Šta je GMO, koji su potencijalni rizici za zdravlje i zašto BiH nije članica WTO?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Genetski modificirani organizmi se mogu definirati kao organizmi u kojima je genetski materijal (DNK) izmjenjen na vještacki način. Tehnologija kojom se to postiže se često naziva "moderna biotehnologija", "genetska tehnologija", ili "genetski inženjering".

Ovom tehnologijom je također moguće selektirani gen iz jednog organizma unjeti u drugi, čak među vrstama koje nisu srodne. Čovjek se genetski "modificira", mjenja stoljećima. Od hrane do životinja. Međutim, u prošlosti je postojala samo jedna metoda - selekcija. 

Pojednostavljeno  to izgleda ovako: Posadite više biljaka i gledate koja je najotpornija. Nakon toga rasadite najotpornije i promatrate koje su najotpornije od njih i tako sve dok se ne dobije najotpornija vrsta. Slično je i sa životinjama. 

GMO, je termin pod kojim se u najširem smislu označava svaka promjena u genomu. Promjene u genomu mogu biti posljedica rekombinacije roditeljskih gena u potomku. Tu spada i hibridizacija, koja ima značajno mesto u postupku poboljšanja kvaliteta, oplemenjavanje i selekciju organizma.

Međutim, pod GMO, o kojem se vodi tolika polemika, podrazumjeva se takav način modifikacije genoma, koji se u prirodi nikada ne bi dogodio. Mogu se samo dobiti genetskim inženjerstvom, to jest u laboratoriji. Te modifikacije su na račun sasvim nesrodnih vrsta. Na ovakav način GMO u svojoj DNK sadrže potpuno strani gen, unešen u laboratorijskim uvjetima i naprednim tehnikama. 

Pojava genetički modificiranih organizama trebalo bi da riješi prije svega pitanje gladi u svijetu, jer bi se dobile otporniji organizmi, sa boljom tolerancijom na bolesti, insekte, korove i bez upotrebe hebricida i pesticida, sa povećanom biomasom. Međutim, pitanja koja se nameću zbog načina stvaranja GMO nisu zanemarljiva. 

Prva modificirana biljka koja se pojavila na tržištu je rajčica, još 1994. godine. Od tada ne prestaje proizvodnja genetski modificiranih biljaka, i to najviše u Americi, Australiji, Brazilu, Argentini, Kini i Japanu. Najviše se gaje soja, kukuruz, uljana repica, pamuk. Međutim, sa začecima genetskog inženjeringa i njegovim daljim razvojem, nastale su i moralne dileme. Treba li genetski modificirati životinje, pogotovu one koje služe za ishranu, ali i biljke? 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nabraja sljedeće potencijalne rizike za ljudsko zdravlje: direktan utjecaj na ljudsko zdravlje - toksičnost tendenciju izazivanja alergijskih reakcija specifične komponente koji sadrže nutricionoške ili toksične djelove stabilnost umetnutog gena, nutricijalni efekti povezani sa genetskom izmjenom neželjeni efekti koji mogu nastati iz umetanja gena.

U stručnim krugovima postoje velika neslaganja u vezi ekoloških, zdravstvenih i društveno-ekonomskih posljedica upotrebe genetski modificirane hrane. Ipak, one se proizvode i upotrebljavaju širom svjeta.

Velika američka kompanija Monsanto je bila važan sudionik u stvaranju sjemena genetski modificiranih žitarica i mahunarki. Dvije ekonomski najznačajnije tehnologije proizvodnje sjemena koje je razvio Monsanto su tehnologija uvođenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena, kojom biljke počinju da proizvode vlastite pesticide i tako uništavaju štetočine koji ih napadaju i tehnologija uvođenja gena rezistencije na glifosat, kojom se stvaraju sjemena rezistentna na glifosat (Roundap), herbicid koji proizvodi Monsanto.

Zagovornici biotehnologije navode da nema dokaza da izmenjeni organizmi nepovoljnije djeluju na životnu sredinu ili ispravnost namirnica u odnosu na njihove konvencionalno uzgajane kopije i ističu da su modificirane biljke veoma korisne za suvremeni svijet. Ovakve biljke sa genima Bt smanjuju potrebu za pesticidima npr. modifikovani krompir zahtjeva 40% manje insekticida od krompira dobivenog tradicionalnim uzgajanjem, kao i kukuruz koji sadrži manje mikotoksina fumonizina. Otporne su na herbicide, smanjuju potrebu za oranjem, što sprečava eroziju zemljišta itd. Ističe se i da za zemljama u razvoju ubrzavaju ekonomski razvoj i rješavaju problem gladi.  

Genetskim inžinjeringom mogu se prenjeti alergeni iz namjernica sa poznatim alergogenim sposobnostima (kikirikija, oraha, školjki i riba), na namjernice za koje se pretpostavlja da su sigurne. Što se toksičnosti tiče skoro polovica (44%) gusjenica Lepidoptera hranjenih u laboratoriji isključivo listovima mlječike na koje je bio nanjet polen Bt kukuruza umrlo je za 4 dana. Polen modificiranog žita može se širiti insektima i vjetrom na velike daljine. Stvaranje toksina, čak i u minimalnim količinama, može imati dugotrajne posljedice na zdravlje ljudi. Akumulacija novih metabolita u gajenim biljkama može povećati mogućnost za pojavu toksičnih rizika. 

