Bljesak.info - RAT SAS-a U BiH: Britanske igre sa Ratkom Mladićem

RAT SAS-a U BiH: Britanske igre sa Ratkom Mladićem

Stranica 2 od 2

Opisujući kako je tri dana ležao u blatnjavoj rupi, pokriven granama drveća, McNab piše kako je čekao tamo sa laserskim aparatom kojim je trebao locirati Mladića, kako bi ga avioni NATO snaga mogli pronaći i uništiti.

“Ono što je bio moj zadatak jeste da ga lociram laserom i javim stožeru u Sarajevu, koji je danima bio bombardiran srpskim granatama. Tada bi oni dali zeleno svjetlo avionu koji je Mladićevo skrovište trebao gađati teškom laserski navođenom bombom. Petnaest ili dvadeset minuta nakon toga, Mladićevo zapovjedništvo bi bilo uništeno. Nakon pogotka, trebao bih što prije pobjeći odatle. Srbi nisu budale, znali su da preciznost udara bombe ovisi od čovjeka na terenu koji je navodi i znao sam da bi me tražili u okolini... Ovo nije bio prvi put da ih neko markira i nije svakako ni zadnji. Znali su tko to radi, no oni bi svakako optužili Muslimane... Nakon što bih napustio područje, postao bih ponovo Nick Collins, freelancer. Sa sobom bih nosio video kameru i fotoaparat. Na putu natrag napravio bih mnoštvo slika kako bih, ako me uhvate, imao dokaz da sam novinar.”

U nastavku dijela knjige u kojem govori o svojoj potrazi za Mladićem, McNab opisuje ubojstvo bošnjačkih civila kojem je svjedočio dok je čekao dolazak generala.

“Vrisci su stizali iz tvornice. Polako sam podigao glavu... Grupa Srba igrala je nogomet kako bi se zagrijala. Bili su u poderanim uniformama. Neki su imali maskirne uniforme, neki su na sebi nosili nešto što je izgledalo poput njemačkih prsluka. Neki su nosili čizme iz kojih su virile čarape. Viđao sam bolje organizirane i bolje odjevene srpske trupe... Možda su ovo bili kuhari; što god, igrali su nogomet tog dana. Gledao sam kako ti momci ubijaju dvojicu bosanskih ‘vojnika’ prethodnog jutra - starca i dječaka starog petnaestak godina. Uveli su ih u tvornicu. Sudeći po vriscima koji su dopirali iz nje, vjerojatno su ih ispitivali, mučili, a zatim su ih izveli van i pucali im u prsa...”

Publika i književna kritika u Velikoj Britaniji podijeljeni su kada su u pitanju knjige koje potpisuje Andy McNab. Dok jedni tvrde kako je u pitanju upečatljivo i autentično autobiografsko štivo, drugi, pak, kažu kako MacNab nikada nije bio u situacijama koje spominje te da se radi o iskustvima drugih pripadnika SAS-a koje je on vješto prenio.

Bilo kako bilo, situacija u kojoj se navodno našao u Bosni mogla bi se smjestiti u vrijeme srpske ofenzive na Bihać, u zimu 1994. godine. U to je vrijeme glavnokomandujući snaga UNPROFOR- a u BiH, dakle od siječnja 1994. do siječnja 1995. godine, bio britanski general sir Michael Rose, i sam bivši pripadnik elitne britanske jedinice.

Rose je kao vojnik služio u Malaji, Omanu, Sjevernoj Irskoj... Zapovijedao je SAS-om od 1979. do 1982. godine, u vrijeme opsade iranskog veleposlanstva u Londonu i rata na Falklandskim otocima, iz kojeg se vratio kao heroj. Bio je zapovjednik specijalnih postrojbi britanske vojske i obavljao odgovorne vojne dužnosti.

Kao jedan od najpoznatijih britanskih časnika stigao je u BiH. U vrijeme ofenzive srpskih snaga na Bihać, pripadnici SAS-a bili su locirani u okolini grada. Zadatak im je bio locirati pravce s kojih je dolazila glavnina udara srpske vojske i javiti ih NATO bazi u Italiji, odakle su trebali poletjeti avioni koji bi ih bombardirali.

Međutim, to se nikada nije desilo, a nekoliko godina kasnije CIA je potvrdila kako je u presretnutim razgovorima saznala da je Rose SASovim vojnicima na terenu naredio da se povuku. Radi se o razgovorima koje je britanski general vodio s Mladićem, iz kojih se vidi kako je haški optuženik brojne vojne poteze vukao u koordinaciji s pripadnicima britanskih snaga u BiH.

Nakon odluke NATO-a o bombardiranju srpskih ciljeva u okolini Bihaća, presretnut je telefonski razgovor u kojem Rose pripadnicima SAS-a naređuje da ne označavaju srpske ciljeve laserskim označivačima. Ovo je potvrdio i novinar Ed Vulliamy u svom tekstu za londonski Guardian kada je, opisujući ofenzivu na Bihać, napisao između ostalog: “Stigla je kontroverzna naredba Michaela Rosea SAS-u: suzdržite se, nemojte označavati mete kako bi neutralizirali zračne napade. Pilotima NATO snaga ništa nisu pokazali - avioni su doletjeli i odletjeli bez ikakvog djelovanja. Bila je to krajnje tajna naredba, koja nije bila privatna i koju su, ipak, čuli Amerikanci.”

U svojoj knjizi Borba za mir Michael Rose je pokušao demantirati izvještaje zapadnih novinara o njegovoj naredbi SAS-ovim vojnicima na terenu. Ustvrdivši kako su optužbe bile neutemeljene, te da je poduzeo sve što je mogao, Rose je napisao: “Tražili smo upotrebu NATO avijacije u Bihaću. Tvrdnje da nije bilo tako, također su dio propagande koja nas je stalno pratila. Dakle, tražili smo udare iz zraka, ali zbog rasporeda srpskih snaga u tom području i zbog lošeg vremena nije bilo moguće prepoznati ciljeve i napasti ih iz zraka. No, to nije bilo jedina prilika kada smo tražili zračne udare. U više se navrata dogodilo da zbog konfiguracije terena ili zbog loših vremenskih prilika NATO avioni nisu mogli izvesti udare kada smo ih tražili.”

Međutim, baš kao što ga je demantirao Vulliamy, Rosea je demaskirao i jedan drugi svjetski poznati novinar Roy Gutman.

“Mislim da je tu priču prvi otkrio Joel Brandt, koji je pisao za londonski The Times”, tvrdi Gutman. “Provjerio sam je s izvorima u NATO-u, koji su mi potvrdili da se to zbilja dogodilo. Avioni su bili u zraku, a Rose je namjerno izbjegao bilo kakvu priliku da poduzme vojnu akciju. Izvidnica SAS-a, koja se nalazila na terenu, nije navela NATO avione niti na jedan cilj.”

Komentari (3) Add Comment