Uskoro premijera filma

Jurilj za Bljesak.info: Film ''Bijeli put'' se bavi ratom, ali sigurno nije ratni film

Kultura / Flash | 31. 03. 2017. u 08:36 Ivan Kraljević

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovih je dana autorska ekipa iz produkcijske kuće "Kadar" iz Širokog Brijega završila rad na filmu "Bijeli put", dugoočekivanoj dokumentarnoj priči o humanitarnom konvoju, najvećoj humanitarnoj akciji poslije Drugog svjetskog rata, koji je donio spas u hrani i lijekovima za unesrećene Hrvate u cijeloj Lašvanskoj dolini.

Veliki konvoj humanitarne pomoći nazvan ''Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu'', nakon mnogih priprema i pribavljenih suglasnosti, krenuo je iz Zagreba za Novu Bilu na Međunarodni dan ljudskih prava 10. prosinca 1993. godine. Humanitarni je konvoj trajao 14 dana, a predvodili su ga dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić u pratnji brojnih državnika, veleposlanika, franjevaca, medicinara, humanitaraca, kulturnih i javnih radnika.

Priča o humanitarnom konvoju koji je probio potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini nije klasičan dokumentaristički prikaz rata i dobrih i loših momaka u njemu. ''Bijeli put'' nije film koji se bavi genezom ratnih sukoba u srednjoj Bosni, jer je struktura filma u cijelosti fokusirana na ono što se zove humanost u nemogućim, ratnim uvjetima.

Ispričana priča kroz sudbine protagonista Bijelog puta

Scenarist i redatelj filma Zdenko Jurilj u razgovoru za Bljesak.info napominje kako se rat spominje samo kao okolnost u kojoj stradavaju ljudski životi, bez obzira na položaj, dob i spol. Uostalom, rat i stradavanja bili su povod da se od teških rana i gladi spase ranjenici, bolesnici, starci, žene i djeca.

''Dokumentarni film o Bijelom putu ima zadatak, s vremenskim odmakom više od 20 godina, kroz slojevite osobne priče evocirati uspomene na bitan povijesni događaj u kojem se isprepliću bol, patnja i tuga na jednoj, te radost, ushićenje i nada na drugoj strani! Priču o tom humanitarnoj događaju nastojali smo prikazati kroz sudbine protagonista Bijelog puta koji su skupljali i prevozili humanitarnu pomoć i ranjenih i bolesnih koji su ju čekali“, ističe Jurilj.

Dodaje kako su, imajući u vidu stalno potenciranje rata u Bosni i Hercegovini, pogotovo u dnevno-političke svrhe, zauzeli stav da se s naglašenim emocijama bez političkog, vojnog ili etničkog rakursa prikaže gola stvarnost i s kakvom se situacijom ni kriv ni dužan obični čovjek može suočiti, dok nalogodavci tog istog rata, zavaljeni u udobne fotelje, izdaju zapovijedi, a njihova djeca, prijatelji i rodbina se ugodno zabavljaju u dubokom zaleđu, daleko od ratnih linija, najvjerojatnije u nekoj od europskih metropola.

''Oni ne znaju kako je to kada u jednom danu čovjek izgubi troje djece ili kada 80-godišnja starica pred kraj svog života ostane bez obje noge od granate. Ono što sam i više puta isticao, snimanje ovakvog dokumentarca motivirano je i zbog propagiranja humanitarnog aktivizma i solidarnosti, koje je u današnjem konzumerističkom društvu samozadovoljnosti i izolacionizma potrebno stalno potencirati. U filmu nema osude, jedne ili druge vojske, neka to gledatelji procjene. Danas u Bosni i Hercegovini, ali i ostalim dijelovima bivše države pa i svijeta, nikada nije bilo aktualnije djelo njemačkog filozofa Karla Jaspersa “Pitanje krivnje”. Bilo bi dobro da ga pomno analiziraju oni koji opet trube u ratne trube. Zbog svega njihova je krivnja, kao što je to Jaspers napisao, kriminalna, moralna, politička i metafizička. Film Bijeli put se bavi ratom, ali sigurno nije ratni film“, poručuje naš sugovornik.

Bijeli put je i akcija stotina “malih”, nevidljivih ljudi

Autorska je ekipa u filmu posebno vodila računa o objektivnosti, da ovakvo jaka priča iz sfere dokumentarizma ne prijeđe u sferu pamfletizma i jednostranosti jer, kako su istaknuli, toga ionako ima previše. Ponosni su što u filmu imaju priče osoba koje su se potpuno opkoljene nalazile u srednjoj Bosni i onih koji su tu blokadu provodili.

