Teška godina za BiH koja će se dugo pamtiti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bila je ovo teška godina za Bosnu i Hercegovinu. Ekonomska i financijska kriza, zajedno s nedostatkom napretka na političkom planu i izostankom zajedničke vizije za budućnost zemlje, sami bi po sebi predstavljali dovoljan izazov za bilo koju zemlju.

Prosvjedi u prvim mjesecima ove godine nisu ostavili nikakvu sumnju da građani ove zemlje itekako osjećaju nezadovoljstvo.

I baš onda kada su početkom 2014. godine privreda u Europi i BiH pokazale tračak optimizma, dogodile su se najveće poplave od kada su prije više od 100 godina počela mjerenja. Poplave su mogle biti predviđene (a nekadašnji jugoslavenski znanstvenici ih jesu predvidjeli), a možda su mogle biti i spriječene imajući u vidu svijest o složenostima upravljanja slivovima rijeka i poplavama koja je postojala u bivšoj Jugoslaviji.

Nažalost, malo se toga moglo uraditi ili se uradilo nakon raspada nekadašnje države, jer su sve novonastale neovisne države imale različite prioritete i ograničena sredstva za ulaganje u izgradnju otpornosti, upravljanje riječnim tokovima i spremnost na katastrofe. Iz dobro poznatih razloga, BiH je završila s vjerojatno najslabijim sistemom spremnosti na katastrofe, složenom upravom i nedostatkom ljudskih i financijskih resursa za rješavanje pitanja prirodnih nepogoda.

U svibnju 2014. godine sustav je jednostavno popustio pred silom prirode. Godine zanemarivanja pitanja održavanja rijeka i nadzora nad poplavama, nedostatak financijskih izdvajanja za potrebe civilne zaštite i vojne pripravnosti, krčenje šuma, poslijeratno preseljenje interno raseljenih osoba i izbjeglica u područja za koja je odranije poznato da su plavna, spor proces deminiranja i neodgovarajuće posebno planiranje, sve su to elementi zbog kojih su poplave prerasle u izrazito složeno izvanredno stanje koje zahtijeva dobro koordiniran, višesektorski i profesionalan odgovor koji je nemoguće ostvariti s obzirom na postojeće stanje stvari.

Tu smo, gdje smo. Pravo je pitanje što smo naučili iz svega ovoga i što ćemo učiniti na kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom planu, na nacionalnoj i regionalnoj razini, a kako bismo ograničili posljedice prirodnih katastrofa i izgradili otpornost naših gospodarstava i naših zajednica?

Loša vijest je da će slični ekstremni vremenski uvjeti biti sve češći u budućnosti. Klimatski modeli ukazuju da se klima mijenja. Druga loša vijest je da se sljedeće poplave, šumski požari, snježne padaline ili industrijske katastrofe mogu dogoditi uskoro.

Dobra vijest je da postoje znanje, znanost i metode za spremnost na katastrofe koje su uspješno provele brojne države, bogate jednako kao i manje bogate, a koje su izradile sustave prilagođene gospodarstvu, uz pripremu stanovništva i ublažavanje najtežih posljedica nesreća.

Relativno financijski nezahtjevne mjere pripravnosti, koje se dosljedno i adekvatno primjenjuju i financiraju tijekom nekoliko proračunskih ciklusa, mogu omogućiti ogromnu razliku između razornih i tek neznatnih posljedica.

Neke stvari su hitne, poput rješavanja posljedica poplava, posebno tamo gdje su ljudi izgubili svoje domove i gdje im je ugrožena egzistencija. Reforma našeg sustava civilne zaštite i spremnosti na katastrofe je još jedno od hitnih pitanja. Čišćenje riječnih korita i pritoka, ojačanje nasipa i postavljanje dodatnih minimalnih sistema odbrane je zasigurno treće hitno pitanje. Na raspolaganju imamo možda četiri mjeseca da to i uradimo.
Za one koji sumnjaju u izvodljivost ovakvih zahvata, navodim neke činjenice koje treba razmotriti. Naime, samo u okviru UN-ovih napora na oporavku, zajedno s vlastima, nevladinim organizacijama i privatnim sektorom, u protekla četiri mjeseca zajednički smo obnovili:

1.000 domova, uključujući 150 domova u koje će se vratiti obitelji koje žive u kolektivnim centrima. U tijeku je izgradnja dodatnih 1.000;
88 javnih objekata (škole, vrtići, domovi zdravlja, zgrade općinskih uprava, centri za socijalni rad, domovi kulture i centri za mlade). Sve škole dobivaju potreban namještaj i opremu te je izgrađeno i deset novih igrališta;
15 vodovodnih i kanalizacijskih sustava;
21 most i 11 putnih pravaca;
više od 3.000 radnih mjesta je sačuvano ili otvoreno, a preko 12.000 obitelji je dobilo podršku koja omogućava da se bave poljoprivrednom proizvodnjom;
na vrijeme je saniran sustav za centralno grijanje u Doboju od kojeg ovisi više od 40.000 stanovnika i više od 100 lokalnih poduzeća i javnih objekata;
urađena je sanacija 32 klizišta;
deminirano je 200.000 m2 površina;
17 domova zdravlja dobilo je medicinsku opremu i vozila za mobilne zdravstvene timove.

Sličan obim posla bit će realiziran i u sljedećih četiri do šest mjeseci. A ovdje su navedene samo naše aktivnosti. Još je mnogo više većih i manjih aktivnosti provedeno, a još i više su učinili sami građani. Stvar je u tome da zajedno možemo ostvariti cilj, kada to želimo. Iskazana solidarnost i uzajamna pomoć tijekom i nakon poplava su svjedočanstvo našeg kolektivnog duha čovječnosti. Danas, dok se formiraju izvršne i zakonodavne vlasti nakon izbora, moramo ponovno udvostručiti naše napore bez odlaganja, jer vremena je malo.

Onima kojima još nismo pomogli zbog ograničenih sredstava i mogućnosti, mogu samo reći da nam je žao. Volio bih da smo mogli. Svima onima koji u teškim uvjetima dočekuju zimu, zajedno sa svojim timom, želim uputiti poruku nade i najbolje želje povodom praznika i uvjeriti vas da radimo najbolje što možemo. Neka sljedeća godina donese vama i vašim najmilijima dobro zdravlje i sreću.

Pokušajmo skupa da učinimo sve da nam 2015. godina ne bude godina koju ćemo pamtiti po poteškoćama s kojima se suočavamo, već godina koju ćemo pamtiti po našim zajedničkim postignućima!

Yuri Afanasiev, rezidentni koordinator Ujedinjenih naroda u BiH