Neke kultivirane biljke kao što su krompir i paradajiz i normalno stvaraju visoko toksične hemijske materije u lišću, a genetski modificirani mogu nastati novi ili neočekivane supstance čije toksične koncentracije nisu poznate. Geni rezistentni na antibiotike koriste se u nekim modificiranim biljkama kao markeri genetske transformacije. Oni se ubacuju pored željenog gena u biljku radi lakšeg uočavanja osobine koja treba da se nasljedi, npr. mogućnost stvaranja insekticida u lišću.

Usprkos uvjeravanjima stručnjaka da geni rezistencije ne mogu izaći iz biljke, česta upotreba ovih marker gena, može dovesti od egzacerbacije pojave rezistencije na antibiotike, tj. smanjivanja efikasnosti antibiotika u budućnosti. Vještački unjeti genetski elementi mogu da prokrijumčare i neželjene gene u ćeliju (genom) domaćina, što može dovesti do mutagenih i kancerogenih posljedica. 

Pod pritiskom javnosti neke europske zemlje i Japan uvele su obavezno deklariranje za neke ili sve proizvode koji se zasnivaju na biotehnologiji i ograničile njihovu upotrebu. Mnogi stručnjaci su protiv sugeriranja koji je najmanji dozvoljeni nivo kontaminacije (npr. ispod 1%). Britansko Udruženje Liječnika zatražilo je moratorijum za gajenje genetski modificiranih žitarica, ali je Vlada to odbila i predložila istraživanja o eventualnim zdravstvenim rizicima upotrebe ovih namirnica. 

Prihvaćeno je pravo potrošača da upotrebljavaju hranu koja nije modificirana, ali i pravo proizvođača da je prave. Vlade Francuske, Austrije, Grčke i Luksemburga zabranile su uvoz ovakvih žitarica čak i uz dozvolu EU. Jedina modificirana biljka čiji je uzgoj uopće dopušten u EU jeste jedna sorta kukuruza,ali čak i taj kukuruz je zabranilo devet zemalja, među kojima su Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, Mađarska i Italija. Najveći proizvođači ove sorte su Španjolska, Portugal, Češka, Slovačka i Rumunjska, ali se taj kukuruz prostire na manje nego 0,1 posto obradivih površina u EU.

FDA još uvek nije izjmenila svoj stav o sigurnosti upotrebe genetski modificirane hrane, koji je usvojen 1992., prije svega iz materijalnih razloga (U 1999. god. u SAD trgovina kukuruzom procjenjena je na 20 bilijuna dolara), tako da u SAD još uvek ne postoji obaveza deklariranja modificiranih proizvoda). Zemlje u razvoju tek uvode zakonske propise koji se odnose na biološku sigurnost namirnica, a obzirom na činjenicu da će u narednim godinama najviše genetski modificiranog žita biti uzgajano upravo u tim zemljama, prije svih u Brazilu, Indiji i Kini, ove zemlje su najugroženije ovim problemom. 

Za nerazvijene zemlje posebno je korisno gajenje graha otpornog na patogene, virus-rezistentne papaje, Bt pamuka, kao i riže obogaćene vitaminom A. U skoroj budućnosti treba očekivati i krompir koji apsorbira manje ulja pri prženju, kukuruz i soju sa povećanim sadržajem proteina, paradajz sa svežijim ukusom, kao i slađe jagode. 

BiH je jedna od rijetkih zemalja koja nije članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Na putu prema EU, to će se neminovno promijeniti. Postoji strah da bi zbog članstva u WTO, BiH morala popustiti kada su u pitanju striktni zakoni zabrane GM hrane. Razlog tome je ranija preporuka iz Europske unije da BiH uskladi svoje zakonodavstvo kada je riječ o trgovini i prometu genetski modificiranim organizmima, kako bi bili u skladu s europskim propisima.

Za službene kontrole hrane na eventualno prisustvo GM hrane nadležni su inspekcijski organi entiteta i Brčko distrikta BiH, odnosno Federalna uprava za inspekcijske poslove FBiH, Republička uprava za inspekcijske poslove RS i Inspektorat Brčko distrikta BiH.

Kada je u pitanju prisustvo GM proizvoda na tržištu Bosne i Hercegovine, podaci kojima raspolaže Udruženje poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS ne slažu se sa podacima Agencije za sigurnost hrane BiH.

“BiH ima zakon prema kojem je zabranjena upotreba GM hrane, a onda u inspekcijskoj analizi, i prema podacima  iz Zavoda za zdravstvo RS, od 100 pregledanih uzoraka imamo 67 genetički modificiranih živih struktura.

Građani bi prije svega sami trebali više da se informiraju i povedu računa o tome šta konzumiraju. Važnu ulogu u tome imaju i udruženja za zaštitu potrošača, zdravstvene i obrazovne institucije, stručna javnost i mediji.

Većom informiranošću građana i podizanjem svijesti o kvalitetnoj hrani i zdravom načinu života, javnost BiH će biti spremnija za aktivnije sudjelovanje u procesima donošenja odluka u ovoj oblasti.