Đikani

Jahić o rječniku: Sračunata i podmukla podvala

Kultura / Flash | 29. 11. 2015. u 14:21 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Montirana je jedna sračunata i podmukla podvala; da se u javnosti pomiješaju dva moja rječnika i da se onda huškačka i hajkaška sila usmjeri na glavni cilj i na projekt koji najviše bode oči i oštar je trn u oku našim dušebrižnicima sa “sanuovskih” i raznih drugih strana, a to je višetomni “Rječnik bosanskog jezika”, od kojeg je dosad izišlo sedam tomova'', izjavio je u intervjuu za Dnevni avaz Dževad Jahić, koji je izazvao buru u javnosti zbog rječnika u kojem neke riječi vrijeđaju druge i potiču govor mržnje.

Jahić je naveo kako je javnost u svojoj svijesti naprosto imala “Rječnik bosanskog jezika” Dževada Jahića, ništa ne razlučujući i ne razlikujući prvi, “pripremni” rječnik, od onoga glavnoga, višetomnog rječnika.

''Moj “Školski rječnik bosanskog jezika”, u kojem su “pronađene” neke tobože sporne riječi tipa đikan, đilkoš, balvangrad, pa i četnik, objavljen je 1999. godine, kao treća knjiga moje “Trilogije o bosanskom jeziku”. Njegova odrednica “školski” nikada nije značila da se taj rječnik zaista upotrebljava u školi, ne zato što se on ne bi mogao upotrebljavati, već zbog toga što i nije rađen s tom namjerom i namjenom. Više puta sam to u javnosti objašnjavao, da je tadašnji izdavač insistirao na tome da rječnik ima odrednicu “školski”, kako bi se, čisto iz praktičnih izdavačkih razloga, bolje plasirao, odnosno prodavao. Montiralo se u javnosti da se taj rječnik upotrebljava u školama, a u njemu tobože postoje riječi koje su “govor mržnje”, pa je tu podvalu, iz raznoraznih razloga, a bez ikakvih provjera i nekritički, “proslijedila” i naša medijska javnost'', naveo je Jahić dodavši kako je njegov prvi jednotomni rječnik bio zapravo ''u to vrijeme najkomletniji rječnik bosanskog jezika''.

''Njime sam svojom građom, naglašavam građom, što za raznorazne novinarske i koje sve neznalice društvenih mreža ništa ne znači jer su neupućeni u struku i u nauku, upotpunio naša leksikografska znanja o bosanskom jeziku i tako Škaljićevu i Isakovićevu rječničku građu bosanskog jezika kompletirao, obogatio i uobličio. Međutim, i taj moj rječnik, kako sam to objasnio u opširnom njegovome Predgovoru, a taman posla da to netko od novinarskih i drugih kuloarskih strana čita, da je to također rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku i da je on ustvari bio moja priprema i “generalna proba” za glavni rječnik, za koji sam se još za moga boravka u Moskvi uveliko pripremao. A taj “glavni” rječnik je upravo onaj što u oko bode ubojitim trnom. U tome “glavnom” rječniku je na dosad najkompletniji i leksikografski najmoderniji način prezentirano ogromno leksičko bogatstvo bosanskog jezika, pri čemu naglašavam, jer se to kod nas uvijek zaboravlja ili slabo razumije, i bogatstvo jezika naše narodne književnosti i jezika naših bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, te jezika naše nauke i uopće bosanske društvene misli i njenoga kontinuiteta'', naveo je, između ostalo Jahić u intervjuu.

Avaz pak piše kako je ''iz već odavno poznatih i prepoznatih velikosrpskih krugova pokrenuta žestoka kampanja protiv prof. Jahića i njegovog projekta'' te da je riječ o ''beskrupuloznoj i sumanutoj medijskoj hajci'' te da je rječnik izazvao ''paljenje mašinerije iz koje će se na najbrutalniji način nastaviti pokušavati osporiti postojanje bosanskoga jezika!''.

Kopirati
Drag cursor here to close