Kako je, za koliko i kome prodana Glinica?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tvrdnje da je Uprava Aluminija rasformiranjem Tvornice glinice prodala željezo, aluminij i bakar za šest milijuna maraka, a navodno je vrijednost procijenjena na 46 milijuna, tadašnji čelni ljudi tog poduzeća odbacuju i navode kako su u pitanju najobičnije izmišljotine.

Optužbe da je za mandata direktora Aluminija Ive Bradvice rasformiranjem Glinice “isparilo” oko 40 milijuna maraka iznio je Samir Anić, predsjednik Udruge malih dioničara “Aluminijaš” u emisiji “Mreža” FTV-a.

Ljudi iz tadašnjeg rukovodstva reagirali su i demantirali optužbe i pozivaju Anića da ih argumentira.

Željko Boras, tadašnji izvršni direktor za tehnička pitanja i razvoj u Aluminiju kaže kako je odluka da se nekadašnja Tvornica glinice koja ne radi od 1992. godine i koju nije bilo moguće ponovno pokrenuti donesena 2010. godine kada je na čelu bio direktor Ivo Lasić.

Kasnije 2011. je Uprava na čelu s Ivom Bradvicom uradila analizu i došlo se do rezultata kako bi rasformiranje i prodaja nekadašnje Glinice donijela pozitivne učinke u poslovanju Aluminija.

“Kao dioničarsko društvo nismo bili dužni raspisati javni natječaj, ali smo mi to obavili i odabrali najpovoljnijeg ponuđača, odnosno poduzeće Cibos iz BiH”, kaže Boras za Dnevni list.

On navodi da je formiran stručni tim od petnaest ljudi da obavi ovaj posao, te da je on urađen na najprofesionalniji način. Optužbe da je bilo više željeza nego što je prikazano, Boras kaže kako apsolutno ne stoje.

“I dok je Tvornica glinice bila uspravna, po gradu su kolale priče nekih skupina da tu ima 50.000 tona željeza. Činjenica je da smo mi uklonili, prodali i preko vage izvagali 25 tona. Što se tiče bakra, on se mogao nalaziti u elektro-kabelima, a ponuda je sklapana na principu viđeno-kupljeno. Mi nismo imali stručnjaka koji bi mogao reći koliko na nekoj dionici elektro-kabela ima bakra i izolacije. Mislim da se nigdje u svijetu na takvim poslovima rušenja kompletne tvornice ne dogovaraju detalji.

Osobno bih volio kad bi taj netko koji iznosi optužbe argumentirao svoje tvrdnje. Ti navodni stručnjaci tvrde da je vrijednost Glinice bila 46 milijuna, a da smo je mi prodali za šest milijuna. Mi smo na osnovi crteža i dokumentacije utvrdili da se tu može nalaziti oko 18.000 tona. Te procjene je radio naš tehnički ured”, kaže Boras.

Bruno Čale koji je bio vođa projekta za razgradnju Tvornice glinice također odbacuje navode o bilo kakvim propustima.

“Tu su bili još neki mediji koje je trebalo zbrinuti da sama tvornica bude ekološki razgrađena na pravilan način. To je i urađeno. Tvornica glinice je imala i razvod dvjestokilovoltni s medijima piralena, te je sve to također poskidano i zbrinuto. Hidrat, lužina, mazut, to je prodano u tvornicu Birač Zvornik. Razgradnja je završena vrlo uspješno bez povreda, bez ekoloških incidenata i sada imamo sigurno tlo”, kaže Čale direktor elektrolize i obrade plinova u Aluminiju.

Voditelj službe zajedničkih poslova Jure Sušac u spomenutom projektu bio je zadužen za vaganje sirovina i tvrdi kako su svaki kamion i svaki vagon komisijski vagani.

“Bio je predstavnik naše komercijale, predstavnik Cibosa i bio sam uvijek ja ili netko od mojih zamjenika, te predstavnik željeznice. Nema nikakve šanse da je mogao biti kilogram manje ili kilogram više”, zaključuje Sušac.