Kukić: 'Hrvat bez licence' je biser među koricama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Knjiga kolumni novinara Emila Karamatića 'Hrvat bez licence' promovirana je na nezavisnoj kulturnoj sceni mostarskog Cluba Aleksa.

Osim autora knjige promotor je bio i recenzent knjige akademik Slavo Kukić koji je između ostalog kazao da je Karamatićeva zbirka kolumni 'Hrvat bez licence' u kojem autor analizira društveno-politička zbivanja u proteklih nekoliko godiina u BiH 'biser među koricama'.

''Nije, međutim, to tip analize kakva se svakodnevno može sresti – koja propitivanju društvene stvarnosti pristupa hladno, intelektualistički, na način da je secira jezikom koji u sebi nema ni duha ni ljepote. U Karamatićevim analizama se, naime, krajnje ozbiljne društvene pojave i problemi tretiraju na način koji je neka vrsta kombinacije ozbiljna politološko-sociološko-psihološkog, ali i književnog i pristupa koji je nerijetko nabijen gotovo nušićevskom ironijom i sarkazmom'', naglasio je Kukić.

Promocija u prepunom Clubu Aleksa razvijala je nepretencizno dijalog kroz razmjenu mišljenja o aktualnim temama poput novinarskih sloboda, društvenih mreža, konzumenata, potrebe za istinom, kritičkom misli, analizama te između ostalog i domoljublju.

Priča o susjedu Jozi

Na primjeru stogodišnjeg susjeda Joze autor knjige je objasnio za njega sav besmisao domoljublja.

''Moj susjed Jozo Z. živio je u desetak država. Činjenica koja potvrđuje da nije daleko od kuće išao je i bicikl - jedino prometalo koje je u životu koristio. Djed Jozo je rođen prije "Sarajevskog atentata" što znači da je nekoliko godina, iako je bio dječak, bio pokorna sluga cara Franje Josipa i državljanin Austro-Ugarske Monarhije. Poslije Prvog svjetskog rata postao je državljaninom Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, ali i domalo državljaninom Kraljevine Jugoslavije. E kad je bio tridesetogodišnjak, počeo je Drugi svjetski rat. Tako da je moj susjed Jozo jedno vrijeme bio i Talijan, a da to nije ni znao. E onda poslije je bio malo i Nijemac, hoću reći pošteni građanin "Trećeg Reicha". Preživio Jozo i te godine i dočekao duboku starost kad mu devedesetih godina rekoše da živi u Bosni i Hercegovini. E onda je nastala prava pomutnja za poštena čovjeka kakav je moj susjed Jozo. Dali mu putovnicu Republike Hrvatske, a rekli mu da će neko vrijeme živjeti u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni pa kad prođe neko vrijeme, rekli mu, vidjet ćemo gdje ćemo.Tko ima volje neka broji u koliko je država živio moj susjed Jozo, a da nije maknuo ispred kućnih vrata. Ako ga zdravlje posluži nije isključena da postane državljanin još jedne države. Sretnik bi rekao: Europske unije'', na kraju je kazao Karamatić

Karamatić se posebno zahvalio kolegi fotoreporteru Slobodne Dalmacije Ivanu Roziću. Ispričao je kako je nastala naslovnica knjige na glavnom mostarskom šetalištu od 18 do 23 sata napravivši oko dvjesto fotki.

''Najmanje dva sata smo čekali da rosa padne na popločano šetalište kako bi dobili odsjaj večernje svjetlosti. E onda smo tražili u dužini od nekih tristo metara najprikladnije mjesto za željeni efekt'', kazao je Karamatiće te naglasio kako je krajnji rezultat bio malo umjetničko djelo Ivana Rozića koje se vidi na naslovnici Hrvata bez licence i antibiotik sumamed na kojem je završio Rozić. 'Jebem ti umjetnika' za nekoliko dana je rekao Rozić'', kroz smjeh je ispričao Karamatić.

Narodi bez licence

Promocijom knjige Hrvat bez licence Club Aleksa započeo je programsku 2015 godinu.

''Kriterije našeg programskog savjeta 'Hrvat bez licence' opravdao je poentom na prvoj stranici na kojoj piše da je knjiga prilog objašnjenju kako je nacionalni identitet uništavao identitet čovjeka. Između korica su razmišljanja, stavovi i analize Karamatića i čovjek stoji iza toga, što je danas prilično rijetka pojava. Mora postojati kritička misao i neki balans, jer bez toga malo šta bi ikako imalo smisla, ali na kraju dana svi smo mi samo ljudi koji dijele svakodnevicu i zašto je ne bi živjeli zajedno pomažući jedni druge. Bitno je biti čovjek! U ovoj konstalaciji Hrvat bez licence djeluje provokativno, ali može se ta prva riječ mijenjati kroz druge narode s ovih prostora, ali kao što već rekoh bitno je biti čovjek!'', izjavila je Aleksandra Savić moderatorica promocije.