Razgovor s povodom: Koncert puhačkog orkestra mladih iz Hannovera

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Projekt „Musizieren verbindet“ (Muzika spaja) je u cijelosti njemački projekt financiran od strane njemačkih sponzora uglavnom iz okruga Hannovera – odakle dolazi ovaj puhači orkestar mladih, i njemačkog veleposlanstva u BiH.

Pokrenut je na inicijativu Martina Häuslera i Miche Philippija, dva profesora glazbe, koji su devedesetih godina, za vrijeme svog studija, u sklopu jednog studentskog projekta došli na razmjenu u Mostar u, tada tek izgrađeni, Pavarotti centar. Taj boravak ih je trajno vezao za Bosnu i Hercegovinu jer se od tada uvijek iznova vraćaju.

Obzirom da se učitelj solfeggia, Marko Jakovljević, osobno poznaje te je i surađivao sa Martinom i Michom, doznajemo da je ovaj projekt prvotno bio zamišljen kao turneja Sarajevo-Banja Luka-Mostar. Ideja je svirati u svakom od tih gradova sa učenicima lokalnih škola i održati zajednički koncert.

Međutim predloženo je da uključe Ljubuški kao manju sredinu, koje u pravilu puno više oskudijevaju ovakvim događanjima od većih centara. Njima se ta ideja odmah svidjela, štoviše, izmijenili su prvotni plan turneje u Sarajevo-Ljubuški-Trebinje.

Tko su članovi puhačkog orkestra i hoće li im se pridružiti i učenici?

Članovi orkestra su mladi ljudi, njih 40, uzrast 1.razred srednje škole. Dolaze iz škole KGS Sehnde (Orchesterklasse Jahrgang 10 der Kooperativen Gesamtschule Sehnde bei Hannover).

U izvedbi dvije skladbe priključiti će im se i neki naši učenici sukladno sviračkoj zrelosti obzirom da su naši učenici ipak osnovnoškolci. U srijedu, 11.lipnja je završni koncert u Mostaru, koji zatvara projekt i na kojem će nastupiti učenici iz sva ova tri grada zajedno, što znači da će na tom završnom koncertu u Mostaru biti oko 100 izvođača.

Što je cilj projekta i kojim povodom je nastao?

U prvom planu ovog putovanja orkestra su susreti mladih ljudi iz različitih europskih regija, pri čemu je glazba prikladan element koji spaja i koji je pogodan za stvaranje zajedničke polazne točke za upoznavanje bez predrasuda. Glazba je univerzalni jezik jer je notno pismo na cijelom svijetu svugdje isto.

Ideja pomirenja "Muzika spaja" se s toga savršeno uklapa u 2014. godinu, koja je posvećena sjećanju na izbijanje Prvog Svjetskog rata prije 100 godina.

No, ovdje je suština na kraju svega radost muziciranja. To što će naši učenici doživjeti iskustvo sviranja u velikom orkestru s ljudima koje su upoznali taj dan i koji dolaze iz druge države i govore drugim jezikom, ili to što će tu večer za stanovnike Ljubuškog u centru grada svirati orkestar od 50 mladih ljudi, držim da vrijedi puno više od same formalnosti koncerta kao koncerta, i da je projekt već samim tim ispunio svoju zadaću.

Kakva će se glazba naći na repertoaru koncerta?

Dobili smo popis pjesama prije par dana i to je program primjeren i prilagođen uzrastu orkestra i karakteru koncerta. To će biti uglavnom poznate melodije, glazba vedrog karaktera, filmska glazba.

Dakle, kad je i gdje koncert?

U ponedjeljak, 09.lipnja 2014.god. u 20h na Trgu domovinske zahvalnosti, iza zgrade Općine u Ljubuškom. Prognoze kažu da će biti lijepo vrijeme, Bogu hvala. Pozivamo sve građane Ljubuškog da dođu, da opušteno izađu u grad i prošetaju do Trga sa obitelji ili sa društvom, i dožive nešto lijepo i nesvakidašnje. Što nas bude više na Trgu i oko trga, biti ćemo bolji domaćini.

Termin koncerta se također odlično uklopio u proslavu Dana naše škole pa ćemo ga ovim koncertom dostojno i obilježiti.

I OŠG ''Ljubuški'' je nedavno imala svoj tradicionalni koncert?

Da, održali smo završni učenički koncert 30.svibnja u prepunoj crkvi sv. Kate, i prezadovoljni smo kako je sve prošlo. Učenici su zaista svi jako dobro i zrelo svirali i vrlo smo ponosni na njih. Ponosni smo i na roditelje naših učenika kojima želim zahvaliti na jako dobroj suradnji i kojima se osobno divim i čestitam im na podržavanju i dobrom odgoju svoje djece.

