasu na tom prekrasnom skoro netaknutom planinskom pejzažu. Prilaze nam, naviknuti su na turiste, dopuštaju nam da ih mazimo. Prekrasan prizor samo par kilometara od urbanog načina života, gdje vladaju potpuno drukčija pravila, pravila prirode i divljine.

Kilometri se nižu i na 20 km već žedni i iscrpljeni, kao u pravi čas, dolazimo do čatrnje s vodom. A voda hladna kao led. Prava okrjepa pred posljednjih 2 km do vrha. Zadnja 2km su serpentine, koje i nisu toliko naporne, više te psihički ubiju u pojam...tako blizu, a tako daleko.

I onda, šećer na kraju, vrh sv. Jure. Pogled koji oduzima dah. Vrijeme je jednostavno stalo, zurite u nedogled i pokušavate memorirati u glavu svu tu ljepotu. Taj izvanredni pogled na biokovsku visoravan i njezine nebrojene ponikve, nalik na mjesečevu površinu.

Ove godine kao da smo počašćeni lijepim vremenom, na vrhu nas je dočekalo sunce bez imalo vjetra. Naime, već tri godine unazad, kad bih izašao na vrh morao sam na sebe navlačiti svu garderobu iz ruksaka, jer bi nas svaki put jaki vjetar dočekao. Ovaj put smo istinski uživali. Nakon okrijepe i fotografiranja uslijedio je spust prema Makarskoj.

Jedan dio ekipe se odvojio prema Vošcu, gdje su kolege iz HPD Biokovo, nakon tradicionalnog uspona, organizirale feštu. Druženje, igre i dalmatinske pjesme dodatno su začinile ovaj izlet.

Kao i prethodnih godina, tako i ove osoblje hotela ''Osejava'', nas je srdačno dočekalo i pripremilo nam pravu okrjepu nakon napornog uspona. Piće, sendviči uz egzotično voće na terasi s pogledom na more i zalaz sunca. Rajski prizor. Što čovjek više može poželjeti. Veliko im HVALA u ime BK Mostar!

Naravno, kao i svake godine, tako i ove, oni najhrabriji su se odlučili i dodatno rashladiti. Kupanje u moru, je zaista upotpunilo ionako prelijepo ispunjen dan.

Kopirati
Drag cursor here to close