Genocid uz Disco Beat

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Začuđeni prolaznici amsterdamske ulice Prinsengracht su u kolovozu 1944. primijetili nešto sasvim čudno. Nasred ulice su razuzdano plesali stanovnici okolnih zgrada uz hit Glorie Gaynor „I Will Survive“. Sretni su bili što su preživjeli još jedan dan, i što je Gestapo u smrt odveo tamo neku obitelj Frank, a ne njih. „Prvo su bili uplašeni, skamenjeni“, a onda je SS Oberscharfuhrer srebreničkog prezimena Karl Silberbauer iz potkrovlja izveo neke Židove. Strahu je došao kraj, Gestapo valjda neće morati ponovo dolaziti u Prinsengracht.

Prethodni pasus govori jedan detalj svakodnevnice iz alternativne povijesti u kojoj su se disko muzika i Gloria Gaynor rodili četrdesetak godina ranije.

Stvarnost je međutim drugačija, pa se disko pojavio tek '70-ih. Umjesto ljudi iz Prinsengrachta, spasonosni ples su otplesali nizozemski vojnici smješteni u sigurnoj zoni Srebrenica u srpnju 1995. Vojnici su, naime, bili sretni što je Vojska Republike Srpske predvođena Oberst-Sturmführerom Ratkom Mladićem u smrt odvela tamo neke Bosance, a ne njih. Strahu je došao kraj, VRS valjda neće ponovo morati dolaziti u Srebrenicu.

Srebrenica je stari rudarski gradić u kojem su saksonski Silberbaueri nekada davno vadili srebro i ostavili svoje ime u imenu današnjeg rudnika Sase. Nekadašnja Argentaria je postala poznata u regiji po rudnim bogatstvima, a presijecali su je rimski i kasnije dubrovački trgovački putevi.

Sudbina je učinila svoje da, umjesto po iskopavanju rudnih bogatstava, Srebrenica postane poznata po iskopavanju kostiju, ali ne saksonskih ili rimskih. Iznutra bogate srebrom i olovom, planine istočne Bosne su danas bogate kostima Srebreničana koji su brutalno pobijeni u srpnju 1995. dok se negdje u pozadini čuo „disco beat“.

Vrhunac današnje ironije su tvrdnje kako u Srebrenici nije počinjen genocid, već zločin za kojeg moraju odgovarati tek pojedinci. Kao da su i Anu Frank i njenu obitelj u smrt odveli samo pojedinci, a ne sistem koji je masovnim ubojstvima pripremao tlo za neke buduće demokratske izbore, popise stanovništva, referendume...

Dok Kanada, Australija i brojne europske zemlje 11. srpnja obilježavaju kao dan sjećanja na srebreničke žrtve, u BiH to nije moguće uraditi na državnoj razini zbog „nedostatka konsenzusa“. To se naime može dogoditi jedino kad sistem koji je doveo do ovakvog zločina nastavi sa svojim postojanjem, posebno na mjestu gdje je provodio svoje namjere.

Možda bi bilo najpoštenije da se kao himna manjeg bh. entiteta odredi upravo „I Will Survive“. Preživjeli su i Gloria Gaynor i nizozemski vojnici. Preživjela je i RS unatoč svojim zločinima koji su jedini temelj njenog današnjeg postojanja.