Kakvo je stanje u vašem resoru, imate li problema u nastavnom procesu?

Više volim pričati o rješavanju ili barem premošćivanju problema, jer kad se jedni te isti problemi stalno samo nabrajaju i ističu, onda ljudi postanu imuni na njih, i ti problemi budu samo „kuknjava“ koju nitko ne voli slušati, jer svatko ima svoje. A da bi vas netko razumio mora iskusiti isto što i vi. Međutim, u našoj općini i Županiji ostale škole nemaju niti približno slične poteškoće našima. Gotovo svi naši problemi su obrnuto proporcionalni od problema u općeobrazovnim školama.

Pojasniti ću vam jednom ali dovoljnom usporedbom: Svake godine je sve više prosvjetnih djelatnika na tržištu rada a sve je manje učenika, otud rastući problem tehnološkog viška u školama; dok za razliku, mi u glazbenoj školi, bilježimo konstantan rast učenika a nemamo kvalificiranog kadra. Diplomirani instrumentalisti su još uvijek iznimno rijetka profesija u nas.

Druga stvar koja nas muči je nedostatak koncertne dvorane i adekvatnog prostora za nastavu, jer kao što znate, mi dijelimo učionice sa O.Š.Marka Marulića.

Ima li naznaka da će vam se ti problemi riješiti u dogledno vrijeme, nailazite li na razumijevanje od strane nadležnih?

Ne mislim da je dovoljno samo postojati da bi se nešto zavrijedilo, treba i opravdati svoje postojanje. No, prvo i osnovno je činjenica da imamo skoro 100 učenika i ta brojka stalno raste. I to je sasvim dovoljno, pogotovo u vrijeme kada sve druge osnovne škole muku muče sa stalnim padom broja učenika.

No, tu je i činjenica da škola postoji 21 godinu; pa podatak da nam se iz jedne obitelji redovito upisuju sva djeca pa imamo po 3, 4 i čak 5 djece iz jedne obitelji u glazbenoj školi; zatim podatak da je od ukupno 4 klavirista koja su ove godine upisali srednje glazbene škole u Mostaru i Širokom Brijegu, njih 3 došlo iz naše glazbene škole,...Smatram da je sve to više nego dovoljno da se ovu školu treba shvatiti vrlo ozbiljno i pružiti joj šansu da radi u normalnim uvjetima.

Osim toga, odgovorno tvrdim da bi dobivanjem normalnih uvjeta za rad u što spada koncertna dvorana, ova škola pojačala i obogatila kulturni život u Ljubuškom višestruko, i to ne samo u glazbenom smislu.

Što biste na kraju poručili djeci, roditeljima, pa i odgovornima u vašem resoru?

Glazbena škola nije obvezna škola, i od roditelja i djece iziskuje dodatno vrijeme, trud, trošak...No i povrh toga, sve je veći interes za upisom i gotovo svake godine moramo odbiti jedan broj djece koji žele upisati, uglavnom radi toga što nemamo dovoljno prostora i nastavnog kadra.

Dakle, u vrijeme ove duhovne i moralne krize, masovnih medija koji vrlo uspješno na razne načine kradu vrijeme našoj djeci ne učeći ih baš ničemu korisnom i dobrom, i u vrijeme ove užasne „bijele kuge“, nestajanja cijelih razreda i zatvaranja škola - što je za mene osobno jedna od najtužnijih pojava općenito; s druge strane imate nas, školu koja raste i širi se, i uči djecu da jedino i isključivo uz svakodnevni marljivi rad dolazi petica i uspjeh, te ih uči da osim formalnosti ocjene i prosjeka postoji i radost muziciranja. Mi nudimo obrazovanje usmjereno na razvijanje osobnosti, duhovnosti i intelekta, kreativnosti...

Ako to nije dovoljno svijetla točka u ovom statističkom i duhovnom crnilu, i ako netko ne vidi da ovom segmentu školstva treba maksimalna podrška, onda zaista nemam daljnjih komentara. Onda se ne čudimo siromaštvu duhom, turbo folk kulturi, izgubljenoj mladeži, nestručnim kadrovima, itd...nego očekujmo i gore.
Treba surađivati i angažirati struku, kontaktirati kolege u drugim Županijama, u Hrvatskoj, i dati se u posao.

Mi imamo najvažnije i najvrjednije – a to su djeca.