Dokumenti

Povelja se ne može vratiti u BiH jer nije iz BiH ni odnesena

Kultura / Flash | 29. 08. 2014. u 08:28 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Povelja Kulina bana, koja danas obilježava 825. godišnjicu, najstariji je sačuvani diplomatički dokument koji se veže za Bosnu i bosanskog vladara i zaslužuje dužnu pozornost javnosti u današnjoj Bosni i Hercegovini, ali se mora postaviti u odgovarajući kontekst'', rekao je u razgovoru za Agenciju Fena Emir O. Filipović s Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

''Bilo bi dobro kada bismo se otklonili od izraza “rodni list bosanske državnosti” jer se on iz više uglova postavlja kao problematičan. Naime, države nemaju rodne listove, niti je Bosna rođena 1189. godine. Do tada je ona postojala više od dva stoljeća. Tim izrazom zapravo indirektno ukidamo više od dvjesto godina bosanske povijesti'', pojašnjava Filipović.

S druge strane, dodaje, dok državnost Bosne u srednjem vijeku nije sporna, problematično je identificiranje srednjovjekovne državnosti s modernim shvaćanjem države.

Filipović navodi da je Povelja Kulina bana izdana na zahtjev i u korist Dubrovčana.

''U vrijeme izdavanja ove povelje Bosna i Dubrovnik nisu bili izravni susjedi. Iz perspektive dubrovačke povijesti taj ugovor samo je jedan u nizu sličnih trgovačkih ugovora sklopljenih u tom razdoblju. Njime su postavljeni temelji bosansko-dubrovačkih odnosa koje su kasnije potvrđivali i proširivali bosanski vladari 13., 14. i 15. stoljeća'', ističe Filipović.

Ne znamo sigurno, kaže on, je li se ijedan primjerak ove povelje čuvao u Bosni.

''Međutim, prema praksi srednjovjekovnih vladarskih kancelarija možemo to sasvim sigurno pretpostaviti. Što se s tim primjerkom moglo dogoditi tijekom vremena također je nepoznato. Ukoliko je sačuvan do 15. stoljeća sasvim je sigurno stradao s ostalim dokumentima bosanske kraljevske kancelarije koja je nestala tijekom osmanskog osvajanja kraljevine 1463. godine. U međuvremenu su se u Dubrovniku sačuvala tri primjerka dokumenta od kojih je jedan tijekom 19. stoljeća otuđen iz Dubrovnika i odnesen u Petrograd'', rekao je Filipović.

Naglašava kako se u posljednje vrijeme pokreću razne inicijative za povratak Povelje Kulina bana u Bosnu i Hercegovinu, a "vodeći računa o osnovnim elementima logike i prava, taj dokument se ne može vratiti u Bosnu jer iz nje nije iznesen".

''Osim toga, bosanski vladar ga je izdao Dubrovčanima i on pripada Dubrovniku gdje se i danas nalaze druga dva primjerka ove povelje'', kaže Filipović.

Usudit ću se također kazati "da bi bilo bolje da se petrogradski primjerak povelje pronađe u Državnom arhivu u Dubrovniku jer oni posjeduju optimalne uvjete za njezino čuvanje".

''U BiH smo pokazali koliko vodimo računa o ustanovama u kojima se povelja mogla čuvati. Zemaljski muzej BiH zatvoren je za javnost već duže vremena, a Arhiv BiH bio je izložen bezrazložnom napadu tijekom kojeg je u vatri stradala iznimno vrijedna dokumentacija. Ni u bolja vremena predmeti bosanske prošlosti iz te dvije ustanove nisu privlačili širi interes niti im je posvećivana potrebna pažnja'', tvrdi Filipović.

Stoga su te inicijative koje pokreću pojedini političari, smatra on, "vješto smišljeni instrumenti" da se koliko-toliko prikupi građanska naklonost i politički bodovi. Međutim, daleko ćemo više profitirati ako diskurs o Povelji Kulina postavimo na nove osnove, dodaje.

Filipović ističe da treba početi govoriti o okolnostima u kojima je ona izdana, o vremenu vladavine Kulina bana, o njezinoj književnoj vrijednosti, o jeziku i pismu, i brojnim drugim elementima, te se zapitati koliko uistinu znamo o toj povelji i o tom banu i što oni nama danas predstavljaju.

Kopirati
Drag cursor here to close