Velike nacionalne priče

Mit o nebeskoj konstitutivnosti

Kolumna / Kolumne | 06. 09. 2017. u 07:40 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvo da se prisjetimo gdje to zapravo živimo. Većina tvojih gena potječe od Ilirima srodnih plemena, a to opet znači da je riječ o prvim europskim potomcima kromanjonaca, zbog čega imaš osjetan postotak neandertalskih gena.

Tvoje alergijske reakcije, tvoja sklonost dobrom pečenju na svadbama, tvoja sklonost debljanju i ljubav prema guzatim ženama, sve su to živi svjedoci tog prapovijesnog naslijeđa.

Dalje, jezik. Taj slavenski jezik kojim govoriš jezik je tvojih osvajača koji nisu bili dobri taktičari pa su se utopili u masi, porobiše nas kulturom, ali nisu se očuvali među nama. Slavenskih gena među nama ima vrlo malo, baš kao što imamo malo pravih plavuša. U toj slavenskoj ostavštini udrobljena je masa latinskih, iranskih i njemačkih riječi i jezičkih praksi, koje smo dobili preko osvajača, Rimljana, Turaka i Austrijanaca. Od Mađara, osim primjerice astala i gulaša na njemu, nismo mnogo povukli. A kad im je jezik neki težak.

Dalje, zaklinjemo se u jezik koji je izvorno ikavski, s tvrdim đ, također političkom voljom zamijenjen u prekodrinski prihvatljiviji ijekavski s mekšom jotacijom. Naši su preci, Branimir, Tvrtko ili Dušan, međusobno branili jedni druge od vanjskih siledžija. Mi danas, u ime nacije, skidamo gaće i guzicu okrećemo strancima samo da bismo podmetnuli svojoj do jučer braći.

Treba li obustaviti Južni tok ili Pelješki most ili Jadransko-jonsku... tu smo prvi.

Konstitutivnost kofol

Kad smo riješili pitanje daleke prošlosti u koju pogrešno vjerujemo, naši su preci bili pirati, čitaj sitni kradljivci na rubovima Rimskoga carstva. Stoljećima smo bili poznati kao koljači, naša se umjetnost zasniva na zločestoćama, tako imamo Mažuranićevu Juditu, tipičnu domaću navlakušu, a primjerice, čitav Njegošev opus inspiriran je klanjem Turaka. Toliko smo dobro spletkarili da je Hercegovina gotovo stotinu godina nakon pada Bosne pod Turke još uvijek migoljila moćnoj velesili. Neki od naših uobičajenih vojno-taktičkih poteza i tada su bili hajdučija i šverc.

U velikim svjetskim ratovima birali smo redovito pogrešne strane. Mi smo se uvijek bezuspješno protivili Novom svjetskom poretku.

Danas, kao posljedicu toga svega, još uvijek se otimamo globalizaciji, nastojimo se usitniti još i više. A nismo puno različiti međusobno ni u ovoj budalaštini. Dok se Europska obitelj naroda svim silama upire postati jedna supernacija, jedan superimperij, mi... Mi ulazimo u svjetske rječnike kroz pojam „balkanizacija”.

Tako je počeo rat na mom potoku

Prvo je da su Srbi prvi pošli razbijati bivšu Jugoslaviju, ne Hrvati. Hegemonijom, slijepim vjerovanjem u Miloševićeve budalaštine. Prosipali silu dok nije i vrapcima na grani postalo jasno da ništa u ratu nisu dobili. Sad traže da su konstitutivni tamo gdje su narode istjerali iz Jugoslavije.

Primjerice, da njih 6500 ima ista prava kao i ostalih 250000 žitelja Hercegovačko-neretvanske županije. Čini mi se da u Banjaluci i dan danas ima više Hrvata i ne bih rekao da traže da se zaposlenja u javnim institucijama dijele na tri, a mogli bi, ako Srbi to traže ovdje. Jer, bude li se dijelilo sve na troje, bojim se da ćemo do Nove godine morati uvoziti Srbe jer će biti previše upražnjenih mjesta. Ako bolje razmislimo, svaki čovjek s Ortiješa bit će zaposlen u Gradskoj upravi Grada Mostara. Čak i ako ima koji bez škole. No to je tek prva propast priče o konstitutivnosti.

Drugo, Hrvati koji traže svoj vlastiti RTV kanal načelom konstitutivnosti. Istodobno, neće da priznaju jednakopravnost ćirilice u četiri županije, što je tek katastrofalno, budući da negiraju vlastito pismo i povijest. Također, svako malo dižu desnicu u zrak i pozivaju za dom, a dobro znaju da im je načelo konstitutivnosti na tlu Bosne i Hercegovine napismeno dao ZAVNOBiH, nakon što su vlastitom krvlju iz okupatorskih ralja iščupali Mrkonjić Grad ili Kozaru ili Jablanicu. Negiraš li socijalističku ostavštinu, opasno se igraš i s vlastitom konstitutivnošću. No, nije to sve.

Na kraju, Bošnjaci. Činjenica je da je Bošnjaka danas u Bosni i Hercegovini najviše, više od polovine. Čak i da nije, Crnogorci su primjerice, samostalni u odlučivanju smjera Crne Gore iako nisu natpolovični. Oni su konstitutivni. Bošnjaci su realno isfrustrirani činjenicom da zemlju u kojoj ih je najviše, zemlju u kojoj ih je više nego svih ostalih zajedno, ne mogu namjestiti po svojoj volji.

Srbijanci Vojvođane ne pitaju za mišljenje, kao što ni Hrvati ne pitaju Talijane. Ipak, ni Srbijanci ni Hrvati ne mogu reći da su nastali od i iz Vojvođana ili Talijana. A Bošnjaci svakim preglasavanjem Srba i Hrvata čine upravo to, negiraju ilirsku ostavštinu, negiraju bosanske krstjane, negiraju janjičare, negiraju Boschniaken, negiraju Bosanski pašaluk, Bosansku krajinu, Hercegovački ustanak, Bansku Hrvatsku... Eto neću spomenuti NDH, to je loš primjer.

Konstitutivna marka

Dakle, da razbijemo te mitove o nebeskoj konstitutivnosti, to je preočito priča malobrojnih uhljeba na vlasti kojom skidaju suverenitet s tebe, mene i petog i desetog i svu vlast čuvaju u svojim manjinskim bogataškim rukama.

I onda oni biraju gdje će metnut digitalnu autocestu, gdje trebinjski stealth aerodrom, gdje kontejner, gdje kolektor... A tebi nek smrdi trulež pod prozorom. To su sinovi i kćeri i zetovi komunista, lopova i prevaranata koji su Narodnooslobodilačku borbu pretvorili u borbu za socijalizam, što ti je isto priča o konstitutivnosti malobrojne skupine povlaštenih baraba i patnji hrpe obespravljene sirotinje.

Sad vam to kažem, i ponovit ću još koji put do izbora - vi to redovito zaboravite. Velike nacionalne priče imaju zajednički bajrak na čelu, a to je konvertibilna marka, i to u velikim količinama.

I sljedeći put kad to zaboravite, vi u velikom valu odjedrite u potrazi trbuhom za dojčmarkama, ali nema vam toga više, vani se sad samo peru guzice i metu ulice za ove neke ojre. Ojri, to dođe od kukanja, oj oooj ojriiii! Kada zaganga sjetno sirotinja na domovinskom susretu u tuđini.

Kopirati
Drag cursor here to close