Šume u BiH pune otrovnog bilja, svake godine odnesu nekoliko života

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šume u BiH obiluju kako ljekovitim, tako i otrovnim biljkama, pa njihovo branje i konzumacija često znaju biti kobni po zdravlje pa i sam život onih koji ne umiju pravilno da ih razlikuju.

Poručuju to stručnjaci iz oblasti bilja povodom najnovijeg slučaja trovanja građana šumskim plodovima, a koji svake godine odnesu nekoliko života.

Posljednji takav slučaj dogodio se u Sarajevu gdje su prošli tjedan zabilježena četiri slučaja trovanja, od kojih jedan sa smrtnim ishodom, a sve zahvaljujući mrazovcu, izuzetno otrovnoj biljci koja veoma liči na medvjeđi luk, koji ima ljekovita svojstva i koji se koristi u prehrani.

Zloglasna biljka bila je i u 2012. godini kobna za jednu ženu iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, a te godine od posljedica trovanja mrazovcem u Hrvatskoj su preminule dvije osobe, dok je više njih otrovano.

U BiH šumama puno otrovnog bilja

Biljana Loburda, profesor na Odsjeku biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banja Luci, kaže kako je posljednji slučaj trovanja mrazovcem pokazao kako građani nikako na svoju ruku i ukoliko nisu sigurni u svoje znanje ne bi smjeli brati i konzumirati ovakve plodove.

Kako je rekla, do trovanja najčešće dolazi zbog izuzetne sličnosti između otrovnih i jestivih biljaka, kojih u našim šumama ima mnogo, pišu Nezavisne novine.

"Na primjer, dosta zamjena je bilo u slučaju biljke rastavić, koja ima svoje dvije vrste od kojih je jedna otrovna. Ljudi miješaju i lincuru sa čemerikom, koja je dobar sedativ za srce, ali samo u manjim količinama, pošto je u većim otrovna", rekla je profesorica za Nezavisne novine.

Prema njenim riječima, u Foči je bilo slučajeva gdje je borovnica mijenjana sa otrovnim pasjim grožđem, a tu vrstu opet sa medvjeđim grožđem koje je ljekovito.

"Ljudi su koristili i bobice velebilja misleći da su jestive, a one sadrže atropin koji je također otrovan, a zabilježeni su i slučajevi gdje su ljudi krtole ciklame mijenjali sa tartufima", kazala je Loburda.

Prema njenim riječma, za svaku ubranu biljku za koju nisu sigurni građani se trebaju konzultirati sa stručnjacima ili planinarima, koji su također dobri poznavatelji bilja.

Neopreznost pri branju gljiva

I stručnjaci iz oblasti gljivarstva poručuju kako gljive ne treba jesti ukoliko ne postoji stopostotna sigurnost u izbor, jer slučajevi trovanja nisu rijetki.

"Svaka gljiva se mora poznavati kao i čovjek i mora se znati njeno vrijeme rasta, stanište i slično. U proljeće imamo gljivu hrčak, koja je otrovna, i gljivu smrčak, koja je jestiva i vrlo kvalitetna, a one mogu da zbune onoga tko ne zna mnogo o gljivama", kaže za Nezavisne Boro Marić, predsjednik Udruženja gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada.

Prema njegovim riječima, na našim prostorima postoji oko 20 vrsta jestivih gljiva koje bi oni manje stručni mogli zamijeniti sa nejestivim, dok se u šumama nalazi oko 15 težih "otrovnica".

"U Banja Luci je bilo najviše trovanja crvenom muharom, koja jako podsjeća na rujnicu, koju zovu i blagva. One su iz istog roda i u pojedinim dijelovima su identične. Imamo i muhare koja su ogoljene i nemaju točkice po sebi pa nekad jako podsjećaju na rujnicu", rekao je Marić.