O

Od Rame prema dolje u bijesu gadno opsovah

U dolini Neretve,
izgubio sam mir
...po 1424 put, kad tuda sam prošo
u sivoliko-suho gledajući stijenje
u nebo, bez oblačka plavo,
i zeleno-tamnu, vodu pregrađenu.

Trenutno nigdje, pripadao nisam
u mučnine propuštenog doručka propadao tiho,
putujući, dolje prema jugu
sunce što žarilo je...
i metalne olupine virile iz vode.

Na mjenjaču šaka, prebacivala brzine,
nemiri kotili se stalno,
lagane pjesme vrteći u mozgu
uz slike stare, slike sasvim nove.

...pri kraju dana i smiraju sunca, kad u kuću ušao sam tiho,
shvatio sam da je život krhak,
a jedan čovjek neznatna je vrijednost.

Prikaži/Sakrij komentare