Preradili i prodali kamen po 60 puta većoj cijeni!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Austrijska tvrtka Alpine Bau je 2008. godine u jablaničkom kamenolomu kupila velike količine granita za 70 feninga po kubnom metru, zatim ga preradila i prodavala Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) po 60 puta većoj cijeni.

Alpine Bau je u protekle tri godine Željeznicama isporučila 236.000 kubnih metara granitnog tucanika za 9,9 milijuna KM. Neprerađen, taj kamen je Alpine Bau koštao samo 165.000 KM.

Kamen je kupljen od nekadašnjeg državnog poduzeća Granit iz Jablanice, posredstvom tvrtke Alpine koju je Alpine Bau registrirala u Banjaluci. Upotrijebljen je kao podloga za obnovu pruge od Konjica do Čapljine, a posao su obavile austrijske tvrtke Alpine Bau i Swietelsky.

Podaci Bosanskohercegovačke željezničke javne korporacije, koja je rukovodila projektom, pokazuju da je obnova ove dionice koštala oko 100 milijuna KM. Novac za obnovu, uključujući i nabavku kamena, Željeznice su osigurale iz europskih razvojnih kredita, koje će godinama otplaćivati građani BiH.

Dio novca je u proračune trebao biti vraćen naplatom koncesijskih naknada za iskopani granit. Međutim, Vlada Hercegovačko-neretvanske županije u čijoj nadležnosti se nalaze jablanička nalazišta, ne naplaćuje ove javne prihode, propisane Zakonom o koncesijama HNŽ, koji je donijet 2003. godine.

Prema važećem cjeniku, godišnja koncesijska naknada za granit u HNŽ iznosi 25 KM po kubnom metru. Tako su općinske i kantonalne vlasti HNŽ za količinu granita koji je Alpine Bau isporučila Željeznicama mogle naplatiti najmanje 5,9 milijuna KM.

Od prosinca 2008. godine, koncesionari nakon potpisivanja ugovora moraju plaćati i jednokratnu koncesijsku naknadu koja iznosi najmanje 1,5 posto vrijednosti nalazišta ili prihoda koji tvrtka planira ostvariti tijekom koncesijskog ugovora.

Međutim, ni Granit ni Alpine nemaju koncesiju pa, samim tim, ne plaćaju koncesijske naknade.

Granit ima odobrenje za iskopavanje koje je dobio još prije rata, a ležište koje eksploatira već duže od 65 godina obuhvaća 15,2 milijuna kubnih metara kamena.

Vlada HNŽ je 2004. godine prodala Granit Ortačkoj grupi koju je predvodio Muhamed Marić, bivši direktor poduzeća. Međutim, kupac nije ispunio obavezu da uloži skoro 14 milijuna KM i zaposli 85 novih radnika, pa je privatizacijski ugovor nakon trogodišnjeg sudskog spora raskinut u ožujku 2010. godine.

Dva mjeseca ranije, proizvodnja u Granitu je obustavljena i proglašen je stečaj koji traje i danas. Granit je u svibnju 2012. godine ponovo počeo eksploataciju kamena, pokušavajući da njegovom prodajom izmiri dugove.

Zahtjev za koncesiju Granit je podnio još 2006. godine, ali je Vlada HNŽ potpisivanje koncesijskog ugovora uvjetuje prenošenjem vlasništva nad tvrtkom sa Ortačke grupe na Alpine Bau. Ortačka grupa nije pristala pa je austrijska tvrtka odustala od preuzimanja Granita, kupivši samo kamen.

Prema ugovoru, za 1,8 milijuna KM Alpine Bau je od Granita kupila ukupno 2,5 milijuna kubnih metara granitnih stijena, a za posao sa Željeznicama iskoristila je manje od desetine. Veći dio se još nalazi u kamenolomu.

Muhamed Marić kaže da je tvrtki Alpine Bau prodat sitni kamen koji je Granit u kamenolomu taložio desetljećima, jer je iskopavao samo veće granitne blokove. Dodaje i da bi isti ugovor o prodaji ostataka ponovo potpisao jer im je taj kamen smetao u proizvodnji.

Poslovi sa javnim institucijama

Bez koncesijskog ugovora jablanički granit eksploatiraju još tri lokalna poduzeća: Granitmont, Jablanit i Gabro-lit. Za razliku od Granita, ova poduzeća nemaju ni potrebna odobrenja za iskopavanje.

Ležište Granitmonta ima nešto više od 34.000 kubnih metara kamena. Vlasnik ovog poduzeća je Enver Bećirević, konjički biznismen. Rezerve tvrtke Gabro-lit iznose 29.000 metara kubnih. Vlasnik ove tvrtke je Zejnil Delalić, ratni komandant Armije BiH iz Konjica i bivši predsjednik Upravnog odbora Granita. Kanton i Općina bi za eksploataciju ovih količina kamena mogli naplatiti najmanje 1,6 milijuna KM naknada.

Veličina ležišta tvrtke Jablanit, čiji je vlasnik Nezir Keurić, nije utvrđena jer tvrtka nije uradila ni istražne radove, zbog čega je Ministarstvo gospodarstva odbilo njen zahtjev za dodjelu koncesije.

Granitmont i Jablanit izvoze sirovi kamen i gotove proizvode od granita, a dio prodaju privatnicima i javnim institucijama u BiH.

Granitmont je 2011. godine u Jablanici izgradio granitne trotoare vrijedne 157.000 KM, stoji na internet stranici Općine, dok na svojoj stranici ova tvrtka navodi listu od 16 trgova i ulica u BiH koje je popločala.

