Što je zapravo modni fotograf Cecil Beaton mislio o slavnima koje je fotografirao

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Modni fotograf Cecil Beaton neponovljivo je zabilježio karizmu i glamur nekih od najpoznatijih ličnosti našega doba, a što je doista mislio o bogatima i slavnima koje je pola stoljeća nastojao šarmirati iza objektiva svojeg fotoaparata otkriva nova knjiga koja kombinira njegove slavne fotografske portrete sa sadržajem njegovih privatnih dnevnika.

Grace Kelly ima lice poput teleta a kad ne bi bila toliko fotogenična, jedva da bismo ju pogledali na ulici, piše Beaton u jednom od svojih dnevničkih zapisa objavljenih u knjizi Cecil Beaton: Portreti i profili koja izlazi početkom rujna u Velikoj Britaniji.

Salvador Dali ima strašan zadah i neobične navike, zaključio je slavni fotograf na foto sessionu u newyorškom hotelu St Regis 1937., a Audrey Hepburn, koju je fotografirao 1960., unutarnju kvalitetu zvijezde, ali pretanki vrat, preisturenu bradu i predugačak nos.

Glumicu Marilyn Monroe portretirao je 1956. prateći je po hotelskoj sobi, iz čega je zaključio da hoda kao pomahnitali bazilisk, gazeći sve što joj se nađe na putu. Zbunjujuća je istina da je Monroe kao sirena iz bajke, nesofisticirana poput Renske nimfe i nedužna poput mjesečara, ocijenio je.

Za Micka Jaggera, kojeg je fotografirao 1968., Beaton piše da ima nevjerojatno žensku senzibilnost; izgleda kao samosvjesna mlada žena iz predgrađa. Seksi je a opet, posve aseksualan. Mogao bi biti eunuh.

Elizabeth Taylor je 1957. opisao kao vulgarnu ženu bez ukusa. Ona predstavlja sve ono što ja ne volim. Oduvijek prezirem Burtonove zbog njihove vulgarnosti, običnosti i lošeg ukusa. Postavio sam se kao autoritet, rekao sam joj da ne pudra nos, da stane pred fotoaparat takva kakva je. Očekivala je komplimente, ali nije ih dobila. Njezine grudi, ogromne i obješene, podsjećaju na mlade peruanske seljanke koje doje. U usporedbi s njom, sve žene izgledaju kao dame, napisao je Beaton.

Dok mnoge slavne neštedimice kritizira, pun je hvale za kraljicu Elizabetu, koju opisuje kao mirnu, magnetičnu osobu punu nježnog suosjećanja. Kraljicu je portretirao kao mladu princezu 1943. i potom sedam godina kasnije s malim princom Charlesom. Na fotografijama je prisutna određena težina koje nema u stvarnosti, a istodobno se ne vidi zasljepljujuće svjež ten, jasan pogled stakleno plavih očiju i nježna slatkoća njezina osmjeha, piše Beaton.

Julie Andrews je nevjerojatno naivna, Marlene Dietrich tako bijela da bi se i Mjesec posramio, Winston Churchill je usamljen, Francis Bacon pun šarma i razumijevanja, a Fred Astaire čist, svjež i divan.

Cecil Beaton (1904.-1980.) bio je engleski modni i ratni fotograf i portretist, slikar, dizajner interijera i Oscarom nagrađeni kazališni i filmski kostimograf i scenograf. Godine 1937. postao je dvorski fotograf britanske kraljevske obitelji. Beaton je također bio i poznati kroničar te je za života objavio šest knjiga svojih dnevničkih zapisa.