''S obzirom da se radi o vrlo kompleksnoj filmskoj priči, koja iziskuje truda i vremena, problema je bilo kao i u svakom velikom projektu. Od pronalaska sugovornika, arhivske građe, nagovaranja nekih sugovornika da sudjeluju u filmu, jer su neki to rezolutno odbijali zbog emotivnog mira u sebi i nemogućnosti evociranja teških trenutaka kroz koje su prošli i koji utječu na njihove psihološko zdravlje, pa sve do narcisoidnih likova, egotripera, koji su sebi u glavu “utuvili” kako su oni najbitnija karika u cijeloj akciji Bijeli put, zaboravljajući pri tome zbog svoje skučenosti, gluposti, bahatosti... da je to akcija u koju je izravno ili neizravno bilo uključeno na stotine, tisuće “malih”, nevidljivih ljudi… S takvima nismo imali kompromisa, bez obzira što oni mislili o svom angažmanu“, ističe Jurilj opisujući u razgovoru za Bljesak.info sami tijek nastajanja filma te dodaje kako ih je glede financijske strukture dočekala ''uvijek ista priča''.

''Neki su nam obećavali brda i doline, ali samo na verbalnoj razini… No, hvala im na lažnoj potpori. Dalje, puno bitnih sudionika Bijelog puta je u međuvremenu preminulo. Imali smo sreću snimiti zadnje svjedočenje duše Bijelog puta, dr. Slobodana Langa, koji je po prvi put za potrebe filma otvorio dušu, svoja sjećanja i osjećanja za vrijeme organiziranja i dolaska humanitarnog konvoja Bijeli put. Do posljednjeg je daha živio za ovaj film, čak je nekoliko puta prije smrti u veljači prošle godine zvao, raspitujući se u kojoj je fazi cijeli projekt. Žao mi je da je ranije otišao s ovog svijeta. U cijeloj priči moram pohvaliti Franjevački samostan u Novoj Biloj i fra Zorana Livančiča, tajnika Franjevačke bolnice, koji su s pokojnim fra Franjom Grebenarom, dušom bolnice i ostalim doktorima, kao pravi vizionari snimali užasna stradavanja ljudi u toj bolnici. Neki kadrovi koje smo dobili iz njihove arhive, ali i arhive Dokument filma “Oblutak” iz Splita, koji su tada snimani filmskom kamerom bit će prvi put viđeni u javnosti'', otkrio je Jurilj.

Kako film kao umjetnost nema ograničenja, niti se dovodi u korelaciju s mjestom življenja, širokobriješkoj produkcijskoj ekipi u projektu su se kroz koprodukcijsku suradnju pridružili javni RTV servisi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

''Bitna je vizija, dobar scenarij i jaka želja. S obzirom da naša produkcijska ekipa ima debelog iskustva u ovoj vrsti djelatnosti, a što potvrđuje i neke festivalske nagrade, nije bilo sporno ništa oko uspostave koprodukcije s HRT-om i BHRT-om. Suradnja je uspostavljena na načelima televizije, oni nama arhivsku građu, a mi njima gotov film. Kako su se u međuvremenu dogodile neke personalne uredničke i direktorske promjene, koprodukcijski ugovori nisu još službeno parafirani, ali to je samo stvar formalnosti. Suradnja s ove dvije TV kuće bila je i ranije na nekim drugim filmskim projektima i na obostrano zadovoljstvo ona će biti nastavljena i u budućnosti“, poručio je naš sugovornik.

Premijera filma u crkvi u Novoj Biloj

Kako je većina filma nastala od kadrova snimljenih u crkvi-bolnici u Novoj Biloj, film će biti premijerno prikazan upravo u novobiljanskoj crkvi 09. travnja 2017. godine s početkom u 19 sati, u sklopu kulturne manifestacije ''Hrvatsko proljeće Središnje Bosne''.

''Znači, nakon 20 i nešto godina u istim klupama u kojima su ležali ranjeni i bolesni sad će sjediti gledatelji, među kojima i neki koji su u istim klupama ležali kao pacijenti. Nema veće simbolike da baš u takvom ambijentu bude premijera Bijelog puta, a na tome su inzistirali i sami franjevci. Kvalitetan HD projektor, veliko filmsko platno i dobar zvuk jamac su za kvalitetnu projekciju filma'', naglašava Jurilj.

Nakon Nove Bile, projekcija filma seli u Zagreb, potom Split, Dubrovnik, Osijek, Rijeku, Mostar..., a zatim slijede jedna veća inozemna turneja i nastupi na festivalima u regiji. Autorsku ekipa filma čine redatelj Zdenko Jurilj, direktor fotografije Antoni Ćorić, montažer Tomislav Topić i producent Tomislav Bubalo.

''Pljesak gledateljstva bit će nam najveća i najbolja nagrada. U filmu će se jasno vidjeti uloženi trud, podatak da smo neke sugovornike snimali od Londona, preko Zagreba, Splita, Dubrovnika, do Nove Bile, Viteza... i da smo zavirili u svaki mogući arhiv i da smo neke scene naknadno snimali radi rekonstrukcije cijelog događaja. Sve ovo navedeno indikator je kako se radilo ozbiljno i s dušom'', zaključio je Jurilj u razgovoru za Bljesak.info.

Kopirati
Drag cursor here to close