Sead Delalić, javni pravobranitelj Općine Jablanica, kaže da nije sporno to što je Granitmont dobio javni posao, jer po Zakonu o javnim nabavkama sudjelovanje na tenderima nije uvjetovano plaćanjem koncesijskih naknada. Međutim, iz Agencije za javne nabavke BiH navode da javne institucije mogu prilikom kupovine robe tražiti potvrdu o plaćenoj koncesiji.

Na internet stranici Jablanita stoji da je ova tvrtka za Opštinu Tuzla izvodila kamenorezačke radove na Trgu slobode, a uredio je i mostarsku poslovnicu Union banke – jedine državne banke u BiH.

Svi bi da eksploatiraju, niko da plati

Poduzeća u HNŽ eksploatiraju i druge vrste kamena. Gotovo osam godina nakon donošenja Zakona o koncesijama na području ovog kantona 53 tvrtke, uključujući i one iz Jablanice, iskopavaju kamen i rude. Međutim, Vlada HNŽ koncesiju naplaćuje jedino od tvrtke PBP iz Konjica koja eksploatiraju dolomit, građevinski kamen slabijeg kvaliteta od granita.

Muhamed Novalić, vlasnik PBP-a, kaže da njegova tvrtka teško opstaje na tržištu jer druge ne plaćaju koncesije i kamen mogu prodavati po nižim cijenama.

Objašnjava da je zahtjev za koncesiju podnio 2003. godine i da je tijekom naredne tri godine potrošio oko 300.000 KM za rudarski projekt i prikupljanje više od 30 neophodnih suglasnosti i dozvola. Vlada HNŽ mu je dodijelila koncesiju 2006. godine ali, kako kaže, na potpisivanje ugovora je čekao još tri godine, jer je u tom periodu došlo do smjene Vlade HNŽ i transformacije ministarstva u dva nova.

Nebojša Bosnić, pomoćnik ministra za energetiku i rudarstvo u Ministarstvu gospodarstva, kaže da su im poduzeća do sada podnijela 65 zahtjeva za dodjelu koncesija, ali da su utvrdili da je samo osam zahtjeva ozbiljno i sa izglednim šansama za koncesiju.

Ministarstvo je još u prosincu 2009. godine u izvještaju o koncesijama navelo da je pet firmi u završnoj fazi prikupljanja dokumentacije, među kojima su Granitmont, Gabro-lit te Jablanit. Međutim, koncesijski ugovori još nisu sklopljeni, a zahtjev Jablanita je odbijen.

Dragan Obradović, glavni inspektor Ministarstva gospodarstva HNŽ, objašnjava da procedura za dodjelu koncesija između ostalog traje dugo i zato što pojedine tvrtke po nekoliko mjeseci kasne sa uplatama obaveznih naknada. U međuvremenu, one nastavljaju neovlašteno eksploatirati prirodna dobra.

Obradović kaže da su inspektori u srpnju 2011. godine zatekli Granitmont u nezakonitoj eksploataciji granita, zbog čega su protiv ovog poduzeća podnijeli prijavu. Granitmont je priznao krivicu, a u listopadu te godine ga je Općinski sud u Konjicu uvjetno kaznio sa 5.000 KM.

Kaznu nisu platili jer, kako kaže Obradović, šest mjeseci nakon presude nisu ponovo zatečeni pri nezakonitoj eksploataciji.

Međutim, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su u prosincu 2011. godine fotografirali strojeve Granitmonta kako kopaju unutar ležišta.

Prema Obradovićevim riječima, tek od 2010. godine inspekcija može kažnjavati tvrtke zbog nezakonite eksploatacije. Ove ovlasti date su joj nakon donošenja Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima na nivou FBiH i HNŽ. Do tada nije bila riješena nadležnost.

Od donošenja zakona, Inspekcija HNŽ je izdala 51 prekršajni nalog i naplatila oko 400.000 KM kazni. Pojedinačne kazne se obično kreću između 5.000 i 15.000 KM.

Izmjene zakona dugo traju

Amil Babić, vlasnik tvrtke Babić i predsjednik Udruženja korisnika prirodnih resursa HNŽ, kaže da tvrtke neće potpisati ugovore o koncesijama po sadašnjim uvjetima, jer zakon propisuje previsoke koncesijske naknade za iskopavanje kamena i ruda.

Ovo Udruženje, između ostalog, zahtijeva ukidanje jednokratne koncesijske naknade, kao i to da Vlada nadoknadi tvrtkama polovinu troškova istražnih radova.

Babić eksploatira prirodna bogatstva bez dozvole jer ne može dobiti urbanističku suglasnost, pošto se kamenolom nalazi u zaštićenoj prirodnoj zoni.

U Izvještaju nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI) o radu Skupštine HNŽ od početka 2007. do kolovoza 2010. godine navodi se da nadležne institucije godinama ne čine gotovo ništa kako bi naplatile koncesijske naknade te da se pitanju koncesija pristupa neozbiljno.

Ramiz Jelovac, predsjednik Skupštine HNŽ, kaže da nema racionalno objašnjenje zašto ova oblast nije uređena.

U odgovoru Ministarstva gospodarstva CIN-u iz prosinca 2011. godine stoji da Vlada HNŽ radi na ubrzanom postupku izmjene Zakona o koncesijama i rješavanju problema Komisije za koncesije koja je osnovana još 2006. godine, ali nikad nije počela s radom.

Početkom ožujka 2012. godine Vlada HNŽ je zabranila javnim institucijama da kupuju kamen od tvrtki koje nezakonito eksploatiraju, dok je rudarskoj i tržišnoj inspekciji naloženo da pojačaju rad na suzbijanju ilegalne eksploatacije.

Također, kao i u odgovoru CIN-u, navedeno je da je potrebno što prije izmijeniti Zakon o koncesijama. To se još nije desilo.