Gdje odoše naše pare?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U razvijenim državama plaće su mnogo veće od naših, ali sigurno ste čuli i onu priču da su i nameti tamo veći nego su kod nas, zar ne? Ta bajka za malu djecu kojoj često povjerujemo čini se stvarnom kada nam netko kaže da mu tamo u Njemačkoj država odreže u startu "iljadu i po do dvi iljade ojra na plaću" .

Čini nam  se tada da je,  ma koliko uređena i sređena ta Njemačka bila, bolje kod nas gdje je država možda u ku*cu, ali i puno milosrdnija. Zaboravimo tada i na nesređenost i nepostojanje bilo kakvog racionalnog puta u budućnost u ovoj našoj vukojebini, sve kontajuć' kako je tamo u hladnoj Njemačkoj neki ćato hladno odlučio oteti par tiduća eura poštenim radnim ljudima. Jeb'o ti to, pa da im je sto puta uređeno, podšišano, čisto k'o u apoteci. Ne dam ja svoju lovu, ovdje u nas ne daju skoro ništa, ali barem i ne uzimaju mnogo!

Ah, pa nije baš tako. Onaj u Njemačkoj ima plaću bruto od četiri, pet, šest tisuća eura, pa sve da mu država uzme onih "iljadu i po, dvi"opet mu ostaje mnogo. A ova naša, "koja ne daje ali i ne uzima“?

E, ovako stvari stoje: Prosječna mjesečna neto plaća, prema posljednjim dostupnim podacima u evidenciji – za svibanj ove godine, iznosila je 830 KM, dok je prosječna mjesečna bruto plaća iznosila 1.286 KM. U prosjeku tako država po zaposlenom samo od plaće ubire nešto više od 53 % posto. Možda se onih par tisuća eura koliko uzima Njemačka čini puno, ali, uštipnite me ako sanjam, ovi naši u postotcima uzimaju isto, a pritom se ne bi reklo da nam puno toga daju zauzvrat!

Ima li tražiti nešto zauzvrat?

Pitate li se uopće, ako ste radni čovjek i plaćate doprinose, gdje ide ta vaša lova koju vam tako lagodno uzmu svakog mjeseca, ako ste već među sretnicima koji plaću primaju svakih 30 dana, bez kašnjenja i na račun? Plaćate doprinose za zaštitu okoliša i održavanje voda u zemlji koja pliva na svaku jaču kišu, doprinos za zdravstvenu zaštitu koja je sve gora i gora, koja se obavlja u bolnicama koje vas šalju natrag po svaku sitnicu i u kojima je i tariguz deficitarna roba.

Plaćate mirovinsko da bi ste u budućnosti bili jedan od milijun očajnika koji čekaju da im se federalni ministar smiluje i isplati ono što ste za života već višestruko preplatili. Onu crkavicu od tri, četiri stotine maraka, koja vam služi tek da vas održi na životu, dok vaš kolega penzioner iz Njemačke ili bilo koje zemlje Zapada grije muda u toplim morima ili krstari oceanima, uživajući u svojoj stečevini i onim "iljadama ojra koje mu je otimala država“.

Plaćate doprinos raznim proračunima, što gradskim, što federalnim, što županijskim, dok vašu lovu troše stranačke stjenice, pričajući na mobitele, trošeći gume i gorivo, a zauzvrat ne davši puno toga, a najčešće – ništa! Eto vam i primjer Civilne zaštite, pa vatrogasaca, a pogledajte i policiju, nije je bilo garibnije na ovim prostorima od stoljeća sedmog!

I tako, gutamo bajke za malu djecu i ne tražimo da nam se uzeto vrati kroz ono za što se i uzima. Dajte nam asfalt, parkove, uređena igrališta, parkinge pred zgradama, kućni red, vrhunske javne službe, kupite vatrogascima novu opremu, kupite tariguz bolnicama i lijekove ambulantama, učinite da je policajac država u malom i da se njegova pojava poštuje, ali i za sobom povlaći punu odgovornost. Dajte nam škole po mjeri 21. stoljeća, a ne da se brukate s odgodom nastave "zbog vrućina".

Životarenje i življenje dva su različita pojma

Zapravo, pravo je čudo što se sve može tražiti i dobiti natrag kad već toliko daješ. Pitajte one naše vani. I socijalno i zdravstveno po mjeri čovjeka. I društvo koje je napravljeno tom njima uzetom lovom. Uz sva prava i obveze!

Misliš da se Nijemac ne buni ako mu raskopaju ulicu i ostave je neasfaltiranom? Misliš da njegovoj državi pada na pamet da tako nešto dopusti? A u nas u takvim slučajevima – svi šute, gutaju i gledaju. I čekaju da ih se netko konačno sjeti, dok godinama lome amortizere, iskrivljuju felge i krpaju gume.

Ta naša šutnja, slušanje bajki i odmahivanje rukom uz ono standardno revolucionarno – "Ma, 'ko ih je*e, ne tiče me se!" zapravo je jedan od temelja svog zla u ovoj zajednici. Da se više brinemo za naše doprinose, a ne samo što ih šutke plaćamo, bilo bi drukčije.

Traćili bismo prije svega da se tom našom lovom zaposle oni koji nemaju posao, pa da onda i od njih država uzima, pa onda tako dalje, sve dok se ne zaposlimo svi, pa onda uplaćujemo doprinose koji će nam osnažiti društvo. Ali ne, mi ne pitamo, ove briga, a siva ekonomija služi za preživljavanje. Šuti, dobro je! Je li tako? No, što očekivati od naroda kojem je demokracija tek sinonim za izlazak na izbore i onda četiri godine šutnje, grižnje gornje usne, boli u želucu i antidepresiva pred spavanje.

Nametne li se išta, a?

Ne čudi stoga da nam je promakao jedan novu namet. Naime, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije s sjedništem u Mostaru je u Zakonu o naftnim derivatima u FBiH koji je objavljen 2.7., a uprimjeni je od 10.7. ove godine, predložilo, između ostalog, i član 30 koji propisuje taksu za uspostavu rezervi naftnih derivata – 0,01 KM po litru naftnih derivata, uključujući i LPG koji se koristi u motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem.

Cilj Zakona je da se stvore rezerve naftnih derivata u slučaju ne daj Bože (što je opet priča za sebe!), a koje smo po pravilu i navikama zdravog društvenog uređenja odavno trebali imati. Obveznici novog nameta su trgovci naftnim derivatima i kupci istih (čitaj: mi, građani), a prema ispostavljenim računima za gorivo zapravo su građani ti koji sve plaćaju.

I tako famozna TAKS. NAF. DER. ČL 25S. 6PDV/L na gore priloženom računu znači da će se milijuni sliti u tamo neku kasu (jer gorivo se tankira sve u šesnaest), a da nitko od nas ne zna ni kako ni zašto, niti smo se zabrinuli.

Naizgled je to mala lova, ali kad skužiš koliko je samo automobila u zemlji i koliko se litara goriva toči na dnevnoj bazi, onda ti je jasno da su u pitanju milijuni.

Hoće li i ti milijuni kao i oni milijuni Civilne zaštite na kraju završiti u drugom smjeru? Pokazali smo da nas, zapravo, i nije briga. Šuti i trpi!